Knjiga “Međugorje u očima mjesnih biskupa Žanića i Perića – na temelju dostupnih dokumenata”, otkriva dramatične zakulisne igre, piše Večernji list.
Fra Ivan Dugandžić, nekadašnji pročelnik katedre Svetoga pisma Novoga zavjeta na KBF-u Zagrebu, bio je član dviju biskupskih komisija o Međugorju koje je osnovao ondašnji mostarsko-duvanjski biskup mons. Pavao Žanić te je, kako kaže dr. Pervan, odlučio podići zastor, tj. ukloniti veo (re-velatio – skidanje vela) s “nama nepristupačne dokumentacije iz koje se mogu donekle iščitati i psihogrami pojedinih čimbenika uključenih u međugorski fenomen”.
Osporavanje ‘međugorskog fenomena’
“Autor se vjerojatno osjećao ponukanim ponuditi javnosti i drugu stranu medalje, ne onu iskrivljenu i toliko puta iskarikiranu, da ne kažem, krivotvorenu, nego ‘sine ira et studio’ ponuditi spomenutu dokumentaciju kako bi svatko mogao stvoriti vlastitu sliku o tome gdje je i na kojoj je strani istina, a na kojoj poluistina ili pak podvala, ne usudim se reći, laž”, kazao je fra Tomislav Pervan aludirajući na desetljetna biskupska osporavanja ‘međugorskog fenomena’.
Dugandžićeva knjiga otkriva tako niz nepoznatih poteza ‘iza zastora’, a oni se prije svega odnose na ulogu mostarskih biskupa, većim dijelom mons. Žanića, a onda i mons. Perića, koji ga nasljeđuje i sve donedavno vodi Mostarsko-duvanjsku biskupiju.
“Dok se R. Perić, zaključujući ‘Godinu biskupa Žanića, svim silama trudi dokazati kako njegov predčasnik na čelu Mostarsko-duvanjske biskupije’ osobno i s pomoću dviju komisija proučava fenomen, angažirajući i Biskupsku konferenciju i Svetu Stolicu u donošenju istine o enigmatskoj pojavi’, on sam javnosti podastire novu neistinu, koja je očita svakom tko je iole ozbiljno pratio razvoj međugorskih zbivanja.
Komisiju nametnuo kardinal Ratzinger
Nije, naime, istina da je biskup Žanić ‘angažirao’ Biskupsku konferenciju i Svetu Stolicu, već mu je komisiju na razini Biskupske konferencije bivše države nametnuo tadašnji prefekt Kongregacije za nauk vjere kardinal J. Ratzinger, a Međunarodnu komisiju pod okriljem Kongregacije za nauk vjere ustanovio je isti taj kardinal Ratzinger, ali sada u svojstvu pape Benedikta XVI., koji je već osnivanjem tih komisija odbacio i Žanićev i Perićev sud o Međugorju kao neprihvatljiv”, piše primjerice fra Ivan Dugandžić te dodaje kako “biskupu Žaniću nije bilo stalo do objektivne istine o ukazanjima, do koje će doći uz pomoć stručnih i objektivnih ljudi, pokazuje činjenica da je svoju prvu komisiju osnovao tek u siječnju 1982. godine, dakle više od pola godine od početka ukazanja”.
Biskup Žanić je u prvim mjesecima ukazanja javno tvrdio da vidioci, tj. “djeca ne lažu”, da bi iznenada radikalno promijenio mišljenje i okrenuo se protiv Međugorja.
Što je potaklo ili prisililo biskupa Žanića da od zagovornika teze da djeca ne lažu dođe do toga da ih naziva varalicama? Odmaknuti se od izjave biskupa Žanića koju je izrekao u propovijedi 25. srpnja 1981., značilo bi zaobići kronološki tijek narednih rasprava oko Međugorja. Tada je biskup Žanić pred okupljenim vjernicima i franjevcima rekao ‘duboko sam uvjeren da nitko djecu, koja kažu da su vidjela Gospu, da nitko tu djecu nije podgovorio’.
Uzroci biskupova obrata
Što se dogodilo nakon toga je misterij koji do danas nije do kraja rasvijetljen. Knjiga daje nazrijeti uzroke biskupova obrata. To bi moglo biti zbog pritiska tadašnjeg komunističkoga sustava ili kao plod nerazjašnjenoga sastanka u Domanovićima i kroz pritiske dijecezanskoga klera. Da je tadašnji komunistički represivni sustav u Međugorju vidio ozbiljnu prijetnju jasno je iz govora koji je u ime samoga vrha tadašnje države CK SKJ izgovorio Branko Mikulić prigodom proslave Dana borca 4. srpnja 1981. na Tjentištu na Sutjesci, jer je događanje u Međugorju proglasio kontrarevolucijom, a Gospu ustaškom Gospom.
Kasnije pritvaranje fra Joze Zovke govori u prilog Udbinih nakana da uguše događaje u Međugorju. Što se u međuvremenu dogodilo pa je biskup Žanić potpuno promijenio svoj stav, je li bio nečim ucijenjen, ostaje misterij premda neki nude odgovore poput činjenica iznesenih u osporavanome filmu Od Fatime do Međugorja.
Da je stav promijenjen bilo je jasno kad je to biskup 1987. javno izrekao u Gaju prigodom proslave sv. Jakova, kad je franjevce i vidioce proglasio lašcima koji izmišljaju Gospine poruke i svjesno varaju narod. Autor knjige, imajući te činjenice u vidu, jasno postavlja upit Žanićevu nasljedniku biskupu Periću: Kojeg biskupa Pavla Žanića želi slijediti, onoga koji je u počecima Međugorja pokazao neskrivenu otvorenost i iskreno zanimanje za Gospina ukazanja ili onoga koji je kasnije nijekao ta ukazanja”, piše recenzent knjige dr. fra Mario Knezović, koji kaže kako je “poseban i na trenutke dramatičan dio knjige onaj koji donosi pisanu korespondenciju biskupa i onih kojima on ili oni njemu pišu”.
www.medjugorje-news.com/direktno.hr
