Ključevi za vječni život: Ovo su pet ključeva za raj koje trebamo zaživjeti na Zemlji
Raj počinje na Zemlji kao i pakao Vlč. Nnamdi Moneme je rimokatolički svećenik Oblata Djevice Marije koji je trenutno na misionarskom zadatku na Filipinima. Služi u Formacijskoj kući za novake i teologe u Antipolu na Filipinima. Na svom blogu raspisao je 5 ključeva za ulazak u nebesku domovinu.
‘Sveti Ivan je imao viziju nebeske liturgije u kojoj su sva stvorenja na nebu i na zemlji, anđeli i ljudi, neprestano hvalili i klanjali se uskrslog i proslavljenog Krista: „Dostojno je janje zaklano primiti moć i bogatstvo, mudrost i snaga, čast, slava i blagoslov… Onome koji sjedi na prijestolju i Jaganjcu blagoslov i čast, slava i moć u vijeke vjekova” (Otk 5,12.13).
Stoga je jasno da je nebo daleko od stanja egocentričnog uživanja. Naprotiv, svi na nebu usredotočeni su na Boga, žive za Njega i nalaze svu svoju radost i užitak u tome. S Bogom kao središnjim fokusom svih nebeskih stvorenja, svi oni uživaju u savršenoj i neprestanoj sreći.
Ova istina ima ozbiljne implikacije na naš zemaljski život. To podrazumijeva da sve što radimo i uživamo na nebu počinje ovdje na zemlji. Nijedna istinski dobra, istinita i lijepa stvar ne počinje na nebu. Sve istinski dobre stvari počinju ovdje na zemlji, a ispunjavaju se i usavršavaju na nebu. Slavljenje, štovanje, razmatranje, služenje Bogu i radost u njemu moraju započeti ovdje na zemlji ako se ikada želimo nadati da ćemo iskusiti slavu i radost neba licem u lice.
Sveti Petar nas uči da je Krist umro i uskrsnuo od mrtvih kako bi nas doveo da sudjelujemo u Njegovom vječnom štovanju Oca nebeskoga: „Jer i Krist je jednom zauvijek pretrpio za grijehe, pravednik za nepravedne, da nas donese natrag Bogu.” (1Pet 3,18)
Ali naš uskrsli Gospodin nas ne može odvesti u nebo ako odlučimo živjeti samo za sebe u ovom životu: “Gdje je tvoje blago, ondje će biti tvoje srce.” (Mt 6,21) Moramo se svjesno odlučiti usredotočiti se na Njega sada i živjeti samo za Njega ako nas želi uvesti u svoju nebesku liturgiju.
Uskrsli Krist se više puta ukazivao svojim učenicima na mnoge načine kako bi ih naveo da žive samo za Njega u pripremi za nebesku slavu. Objava uskrslog Krista i odgovor učenika pokazuju nam pet konkretnih načina na koje danas trebamo živjeti za Njega u pripremi za naše slavno jedinstvo s Njim na nebu.
Prvo, naša srca moraju biti ispunjena ljubavlju prema uskrslom Gospodinu Isusu. Toliko je pitanja koja je uskrsli Gospodin mogao postaviti Petru na Tiberijadskom moru. Mogao ga je upitati: “Nakon što si mi priznao svoju nepokolebljivu odanost, zašto si me ostavio u Getsemanskom vrtu, a zatim me tri puta kasnije odbio?” “Što, zaboga, radiš ovdje i pecaš? Nisam li te već pozvao iz ribolova da postaneš ribar ljudi?”
Nije bilo takvih pitanja koja bi kod Petra izazvala žaljenje ili strah. Njegovo prvo i jedino pitanje Peteru bilo je: “Voliš li me?” Petar ne može živjeti za Isusa dok ne odgovori na to pitanje iskreno iz srca. Ni mi ne možemo živjeti za Njega ako su naša srca ispunjena i kontrolirana drugim ljubavima. Naša ljubav prema Isusu čini nas postojanima i velikodušnima u činjenju i podnošenju svega za njega.
Drugo, svoju ljubav prema Njemu moramo pokazati na djelu služeći drugima. Isus se ne zadovoljava sa sentimentalnom ljubavlju izraženom samo riječima, već onom koja služi drugima iz ljubavi prema njemu. Zatim je rekao Petru: “Pasi moje ovce.” Ako uistinu živimo za Njega, vidjet ćemo jedni druge kao članove Kristova stada, osobe “koje je On (Krist) dobio svojom krvlju.” (Djela 20,28) Kako se možemo nadati da ćemo imati savršeno zajedništvo sa svetima na nebu kada smo potpuno povučeni i neosjetljivi na fizičke, duhovne i emocionalne potrebe naše braće ovdje na zemlji?
Treće, pokazujemo da živimo za Njega tako što smo mu uvijek poslušni. Duše koje žive samo za Krista ne vagaju cijene ili posljedice njihove poslušnosti Njemu. Unatoč brojnim prijetnjama i upozorenjima Sinedriona da ne naviještaju uskrslog Krista, učenici su hrabro izjavili: “Moramo se pokoravati Bogu radije nego ljudima” (Djela 5:29).
Koliko god tvrdili da živimo za Njega, mi zapravo živimo za sebe kada biramo koje ćemo zapovijedi držati i kada ćemo ih držati. Živimo sami za sebe kada stidljivo slijedimo svjetovne norme ljudskog ponašanja i zanemarujemo Božje zapovijedi. Sjetite se bezuvjetnih Isusovih riječi: “Ako me ljubite, čuvajte moje zapovijedi.” (Iv 14,15) Kako se možemo nadati da ćemo ući u nebesko bogoslužje kada ovdje pristajemo, zanemarujemo, ne poslušamo, pa čak i pokušavamo izmijeniti Božje riječi na zemlji?
Četvrto, moramo biti spremni prihvatiti patnju i žrtve koje nam dolaze u životu jer je On slobodno odlučio trpjeti i žrtvovati se za nas. Isus ne poziva Petra samo da služi iz ljubavi, nego i da prigrli patnju i smrt poradi njega: “Ovo je rekao da je naznačio kakvom će smrću proslaviti Boga” (Iv 21,19). Petar i apostoli pokazali su da sada žive za Krista svojom reakcijom na njihov progon od strane Sinedriona: „Učenici su napustili prisutnost Sinedriona, radosni što su se našli dostojni da pretrpe sramotu radi ” (Djela 5,41). Znamo da se pripremamo za nebesku radost kada možemo pronaći radost u trpljenju nečega za Krista ovdje na zemlji.
Na kraju, peto moramo početi štovati Boga s poniznošću jer je On izvor svega što jesmo i što imamo. Ne obožavamo Boga samo da bismo dobili nešto od Njega ili iz puke rutine. Naše obožavanje mora pokazati našu duboku zahvalnost i potpunu ovisnost o Njemu u ovom životu iu smrti. Ovo je ključ koji će se usavršiti na nebu.
Sveti Ivan ovako je opisao nebesku liturgiju: “Četiri bića odgovorila su: ‘Amen’, a starješine padoše i pokloniše se.” (Otk 5,14)
Sveci i anđeli neprestano se klanjaju Bogu na nebu. Što je s nama na zemlji? Klanjamo li mu se u dobrim i u lošim vremenima? Ako mu ne nudimo stalno i nesebično štovanje sada na zemlji, kako se možemo nadati pridružiti se anđelima i svecima u Njegovom savršenom štovanju neba?
Moja draga braćo i sestre u Kristu, nama kao kršćanima u ovom životu najvažnije je ući u nebo i pomoći drugima da uđu u nebo. Ovaj zemaljski život je generalna proba za savršeno obožavanje neba. Ukratko, nebo počinje za nas ovdje na zemlji kada zapravo počnemo živjeti samo za Krista. Pakao također počinje za nas na zemlji sada kada živimo sami za sebe.
Euharistija ostaje arenom našeg zemaljskog sudjelovanja u nebeskoj liturgiji. Ovdje nas susreće uskrsli Krist i dovodi nas da živimo za Njega i za druge kao što je on živio. Naše pravo zajedništvo s Bogom počinje ovdje i na zemlji i produbljuje se na svakoj euharistiji. Isus produbljuje naše zajedništvo s Njim jer nas uvijek želi dovesti do savršenog štovanja u našem nebeskom domu.
Ako ćemo se ikada radovati s Njim, obožavati ga, služiti Mu i hvaliti ga zauvijek na nebu, onda počnimo danas- usredotočiti se na Njega i živjeti samo za Njega, a ne za sebe.
Slava Isusu. Svaka čast Mariji.’
