Moderno društvo udara u santu leda – Fra Goran Azinović: Svijet tone poput Titanica
Ova scena iz kultnog Titanica i danas se događa u društvu, pa čak i u Crkvi. Ono što je do jučer izgledalo moćno, danas već tone. Moderno društvo je udarilo u sante leda. Previše je danas „Ismaya“ koji odgovorno tvrde da ne može potonuti ono što su ljudi stvarali stoljećima.
Zanimljiva je scena iz filma „Titanic“ u kojoj brod udara u santu leda pretrpjevši pritom znatna oštećenja. Tada na scenu stupaju dva lika: Bruce Ismay i Smith. Prišavši samouvjereno Smithu, Bruce Ismay mu kaže neka se ne brine jer je Titanic ipak moćan i snažan brod, ništa ga ne može potopiti. Ismay ni u snu ne pomišlja o potonuću tog gigantskog broda.
Na scenu zatim stupa Thomas Andrews koji, nakon što je realno sagledao situaciju, donosi ključnu, ali vrlo šokantnu procjenu: u roku od najmanje jednog, a najviše dva sata veliki Titanic i svi koji na njemu plove naći će se na dnu Atlantskog oceana!
Gotovo je… Titanic je na rubu potonuća!
Ova scena iz kultnog Titanica i danas se događa u društvu, pa čak i u Crkvi. Ono što je do jučer izgledalo moćno, danas već tone. Moderno društvo je udarilo u sante leda. Previše je danas „Ismaya“ koji odgovorno tvrde da ne može potonuti ono što su ljudi stvarali stoljećima. Rijetki su pojedinci koji poput Thomasa Andrewsa kažu:
Već za dva sata svijet će biti na dnu.
Potonuća su pred nama, jednostavno se događaju. Čovjek bi volio da stanje nije toliko loše, ali nažalost jest.
Takva silna potonuća su šokantna i dobrano plaše ljude, ali i danas Titanic, odnosno svijet naprosto tone u propast. Tomáš Halík je zgodno rekao: „Dok brod tone, neki ljudi misle da će ga spasiti tako što po njegovoj palubi premještaju stolice.“ Štošta i u Katoličkoj Crkvi nepovratno tone, a kršćani to većinom ne žele vidjeti.
Tužna su i čovjekova osobna potonuća. Premda ih kršćanin često ne želi priznati, potonuća se ipak događaju. No, potonuće Titanica uči te važnoj lekciji: ako imaš kartu do cilja, do svog New Yorka, to ne znači da ćeš u konačnici onamo i stići…
fra Goran Azinović za hkm.hr
