Mističarka o tri dana tame: Tri dana tame bit će u ove dane, Zemlja će se uzdrmati do temelja
“Kriza će iznenada eksplodirati; kazne će dijeliti svi i smjenjivat će se bez prekida. Tri dana tame bit će u četvrtak, petak i subotu. U ova tri dana strašne tame ne smiju se otvarati prozori jer nitko neće moći vidjeti zemlju i strašnu boju koju će imati u tim danima kazne, a da ne umre odjednom.
Nitko izvan skloništa neće preživjeti… crveni oblaci poput krvi kretat će se nebom. Udar grmljavine će potresti zemlju i zlokobne munje će prostrjeliti nebesa izvan sezone. Zemlja će se uzdrmati do temelja. More će se dići, njegovi će se valovi širiti po kontinentu.
Tijela zlih i pravednih će prekriti zemlju. Tri četvrtine stanovništva planete će nestati. Polovica stanovništva Francuske bit će uništena”, riječi su ovo Marie Julie Jahenny mističarke i stigmatkinje iz La Fraudaisa i možda najveće mistikinja u povijesti Crkve, po nekim mišljenjima.
Rođena je 12. veljače 1850., u malome mjestu Blain u Bretanji (na zapadu Francuske). Bila je najstarija od petoro djece, odgojili su je jednostavni, dobri roditelji u onoj živoj vjeri po kojoj su Bretanjci bili poznati. Gospodin ju je obdario mnogim milostima u vrijeme njezine prve Pričesti, milostima na koje je odgovarala sa sve većom pobožnošću. Ušla je u Franjevački treći red u svojim ranim dvadesetima da bi se tako mogla posvetiti u svijetu.
Godine 1873. primila je od Neba najosobitiji mistični dar, stigme. Od 23. godine do svoje smrti, oko 60 godina kasnije, nosila je u svom tijelu rane našega Gospodina vidljivije nego bilo koji drugi stigmatik u povijesti Crkve. Uz pet rana svetih ruku, nogu i boka, Marie Julie Jahenny trpjela je rane izazvane od trnove krune i Križa na Gospodinovoj glavi i ramenima, rane od Njegova bičevanja, rane izazvane užetima kojima je bio vezan, kao i druge rane mistične naravi.
Stoga je Marie Julie živjela svoj život suotkupiteljske patnje (kao žrtvena duša) u maloj nastambi u zaselku La Fraudais, blizu Blaina. Time je ona ispunila Gospodinovu želju da dade zadovoljštinu za grijehe Francuske i svijeta. Bila je obdarena čestim viđenjima Isusa i Marije, kao i mnogim proročkim prosvjetljenjima.
Istina nebeskih opomena kojima je ona bila nebeski glasnik opravdana je njezinom svojstvenom jednostavnošću i poštenjem, njezinom primjerenom poslušnošću svome duhovnome voditelju i biskupu, i naravno, ispunjenjem svega što je prorekla za svoga dugoga života. Nepogrešivom točnošću prorekla je dva svjetska rata, izbor pape sv. Pija X., različite progone Crkve, kaznu i sudbinu otpale Francuske. No dosta toga se još treba ispuniti. Njezina upozorenja za posljednja vremena trebaju čitati svi koji ,,imaju uši“.
Marie-Julie je bila čudo za mnoge znanstvenike koji su je neprestano ispitivali, poruga nevjernika i oholih, divljenje svoga cjeloživotnoga prijatelja, monsinjora.Fouriera, biskupa Nantesa, te odanih krugova onih koji su posvetili svoj život širenju njezinih poruka nezahvalnome i nemarnome svijetu. Otišla je u svoju nebesku nagradu 4. ožujka 1941.
Više posljednjih godina svoga života, kao slijepa, gluha, nijema i uzeta, živjela je čudesno samo od Presvetoga Sakramenta, nije uzimala hranu i vodu.
Jedno od proroštva koje se treba obistiniti je i vrijeme mraka u trenutku pročišćenja Crkve. Gospodin Marie Julie, prema njenim zapisima govori sljedeće:
“Kad u hladnoj noći zagrmi grom nad Zemljom, brijegovi će zadrhtati, zatvorite vrata i prozore, ne gledajte van, jer će vaše oči ugledati najstrašnije od svih događaja, a kojima vaša znatiželja neće moći odoljeti. Sveti je bijes Božji.
On će pročistiti Zemlju za vas, malo stado koje je ostalo vjerno. Skupite se na molitvu pred raspelom i zazovite zaštitnike vaših duša. Ono što ćete vidjeti i čuti, bit će prijevara pakla, koja vam neće moći škoditi. Zapalite blagoslovljene svijeće, molite krunicu, najoštriji mač naše Majke. Sljedeće će noći strahote prestati. Nakon duge pomrčine, Sunce će ponovo zasjati sa svojim svijetlom i sa svojom toplinom.”
