Mons. Tomislav Ivančić otkrio je kada bi se ukazanja u Međugorju trebala službeno priznati
Mons. Tomislav Ivančić |Katolički tjednik u broju 36 od 10. rujna 2006. godine objavio je opsežan razgovor s dr. Tomislavom Ivančićem. Dio razgovora odnosi se na ukazanja Kraljice Mira u župi Međugorje. Taj dio prenosimo za naše čitatelje.
Razgovarala:Tanja Popec
Ovoga ljeta posjetili ste Međugorje. Među ostalim, predvodili ste i Misno slavlje za više tisuća vjernika. I to nije Vaš prvi pohod ovome kraju. Tema ukazanja u Međugorju Vam je poznata vjerojatno kao i pitanja vjernika koja su njima potaknuta. Što se događa u Međugorju?
Moramo biti kritični, ali i znanstvenici. Ne smijemo banalizirati to što se tamo događa kao da nije ništa ni biti površni, ali ne smijemo ni prihvatiti «zdravo za gotovo». Moramo pristupati kritički jer to od nas traži naša savjest, ali i Bog. Imao sam sreću da sam odmah nakon toga što se dogodilo u Međugorju imao seminar za vidioce i svećenike koji su bili s njima. Bila je to prilika da razgovaram s vidiocima i da pokušam ispitati što se događa. Uspio sam razgovarati i tako sam dobio njihove temeljne doživljaje, kazao je Tomislav Ivančić.
Odmah sam shvatio, čisto privatno, da su tu neke stvari zaista autentične. Potom sam razgovarao s biskupom Žanićem. Rekao mi je kako mu dolaze različiti intelektualci iz svijeta i pitaju što se događa u Međugorju. S obzirom da su mnogi spominjali snažne doživljaje iz Međugorja, nazočnost molitve, Boga, ali i Marije, biskup im nije mogao govoriti kako to nije u redu, želio je biti kritičan. I tako sam puno čitao o Međugorju, proučavao, gledao. Ono što se u Međugorju događa, držim dobrim. Prije svega je dobro što su tome vidioci ostali vjerni od početka.
Vidio sam da je izvrsno što su franjevci na ovom mjestu uspjeli sačuvati mir i prihvaćati hodočasnike, pomoći vidiocima da normalno rastu i istodobno voditi župu i pomoći joj izdržati velik broj hodočasnika. Također je Drugi o nama pozitivan dolazak velikog broja hodočasnika iz cijelog svijeta koji imaju snažna osobna duhovna iskustva. I to je velik znak, a teologija je dužna to proučiti. Vrijedi istaknuti rad brojnih komisija koje proučavaju Međugorje, a mnoge od njih su znanstvene i s različitih strana pristupale su događajima,rekao je Tomislav Ivančić.
Bilo je i komisija koje su se bavile duhovnom stranom, no posebno je značajna komisija koju je Crkva odredila i koja je dobro zauzela stav. Nisu rekli «ustanovljuje se da nema» ili «ustanovljuje se da ima» nečeg nadnaravnog u Međugorju. Dobra je njihova formulacija u kojoj kažu da se «ne može ustanoviti da ima nečeg nadnaravnog» u Međugorju. Da su rekli da «nema nečeg nadnaravnog», to bi bila nepravda protiv svih činjenica koje od nas traže istraživanje i odgovore. Da su rekli da «ima nadnaravnog», i to bi bilo nepravedno jer stvar još nije dovršena. Time što kažu da se «ne može utvrditi nadnaravno» kažu kako se sve još treba ispitivati, čekati i dopustiti da se događa.
Kao pozitivan vid Međugorja vrijedi istaknuti to što je dopušteno da se tamo događa «Crkva», da se slavi Misa i ostali sakramenti, da se osigura sva potrebna infrastruktura za vjernike i hodočasnike. Što se biskupa tiče, i biskup Žanić ranije, ali i biskup Perić danas, kritični su što se od njih i traži u ovakvim situacijama. Ponekad su bili i oštri, osobito biskup Ratko. No, unatoč tome, biskupi su dobrohotni i tolerantni, nisu zabranili Međugorje. Poznata su mi iskustva iz drugih zemalja, primjerice u Njemačkoj, gdje su biskupi zabranili takve stvari. Nakon zabrana ostale su teške i neizlječive rane, a neke su vidioce čak i izbacili iz Crkve. U Međugorju se to nije dogodilo i zato ono zaslužuje posebnu pohvalu, kazao je Tomislav Ivančić.
Mnogi vjernici pitaju zašto se službeni stav Crkve o međugorskim događajima ne zna ni nakon 25 godina?
Vjernici ponekad ne razmišljaju što je bilo s ukazanjima, primjerice u Lurdu ili Fatimi. Vidite, ubrzo nakon ukazanja u Lurdu Bernardica je otišla u samostan i više nije bilo događanja, pa se u kratkom roku mogao donijeti stav o tome. I u Fatimi je bilo slično. Dvoje od troje vidjelaca je ubrzo umrlo, a Lucija je otišla u samostan, događanja više nema i opet je vrlo brzo donesen sud o tome. Međutim, u Međugorju nisu još završeni događaji, ne možemo dati konačan odgovor dok vidioci još uvijek imaju viđenja, rekao je Tomisla Ivančić.
Zanimljivo je kako oni nakon viđenja nisu otišli u samostan, nego u brak i obitelj. Znakovito je to, osobito u vremenu kad je obitelj «na udaru» različitih sila. Vidioci, kao obiteljski ljudi, i dalje čuvaju vjernost Bogu. A sve dok se viđenja događaju, Crkva ih može samo pratiti i dopustiti da ljudi govore o svojim iskustvima, obraćenjima i čudesima. Kad više ne bi bilo ukazanja, mogli bismo ići prema konačnom odgovoru jer tek bismo tada mogli sabrati sav materijal, obraditi ga i zaključiti, zaključio je Tomislav Ivančić.
(Katolički tjednik, broj 36 10. rujan 2006., str. 10-11)
