Koje je značenje pokore?
Katoličko shvaćanje pokore povezano je s prepoznavanjem učinaka grijeha na dušu i našim naporima da obnovimo svoj odnos s Bogom i bližnjima.
Katolička crkva uči da je pokora usko povezana s katoličkim shvaćanjem grijeha. Katekizam Katoličke Crkve daje savršen sažetak pokore i njezine povezanosti s grijehom. Mnogi grijesi čine nepravdu našem bližnjemu. Mora se učiniti što je moguće kako bi se popravila šteta (npr. vratiti ukradenu robu, vratiti ugled nekoga tko je oklevetan, platiti odštetu za ozljede). Jednostavna pravda zahtijeva isto toliko. Ali grijeh također ranjava i slabi samog grešnika, kao i njegove odnose s Bogom i bližnjima. Odrješenje uklanja grijeh, ali ne liječi sve poremećaje koje je grijeh prouzročio. Uzdignut od grijeha, grešnik ipak mora oporaviti svoje potpuno duhovno zdravlje čineći nešto više kako bi se iskupio za grijeh: on mora “činiti zadovoljštinu” ili “okajati” svoje grijehe. Ovo zadovoljstvo se također naziva “pokora”. KKC 1459
U ovom slučaju, pokora je riječ koja opisuje naše postupke da popravimo štetu koju je grijeh ostavio. Obično je ova definicija riječi povezana sa sakramentom ispovijedi, pri čemu će svećenik odrediti pokoru. Pokora koju ispovjednik nameće mora uzeti u obzir osobnu situaciju pokornika i mora tražiti njegovo duhovno dobro. Mora odgovarati koliko god je to moguće težini i prirodi počinjenih grijeha. Može se sastojati od molitve, prinosa, djela milosrđa, služenja bližnjemu, dragovoljnog samoodricanja, žrtava, a iznad svega strpljivog prihvaćanja križa koji moramo nositi. Takve nam pokore pomažu prilagoditi se Kristu, koji je jedini jednom zauvijek okajao naše grijehe. Oni nam omogućuju da postanemo sunasljednici s uskrslim Kristom, “pod uvjetom da trpimo s njime”. KKC 1460
Ovo je najčešće shvaćanje pokore, iako će ponekad primjeri svetaca objasniti kako su išli iznad onoga što svećenik određuje i nametnuli “osobnu pokoru”. Na primjer, kako su uvijek spavali na podu kao pokoru za svoje grijehe ili slabosti. Njihov im ispovjednik nije sugerirao da to učine, ali sveci su to ipak činili, kako bi se mogli pridružiti muci Kristovoj na križu. Obično bi se u takvim radnjama upuštali samo pod vodstvom svećenika duhovnika, koji bi se pobrinuo da njihove radnje nisu štetne za njihovo tijelo ili dušu. Ključ katoličkog značenja pokore je da je to radnja učinjena kao popravak za grijeh, s namjerom obnavljanja našeg odnosa s Bogom i bližnjima.
