Misionar don Josip Ivan Soldo: Zašto se katolici mole pred kipovima? Istina koju mnogi pogrešno tumače
Postoje neki koji tvrde da se nije ispravno moliti pred kipom koji predstavlja nekog sveca ili pred Gospinim kipom.
Kako rekosmo neki dan, pogrešno postavljena premisa daje krivi zaključak, tako je i ovdje.
Zašto ti ljudi tako misle? Pa zato jer u Bibliji uistinu piše da ne radimo sebi kipa i da se ne klanjamo pred njim, no u današnjem prvom čitanju vidimo da Bog kaže Mojsiju da napravi kip – brončanu zmiju.
Što se tu promijenilo?
Pa stvar je u pristupu. Bog zna nas ljude i zna da smo vizualni i da nam je puno lakše moliti kada vidimo nešto nego ako samo zamišljamo.
Tako je Bog dozvolio u ovom događaju s brončanom zmijom da, ako kip predstavlja njega i njegovu slavu, kip nije zabranjen.
Dapače, može dovesti do spasenja i do ozdravljenja. Kakve veze to ima? Pa danas u Evanđelju vidimo kako Isus govori o svom identitetu.
No prije svega treba shvatiti da se Isus utjelovio i postao nam sličan po tijelu; dakle, imamo što prikazati na slikama i na kipovima, jer znamo kako je izgledao.
No Isus kaže jednu ključnu stvar: da on uvijek čini što je milo Onomu koji ga je poslao.
Također znamo da smo kršćani – to znači biti drugi Krist. Pa ako i mi radimo što je milo Ocu, i mi smo u Kristu i odsjaj smo njegove slave i bića, kao što je on bio Odsjaj Očeve slave i bića – no doslovno kao Sin, ne kao mi; mi smo ipak posinci.
To znači da, ako neki čovjek živi kako je Isus učio i živio, za tog čovjeka kažemo da je svetac – ili za ženu, nebitno.
Pa kada napravimo kip koji prikazuje tu osobu, mi ne slavimo tu osobu, nego Boga koji se proslavio u njima za života, i Boga u kojem su oni sada vječno živi, a ujedno su nam primjer da je to moguće, pa se možemo ugledati u njih i njihovo ponašanje.
Najjači dokaz za to da je to Bog dozvolio su ozdravljenja koja se događaju kada ljudi mole pred nekim kipom, bilo to Gospa ili neki svetac – ljudi Božjom intervencijom ozdrave, a to je potvrda da su ti ljudi mili Bogu i da su mu blizu u Raju.
Zato je bitno shvatiti par sitnica: umjesto da mrmljamo kako nam je teško, bolje je kleknuti i moliti. Toliko je svetih ljudi prošlo ovom zemljom i nosili su svoje križeve dostojanstveno i bez prigovaranja, uvijek vjerni Bogu i puni ljubavi prema drugima, čak i u najokrutnijim momentima.
Vjera u Isusa je mnoge bolesnike ozdravila, mrtvace vratila u život i obratila tvrdokorne nevjernike. Nažalost, mnogi odbijaju Isusa i sebi na glavu navlače prokletstvo i smrt.
A Isus kaže danas veoma jasno: „Uistinu, ako ne povjerujete da Ja jesam, umrijet ćete u grijesima svojim.“
Pa uzdignimo se iznad svojih grijeha, pogledajmo u Križ i pokajmo se, ispovjedimo se; pogledajmo u tolike svjedoke vjere i shvatimo napokon da je moguće živjeti dobro i u miru sa svima, umjesto da provociramo Boga svojom zloćom i prkosom.
