Posebno je zanimljiv slučaj s jednim u nizu Gospinih kipova koje je izradio mjesni kipar Stjepan Vlaho, a koji je jedanaest godina poslije proplakao krvavim suzama u talijanskom mjestu Pantanu pokraj Civitavecchije.
Taj je kipić u medugorskoj suvenirnici kupio talijanski svećenik don Pablo Martin i darovao ga svome vjernom župljaninu Fabriju Gregoriju, koji ga je
smjestio u dvorište.
KRVAVE SUZE Prve krvave suze kipića vidjela je njegova tada šestogodišnja kći Jessica 2. veljače 1995., a mjesec dana poslije kipić je proplakao i u biskupovim rukama. Kad se to dogodilo, mjesni biskup Girolamo Grillo osnovao je biskupijsko teološko povjerenstvo koje je dogadaj proglasilo nadnaravnim, a biskup je dopustio štovanje kipića. To je prvi i jedini slučaj dosad da je neka crkvena vlast neki dogadaj povezan s Medugorjem proglasila nadnaravnim.
Osim toga kipića, još je jedan sličan dogadaj 1996.godine pobudio zanimanje javnosti. Jedan drugi kipić – istovjetan onome koji je proplakao
krvavim suzama, a koji je obitelji Gregori darovao Wojtylin bliski prijatelj Andryej Maria Deskur – u danima liturgijskih blagdana i sve češće pred vjernicima koji mole, ispušta mirisno ulje nepoznatog podrijetla. I taj je kip donesen iz Međugorja. Pojedinosti o tom dogadaju nalaze se u knjizi Ricarda Caniata pod naslovom La Madonna si fa la strada. Civitavecchia nel tempo di Maria. Pisac je 2005. odlučio sam istražiti te dogadaje. Skupio je mnoštvo činjenica i ponudio snažno tumačenje toga Gospina očitovanja. Razgovarao je is kardinalom Deskurom, koji se pozitivno izjasnio o doga-
daju u Civitavecchiji ne propuštajući naći poveznicu izmedu tih dvaju Gospinih kipića i Medugorja.
