Molila sam se sv. Josipu za muža i njegov zagovor mi je pomogao; zamislite zove se Josip!
NJEZINA MOLITVA JE USLIŠENA! ‘Bila sam konkretna, molila sam se sv. Josipu za muža i dao mi ga je, zamislite zove se Josip’. Ovim svjedočanstvom želim poručiti svim mladim ljudima da svoju potragu za mužem prepuste Bogu jer jedino će tako pronaći istinsku ljubav u braku.
Danas je vrijeme kada su brak i obitelj posebno ugroženi. Sve je više disfunkcionalnih obitelji, sve je više razvoda, preljuba, svađa… Obitelj zaboravlja na Boga i zato ostaje nezaštićena. Upravo iz tog razloga vam donosimo svjedočanstvo koje govori o ljubavi, Bogom danoj ljubavi između dvoje mladih: Josipa i Marije. Neka vam ovo svjedočanstvo bude vodilja, i vama koji ste u potrazi i vama koji ste u braku.
“Zovem se Marija. Na samom početku ovog svjedočanstva prvo se želim predstaviti jer će ime Marija i Sveti Josip odigrati veliku ulogu u mom životu i pronalasku muža.
Cijeli svoj život sanjala sam o obitelji, mužu, djeci… Bili su to snovi jedne djevojčice koji su se odrastanjem nekako počeli rušiti. Prve ljubavi, izlasci, potraga za ”pravim” bili su dio moga odrastanja. Odlaskom na fakultet počele su i prve ozbiljnije ljubavi. Svaki put kad sam pronašla ”pravog” počela su preispitivanja je li on onaj pravi. I svaki put je nastupilo razočaranje. Moje veze nisu trajale dugo. Oko mene su se uvijek ”motali” frajeri koju su samo tražili svoje zadovoljstvo.
Sve to dovelo je do podizanja zida, ogromnog zida koji nitko nije mogao preskočiti. Stalno sam se pitala pa gdje je onaj kojega je Bog namijenio za mene, zašto ga ne mogu pronaći, što to radim krivo? Uz sve te zidove koje sam podigla oko svoga srca Bog je pronašao put do mene. Dogodio se susret sa živim Bogom. Od tada se moj život drastično mijenja. Odlazila sam na duhovne obnove, počela ići na Svetu misu, moliti se… Moj život je dobio smisao, Bog je u meni oživio sve ono što je zaspalo, izliječio svaku moju ranu. Bilo je to moje novo rođenje, rođenje u Duhu.
Bilo je je neopisivo hoditi s Bogom, više nisam svoj život mogla zamislit bez Njega, bez Njegove ljubavi, milosti. Sve što sam zamolila iz srca, Bog mi je uslišao. Završila sam fakultet, dobila posao i sve s molitvom na usnama. Sve je izgledalo odlično. No, nešto me jako mučilo. Pitala sam se se gdje je muž kojega je Bog za mene odredio. Gdje se sakrio, zašto ga ne vidim, zašto ga ne upoznajem?
Skoro sve moje prijateljice su bile udane, imale djecu, živjele su obiteljskim životom, a ja, ja sam bila sama. Prijateljice su me stalno pitale: “pa Marija što se događa, zar nitko ne može osvojiti tvoje srce, zašto si tako izbirljiva?” Moram priznati da su me mučila ta pitanja, nije bilo lako odgovoriti na njih. Moj uzor za obiteljski život bili su Marija i Sveti Josip.
Stalno sam razmišljala kako želim obitelj po uzoru na Svetu obitelj. Ostalo je na tome. Nakon obraćenja jedino što sam istinski htjela je da i moj muž/dečko bude vjernik. Nisam mogla zamisliti zajednički život s osobom koja ne vjeruje u Isusa. Nakon nekog vremena, pronašla sam momka i pomislila ”Evo ga, to je sigurno to”. Bili smo u vezi par mjeseci i čitavo vrijeme te veze osjećala sam da zapravo to nije to. Počela sam se preispitivati. Duboko u sebi sam znala da to nije ona osoba za koju ću se ja udati. Počela sam se moliti Bogu da mi pokaže što mi je činiti.
Moja molitva je bila jako jednostavna rekla sam: ”Bože, ako on nije za mene, molim te odmakni ga od mene na bilo koji način”. Nakon samo par dana, udaljili smo se i prekinuli vezu. Opet sam ostala sama. Sjećam se da sam bila i tužna i sretna, osjetila sam da mi je Bog pokazao da on nije za mene, ali što mi je sada činiti, morala sam opet sve iz početka. Sa svim tim osjećajima i pitanjima, borila sama sa sobom i s Bogom. Nitko osim Njega nije znao koliko zapravo želim dom, djecu i obitelj. A to nikako nije dolazilo.
U jednom razgovoru sa sestrom, koja nije znala o čemu ja toliko razmišljam, sestra mi je rekla kako je sanjala mog muža. ”Imao je plave oči, i bio je lud za tobom”, rekla mi je sestra. Na tu njezinu rečenicu ja sam se rasplakala. Osjetila sam da mi Bog govori da se ne brinem i da ima plan za moj život. Ispričala sam sestri što se događa duboku u meni, što me muči. Rekla mi je ”Marija, moli se za muža”. Odgovorila sam da je to riješenje. Ok, počinjem moliti, rekla sam joj.
Izabrala sam devetnicu Svetom Josipu. Bila sam konkretna. U najiskrenijoj molitvi moga srca doslovno sam rekla Svetom Josipu da ću se moliti godinu dana za muža. Kroz sve vrijeme moje molitve, u mom životu su se pojavljivali dečki koji su htjeli biti u vezi sa mnom. Ono što sam naučila je da Bogu predam svaku situaciju, pa tako i kavu s potencijalnim mužem. Svatko tko bi mi se pokušao približiti Bog mi je progovorio i osjetila sam da to nije to. Tako sam jedne prilike otišla u Zagreb u posjet sestri. Dok sam bila u Zagrebu sestra mi je rekla da se održava karizmatski seminar i odlučile smo otići.
Na seminaru je kao i uvijek bilo predivno. Na tom seminaru moj pogled stalno je bježao na jednog dečka koji je svirao u tom bendu. Slavio je Boga! Sjedila sam na stolici i upijala svaku riječ. Nikome ništa nisam govorila. Nakon nekoliko dana u Zagrebu slijedio je povratak doma, a šok za mene je tek slijedio. Nekoliko sati prije polaska doma taj dečko se pojavio na vratima stana moje sestre. Otvorila sam i pružila mu ruku. Rekao je: ”Ja sam Josip”. Prvo što mi je prošlo kroz glavu je pomisao na moju molitvu i svetog Josipa. Doslovno sam rekla svetom Josipu: ”Je l’ ti mene zezaš’?
Bio je to naš prvi susret oči u oči. Neka predivna toplina me obuzela, riječima neopisiva. Kao da ga poznajem već jako dugo. Kada je otišao sestra mi je rekla: “Sjećaš li se ti onoga sna, mislim da je to on”. Ja nisam znala što bi rekla. Nastavila sam se moliti Svetom Josipu. Molila sam se da mi pokaže je li to on. Počeli smo se dopisivati i bolje upoznavati. Nakon mjeseca dana upoznavanja postali smo cura i dečko. Nakon toga otišla sam u Crkvu platila misu svetom Josipu i zahvalila mu što mi je izmolio predivnog dečka koji mi je točno nakon godinu dana veze postao muž. Prepoznala sam u Duhu da je on dar od Boga koji mi je izmolio najbolji muž i to onaj Blažene djevice Marije, Sveti Josip.
Ovim svjedočanstvom želim poručiti svim mladim ljudima da svoju potragu za mužem prepuste Bogu jer jedino će tako pronaći istinsku ljubav u braku.
Ovdje vam ostavljam molitvu pomoću koja je meni donijela obilje blagoslova u mom životu! Neka i vama bude na blagoslov!
P.S. Jeste li primijetili da sam uspjela izmoliti “Svetu Obitelj”? Ja se zovem Marija, a moj muž Josip!”
Za portal Rastimo u Gospodinu: Marija Berić
