NA KOJI NAČIN OSOBA MOŽE PASTI POD UTJECAJ ZLA

Na koji način osoba može pasti pod utjecaj zla i kako možemo pomoći sami sebi kao kršćani. Jedan je stari propovjednik često naglašavao: “Najbolji način da držimo đavla vani jest da čuvamo Isusa unutra.” Ove njegove riječi odjek su jasnog naputka iz Svetoga pisma: “Podložite se dakle Bogu! Oduprite se đavlu i pobjeći će od vas! Približite se Bogu i on će se približiti vama!” (Jak 4,7-8).

Jedini i najbolji savjet koji se može dati, kako bi se nadvladali ili izliječili postojeći duhovni problemi, isti je koji su sveci davali ljudima kroz stoljeća: živite svetim životom!

Bog nam je dao svoju Crkvu kako bi nam pomogao živjeti životom koji je njemu ugodan i kojim ga proslavljamo. Učestalo primanje sakramenata i čestit vjernički život, temelj je za održanje našeg duhovnog zdravlja.

No, znamo da se zbog naše slobodne volje, i slobodne volje drugih, ponekad nađemo u duhovnim poteškoćama pa čak i u ropstvu. Bog ponekad može dopustiti neprijatelju da nas uznemiruje, iako sami ni na koji način nismo prizvali zlo u svoj život, niti je ono došlo po drugim ljudima. O takvom nam slučaju svjedoči Biblija u knjizi o Jobu, ali Bog takvo što ne dopušta bez svrhe. Znamo i uzdamo se u Božje obećanje o kojem piše Sv. Pavao u svojoj Poslanici Rimljanima:Advertisements

“Znamo pak da Bog u svemu na dobro surađuje s onima koji ga ljube” (Rim 8,28).

Veliki je izazov za svakoga od nas živjeti čestitim i svetim životom, i to najbolje što možemo. Potrebno se neprestano ohrabrivati za taj izazov. Kada se pojave teškoće trebamo ih rješavati približavanjem Bogu. U skladu s tim, prvi korak na tom putu je samopomoć. Zato će vam smjernice u ovoj knjizi ukazati na to kako sami sebi možete pomoći u rješavanju općenitih duhovnih problema, ali i problema zlodušnog podrijetla, ukoliko postoje u vašem životu.

Ponekad problemi s kojima se susrećete mogu biti preteški i nijedna vam pomoć ne izgleda učinkovitom. Ne shvaćajte to kao poraz. Upamtite: Bog vas voli i stvorio je obitelj (Crkvu) za vas, a članovi obitelji brinu jedni za druge. Crkva posjeduje neiscrpiv izvor Božan-skoga Milosrđa u kojemu svatko može naći spasenje, jer Bog hoće da se svi ljudi spase i dođu do spoznanja istine (usp. 1 Tim 2,4).

Na koji način osoba može pasti pod utjecaj zla?

Različiti su izvori zlodušnih utjecaja, no uglavnom bi se mogli razvrstati u tri kategorije:

1. Nebriga i nemar da se živi po uzoru na Krista! Kad god se udaljimo od Boga, udaljujemo se od njegove zaštite. Kao što je rečeno: najbolji način da đavla držimo podalje od naših života jest da svoje živote ispunimo Kristom. Stoga trebamo živjeti i razvijati svoju vjeru životom autentične pobožnosti. Ako to propuštamo tada postajemo podložniji napadima Zloga. Život po vjeri, osim što nas vodi k vječnosti, on nam je i zaštita od zla. Sv. Petar kaže da đavao, kao ričući lav obilazi tražeći koga da proždre, ali nam daje i odgovor što da činimo: Oduprite mu se jaki u vjeri (1 Pt 5,8-9).

2. Grijesi djelom i propustom! Živjeti život u grijehu, garancija je da ćemo biti ranjiviji na udarce Zloga. Moramo se uhvatiti u koštac s grijesima u svom životu, s onim grijesima koje činimo aktivno ili iz navike, kao i s grijesima propusta kada ne činimo dobro koje bismo trebali. Slikovito rečeno, grijesi stvaraju rupe na mreži Božje zaštite koja je postavljena oko nas. Ili drugim riječima rečeno: grijesi ostavljaju otključana vrata i tako naš život biva bez zaštite i sigurnosti.

3. Grijesi drugih! Ovo je tema koja otvara mnoge rasprave i razmišljanja. Biblija koristi termin “grijesi naših otaca”. “Grijeh jednoga škodi drugima, kao što je svetost jednoga drugima na dobrobit“ (Pavao VI. Indulgentiam doctrinarum).

Zla koja su činili naši predci ili živući članovi naših obitelji, nažalost su čest razlog problemâ. Čak i nedužna djeca mogu radi toga pasti pod utjecaj zlodušnih tlačenja. Jedan od najpoznatijih slučajeva “opsjednuća” uzrokovan problemima iz života predaka bio je u američkoj državi Iowi, u dvadesetim godinama prošlog stoljeća. O tom slučaju može se pročitati djelo pod nazivom Odlazi Sotono koje ima crkveno odobrenje tj. imprimatur. 

Neka trpljenja mogu doći zbog kletvi i uroka koje nam nabacuje netko tko je toliko zao da čini takve stvari. Sami nismo učinili ništa što bi uzrokovalo da padnemo pod utjecaj demonskoga; nedužni smo, tj. žrtve smo grijeha drugih ljudi. U tom slučaju potrebno je utjecati se Božjoj zaštiti i u autoritetu Imena Isusova poništiti takva zla koja udaraju na naš život.

Kada se radi o grijesima drugih, napose predaka, i sami svećenici koji su praktično uključeni u molitveni apostolat oslobađanja, zaključuju da se trebamo utjecati Duhu mudrosti da nas vodi na ovome osjetljivom području, kako ne bismo otišli preduboko, tj. potrebno je da sve bude u skladu s Duhovnim djelom milosrđa, koje nas potiče: za žive i mrtve Boga moliti.

Grijesi i posljedice grijeha

Mnogi ljudi, uključujući često i svećenike, ne razumiju što se misli pod “rodoslovnim (tj. nasljednim) tlačenjem”.

Krštenje, naravno, poništava Istočni grijeh i svaki postojeći grijeh. No to ne garantira da će osoba biti oslobođena od zlodušnih kao što to ne mogu osigurati niti sakramenti Potvrde, Euharistije i Ispovijedi. Ispovijed i Euharistija su doista dva najjača oružja protiv đavla, no oni ne osiguravaju oslobođenje. Čak ni službeni egzorcizmi ne garantiraju oslobođenje. (Postoje rjeđi slučajevi kojima ni službeni egzorcizmi Crkve nisu bili učinkoviti).

Naravno, ni oprost grijeha nužno ne uklanja “posljedice” grijeha. Kada se ispovjedimo, grijeh je zauvijek uklonjen i duša je očišćena od grijeha, no posljedice grijeha, bile duhovne ili tjelesne, mogu ostati.

Na primjer, ako vozač u pijanom stanju pregazi nekoga, nakon čega žrtva ostane paralizirana, Bog i žrtva mogu oprostiti, ali to što je jadnik postao invalidom ostaje kao posljedica tuđega grijeha. Na sličan način, nakon što je nečiji grijeh oprošten, posljedice demonskog utjecaja mogu ostati i to je potrebno sanirati, jer grijeh je osobu ranio i čini ranjivom. Tako, nakon ispovijedi osoba mora đavla (koji je začetnik grijeha) izbaciti sa svog teritorija. Korištenje izraza kao što je “vraćanje teritorija” spada u vojničku terminologiju. Sv. Pavao o napadima đavla govori jezikom ratovanja. Ovo i jest stvaran rat, jednako stvaran kao i svaki zemaljski, samo što se odvija u duhovnoj dimenziji.

Grijesi koji se prenose s pokoljenja na pokoljenje objašnjavaju se na tri moguća načina:

Prvi je genetsko nasljeđe. To je nešto što nitko ne može kontrolirati. Svaka osoba baštini određeno genetsko nasljeđe, ali okolina je ta koja to nasljeđe hrani. Npr. osoba može naslijediti gene odgovorne za agresivno ponašanje. Okolina je ta koja će usmjeriti to genetsko nasljeđe u agresivno ponašanje ili u pozitivno asertivno ponašanje s ciljem osobne izgradnje u dobru.

Drugi je uzrok nešto što zovemo nasljeđem okoline. To se posebno odnosi na loša (ili dobra) ponašanja koja djeca usvajaju promatrajući svoje roditelje. Svako životno iskustvo stvara psihološke učinke. Odnos roditelja prema djeci ima dugotrajne učinke za cijeli život. Stoga je važno kako roditelji odgajaju svoju djecu i kakav im primjer daju.

Međutim, niti jedan od ovih čimbenika ne postulira demonsko djelovanje. No demoni mogu iskorištavati te probleme iz okoline kako bi pogoršali situaciju. Demoni su oportunisti. Ako vide problem koji već postoji, rado će iskoristiti tu ranjivost da problem učine još većim nego što bi inače bio.

Treća je mogućnost ono što nazivamo “rodo-slovnim (nasljednim) tlačenjem”. Kod ovakvih pojava pretpostavlja se da je član obitelji (roditelj, djed, pradjed itd.), počinio neki smrtni grijeh ili živio grešnim životom, a da se nije izmirio s Bogom, što je privuklo zloduhe toj osobi i čitavom obiteljskom rodu. Obitelj na neki način postaje metom đavlovih nasrtaja na tome području.

Demoni se ne nasljeđuju kao genetske osobine, no jednom kad im se netko otvori i postane meta njihovih tlačenja, ostali članovi obitelji mogu biti uznemiravani generacijama na tom području. To ne znači da će svaki pripadnik novog naraštaja nužno imati demonska uznemiravanja na tome području. No iskustva potvrđuju da život u vjeri i dobra djela privlače dobro: na sebe, svoj rod i okolinu, tako i zla privlače zlo.

Dakle, rodoslovno tlačenje (ili “obiteljsko prokletstvo”) naprosto znači da je na bilo koji način đavao privučen obitelji i traži svaku priliku da je ugrozi. Može i ne mora uspjeti. Teži su slučajevi kada roditelji, djedovi i bake prizivaju zlo na svoje potomstvo. Ukoliko takvi slučajevi ne zahtijevaju egzorcizam, korisna je ne samo molitva za “vraćanje teritorija” koji je neprijatelj stekao, već i molitva slamanja prokletstava i uroka. (vidi str. 81).

Ova se analiza temelji na iskustvima prikupljenim od službenih egzorcista i savjetnika za oslobađanje. Odlomci Katekizma (br. 517, 550, 1237, 1673), Obrednik egzorcizma, i mnogi drugi spisi govore o ovoj temi, ostavljajući s razlogom otvorene teološke obzore.

 Govoreći o ovoj problematici, informacije se uglavnom dobivaju iz različitih izvora, uključujući djela Svetaca u kojima pišu o pojavama povezanim s demonologijom. Zatim su tu djela ostalih pisaca koji se bave teologijom anđela i demona, te spisi službenih egzorcista, koji potvrđuju da se radi o evidentnim kliničkim dokazima, kao npr. o. Gabriele Amorth, o. Jose Antonio Fortea, o. Pellegrino Ernetti i mnogi drugi.

U svojoj knjizi Egzorcist govori, otac Gabriele Amorth (službeni egzorcist Rimske biskupije) piše o prokletstvima sljedeće:

Proklinjanja! To su želje da se nekome dogodi zlo a izvor zla stoji u đavlu. Ako su izrečena s pravom zloćom, posebno ako postoji krvna veza između onoga koji proklinje i onoga koga se proklinje, mogu imati strašne posljedice. Najčešći i najteži slučajevi koje sam susreo, odnosili su se na roditelje ili djedove i bake koji su prokleli svoje sinove ili unuke. Prokletstvo se je pokazalo veoma teškim ako se odnosilo na njihovu egzistenciju ili ako je bilo izrečeno u posebnim okolnostima, na primjer na dan vjenčanja. Roditelji su povezani s djecom krvnom vezom i autoritetom kao nijedna druga osoba.

Činjenica da se obiteljska prokletstva često provlače iz generacije u generaciju je klinički dobro poznata nama, koji imamo iskustva na ovom području, i to je možda najčešći izvor demonskog tlačenja nedužne osobe. No, stabilan sakramentalni život, osobni molitveni život i aktivno pripadanje molitvenoj zajednici Crkve, uvijek su čvrst temelj zaštite i borbe protiv zla. Tada ćemo lakše prepoznavati što nam je činiti u određenoj situaciji.

www.medjugorje-news.com/rastimougospodinu.com