Moliti kao Isus
Isus u molitvi, u razgovoru s Ocem. Zasigurno česta slika koju su njegovi učenici mogli promatrati. Isus je molitvom njegovao povezanost s Ocem, u trenutcima sabranosti osjećao je Njegovu blizinu.
Imao je potrebu za molitvenom privrženošću s Ocem i često je molio. Učenike će to zadiviti ali i potaknuti na razmišljanje da bi i oni htjeli osjetiti Božju blizinu kakvu je njegovao Isus. Zato će ga i zamoliti da i njih nauči moliti. Kako bismo bili osiromašeni da od Isusa nismo čuli riječi kojim se možemo i trebamo obratiti Bogu. Isus će učenike, ne samo dvanaestoricu, nego učenike svih vremena, pa i nas, poučiti da se Bogu obraćamo riječju velikoga značenja; ‘Oče’. Isus nas, tako, posve izjednačuje sa vlastitim sinovstvom. Otkriva nam se kao brat. I mi, a ne samo On kao pravi Božji Sin, smijemo Boga nazivati Ocem. Koliko li je prisnosti u toj riječi. Koliko osjećaja i emocija.
Otac je onaj tko nas voli, tko se brine za nas, tko nas usmjerava kroz život, tko se trudi kako bi nam omogućio kvalitetu života, koji ne mjeri utrošenu snagu i vrijeme kako bi nama bilo dobro. Isusova je želja da Boga takvim doživljavamo. Želi srušiti stereotipe da je Bog dalek i nezainteresiran za čovjeka, da je strogi sudac te poput uhode prati svaki naš korak kako bi nas kaznio kada pogriješimo. Isusov i naš Bog prije svega je Otac. Otac je darivatelj života, od njega postojimo i po njemu živimo. Doživjeti Boga kao Oca kojemu se možeš uvijek uteći i koji te nikada neće odbiti, pred kojega dolaziš s onim što jesi, uvijek s povjerenjem da će ti oprostiti, utješiti, ohrabriti i dati novu priliku. Takav doživljaj Boga preduvjet je kršćaninovoj molitvi.
Moliti se Bogu kao Ocu znači vrednovati i druge kojima je on darovao život i kojima je Otac. Zato Isus na početku molitve ističe dvije riječi: ‘Oče naš’! Kao što Isus ne zadržava privilegiju vlastitoga sinovstva, tako ni kršćanin ne može druge isključiti iz svoje molitve i svoga života. Bog je otac svakome čovjeku. Svi smo njegova ljubljena djeca. Zato početi moliti Očenaš znači u srcu stvoriti ambijent u kojega su svi dobro došli i nikoga ne isključivati. Isus je htio uspostaviti zajedništvo svojih učenika, htio je Crkvu kao zajednicu onih koji vjeruju i koji se zajedno mole. Koliko nam je moliti ponajprije za spremnost da obraćajući se Bogu u molitvi vrednujemo i druge oko sebe. Isus će to dodatno naglasiti molitvenim zazivom koji govori o praštanju. Moliti se Bogu znači poučiti se njegovim primjerom. Zato veli: ‘Otpusti nam duge naše kako i mi otpuštamo dužnicima našim’. Iskustvo Božjega oproštenja kojega svi poznajemo treba postati nadahnuće našem praštanju. Dapače, ono je još jedan od preduvjeta za pravu molitvu. Ukoliko nisam spreman praštati, imam zlo oko, neprestano drugima zamjeram i ne pružam ruku pomirenja, nisam još spreman moliti. Moja molitva ne može biti uslišana. Da, Očenaš je zahtjevna molitva. Lako ju je izgovoriti ali puno je truda potrebno uložiti da bi se po njoj živjelo. Isus želi da iskustvo ljubljenosti od Boga znamo i sami pretočiti u djelo. Iskustvo Božjega oproštenja oblikovati u dar oproštenja jedni drugima.
Još je nešto Isusu važno da shvatimo o molitvi. Molitva je trajno stanje, a ne trenutak. Događa nam se da Boga doživljavamo poput servisne ili hitne službe. Isus nas poučava da je molitva naša svakodnevnica, ono s čime živimo i radimo. Zato Očenašu dodaje: ‘Ištite i dat će vam se! Tražite i naći ćete! Kucajte i otvorit će vam se!’ Nije riječ o prigodičnom traženju u trenutku nevolje ili potrebe, već trajnom stavu povezanosti i privrženosti s Bogom. Inače se lako dogodi da se obeshrabrimo jer Bog u određenom trenutku na naše potrebe nije, po nama, pravovaljano i pravovremeno odgovorio. Kršćaninova molitva treba biti ustrajna i postojana. Ona se sastoji od neprestanog kucanja na vrata Božjega srca. Ona se ne iscrpljuje već sazrijeva u sve snažniju bliskost s Bogom. Moliti nam je za dar ustrajnosti u molitvi.
Očenaš je molitva koju svaki vjernik dobro poznaje. Znamo je naizust. No, zapitati nam se koliko riječi što ih usta izgovaraju prati srce koje bi snažnije od usta trebalo moliti. Želim li doista, kako molimo u Očenašu, da dođe Kraljevstvo Božje, da se uspostavi Božja pravednost, da zavlada njegova istina? Jesam li spreman stavom i životom izgovoriti: Bože, neka doista bude tvoja volja? U svemu kroz što prolazim i gdje pokušavam u prvi plan staviti svoju volju. Dopustite mi na kraju izreći tek savjet: Kada slijedeći put izgovorimo Očenaš, zaustavimo se kod prošnji i molbi što ih izgovaramo. I tada molimo; Bože daj mi odlučnosti i snage, dobre volje i raspoloživosti, da doista živim onako kako molim. Tada ćemo moliti kao Isus.
www.medjugorje-news.com/ obitelj-malih-marija.com
