Molitva “Oče naš” pod optužbom da je…
Tu i tamo internetom kruži neka vijest koja izazove nedoumicu. Na internetu se ponovno pojavila vijest prema kojoj bi “engleska crkva” htjela preformulirati kršćansku molitvu: Oče naš. Kako sada stoji, zvuči “seksistički”.
Je li Bog otac ili majka? Zašto u kršćanskoj molitvi par excellence prevladava muški element? Neki biskupi Engleske crkve htjeli bi promijeniti Oče naš jer je seksistički i pronaći “rodno fluidnu” formulaciju, kako bi rekli neutralnu koja uključuje sve. Nije samo prijedlog ono što izaziva nedoumicu nego i jadni detalji s kojima vijest kruži. Prije svega, to je navodna vijest koja se pojavljuje i ponovno pojavljuje u vremenskim intervalima.
Kad bi “engleska crkva” htjela formulirati prijedlog, koliko bi joj još vremena trebalo? Onda se uvijek pozivamo na neke biskupe Engleske Crkve? Koja crkva, anglikanska ili katolička? Zašto čak ni ime nije procurilo? Općenito, identificiraju se oni koji daju progresivne prijedloge, voljno ili nevoljno. Iako se ovdje čak ne bi radilo o progresivcima ili konzervativcima, riječ je o vjernosti Bibliji, a posebno Evanđelju. Poznato je da promicatelji “rodne ideologije” radije više govore o roditelju 1 i roditelju 2, odnosno davatelju biološkog materijala misleći na one koji se konvencionalno nazivaju ocem i majkom. Ali kako bismo sve to mogli primijeniti na Boga u praksi? Je li nazivanje Boga ocem samo referenca na spol Stvoritelja svega?
Ako u Starom zavjetu prevladava vizija Boga kao Stvoritelja i osloboditelja, u Novom zavjetu Bog je gotovo isključivo zamišljen kao Otac. Jednostavno razmislimo o svim slučajevima kada se spominje činjenica da je Isus Sin Božji, pa ako je on Sin, Bog je Otac. U Evanđelju po Ivanu Isus je opisan kao jedinorođeni Božji, očitovanje ili slava Očeva. Ali najviše od svega, sam Isus nas potiče da budemo savršeni i milosrdni poput “Oca vašeg koji je na nebesima”. Konačno, molitvu Oče naš naučio nas je Isus, upravo u obliku u kojem je i danas izgovaramo više od dvije tisuće godina kasnije. Tko je otac? Jesu li to samo oni koji daju biološki materijal? Ili te je također on rodio jer te je želio? Tko te voli i daje ti materijalno sve lijepo ovoga svijeta? Tko ti daje sve od sebe do te mjere da umre za tebe? Otac je onaj koji ti oprašta i uvijek vjeruje u tebe unatoč svemu što činiš.
Seksualnost nije nešto što imamo, već ono što jesmo. Žene smo ili muškarci. Bez predrasuda o poštovanju svih ljudi u apsolutnom smislu, bez ako i ali. Kada živimo vječni život, biti muškarci ili žene imat će drugačiju vrijednost nego ovdje na zemlji. Naime, kada pitaju Isusa čija će žena biti žena koja je ovdje na zemlji imala sedam muževa jer su svi umrli jedan za drugim, Isus odgovara: „Niste li u zabludi jer ne poznajete Pisma, niti Božja moć? Naime, kad uskrsnu od mrtvih, neće se niti ženiti niti udavati, nego će biti kao anđeli na nebu“ (Mk 12, 24-25).
Ono što je uistinu važno za kršćanina je vječni život i izbori koji će nam omogućiti da u njemu uživamo. I Evanđelje je jasno o tome. Mjerilo presude bit će milosrđe. Sveti Ivan od Križa je napisao da ćemo uvečer života biti suđeni prema ljubavi. Stoga neće biti važno koliko smo “Oče naš” izgovorili, nego koliko smo ljubavi uložili u molitvu i jesmo li tu ljubav iskazali konkretnim djelima u službi najsiromašnijih i najpotrebitijih. Biskupi svih kršćanskih vjeroispovijesti to znaju, poučavaju i predani su to živjeti.
