Katoličkoj mističarki Gabrielle, Isus otkrio kako mu se u molitvi trebamo obraćati
Gabrielle Boss je katolička mistik i laik koja je živjela u Francuskoj u 20. stoljeću. Rođena u Nantesu u Francuskoj 1874. godine, bila je najmlađe dijete obitelji od četvero djece. Kao dijete u dobrostojećoj obitelji, podučavana je i odgajana u odgovarajućim društvenim pravilima i bontonu, a odrasla je u gracioznu, sretnu i raspoloženu mladu ženu, ali od djetinjstva je posjedovala snažnu čežnju za Bogom i stvarima duha.
U vrlo rijetkim prilikama u svom ranom životu, Gabrielle je iznenadio tajanstveni glas, koji je čula i osjećala sa strahopoštovanjem, a ponekad i tjeskobnim ispitivanjem, jer je smatrala da je u pitanju su Kristov glas. Međutim, tek je u 62. godini života ovaj dirljivi dijalog s “Unutarnjim glasom” započeo ozbiljno, nastavljajući se (barem u njezinim bilješkama) sve do dva tjedna prije smrti 9. lipnja 1950.
Knjiga s dijalogom objavljena je s na brojnim jezicima svijeta pod naslovom “On i ja” i postala je izvor duboke inspiracije i pouke za one koji čitaju. Ispod je nekoliko ulomaka iz ovog izvanrednog dijaloga između “Isusa” i Gabrielle, a koji nose Imprimatur monsinjora Jean-Marie Fortiera, nadbiskupa u Sherbrookeu, Quebec. Isus se Gabrielle zapravo žali da mnogi ljudi ne shvaćaju da je ključ života u miru sjedinjenje s Bogom, a do toga može doći ako dosita s Bogom i komuniciramo, stalno.
‘Gospode, tvoja jadna djevojčica, tvoja jadna slika ovdje je pred tobom i žudi za tobom svom snagom svoga bića’, govori Gabrielle, Isus joj odgovara:
“Jesi li primijetila kako ljudi razgovaraju međusobno, raspravljajući o svim svojim osobnim poslovima? Provode toliko vremena na ovaj način, a to im toliko malo koristi. Zar ne misliš da bih se, ako su se predali Meni, svom Prijatelju, radovao imati svoje mjesto u njihovim mislima i trebao bih znati nagraditi njihovo povjerenje u izobilju? Ne misliš li da bi to stvorilo prisnost iz trenutka u trenutak između njih i Mene, jer blizu mene njihovi bi životi izgubili svu napetost.
Razumiješ? To bi bio život u zajedništvu sa mnom – da nosim njihove teške terete. Pa opet kažem: razgovarajte sa Mnom, dječice moja. Pričajte sa mnom. I naša će se srca spojiti. Nije li to cilj Mojih kršćana? Počnite živjeti ovo jedinstvo srca. Iskoristite svaku priliku. Pronađite svaki izgovor. Niste dovoljno hrabri? Za neke od vas to je zato što ste ravnodušni prema meni.
Ali moji bliski prijatelji, zašto, zašto me ne zovu iz dubine srca? Kad bi barem njihova nada bila usredotočena na Moju pomoć … I kad bi me, u jednostavnosti, njihova ljubav voljela više. Bio bih tamo i pazio na sve u njihovom danu, a kad bi pala noć, njihove bi se oči opet zatvorile u Moje lice. “
12. kolovoza 1945., crkva Le Fresne, Isus joj govori:
“Kad mi kažeš ‘Voljeni Isuse, dajem ti cijeli život’, shvaćaš li da sam ti istovremeno dao i više, jer čak i ovo što mi daješ je ono što sam ti dao? Priznaj da sve što imaš, dolazi od Mene. Sve je to dar od Mene, i to ne zato da pokažem Moju moć, već će to izraz moje najpažljivije ljubavi – posebno za vas, Moju djeca – za vaš životni put, kako bih vam pomogao postići cilj”, kazao je Isus Gabrielle
“Imaš sve što ti treba za usavršavanje Gabrielle o kojoj sam sanjao stvarajući te. Jesi li gledala Mene kako te stvaram? Vidiš, ne možeš imati pojma o nježnosti koju sam davno založio u tvoju dušu – od cijele vječnosti. Tada Molim te da me ne smatraš previše zahtjevnim ako ti kažem, kao što to često činim, “Dajte mi sve”.
17. travnja 1948. – “Gospode, tako bih voljela živjeti Tvoje riječi i uvijek biti tvoja, kaže Gabrielle Isusu, a on joj odgovara:
“Je li tako teško misliti na svog Gospodara? Je li tako teško razgovarati s njim i praviti mu društvo? Kad sretnete nekoga u čekaonici, instinktivno pristupite toj osobi i na ljubazan način date sve od sebe da mu vrijeme ugodno protekne? A da je u pitanju pjesnik, učenjak ili netko velik u očima svijeta, ne biste li išli još dalje i pokazivali više radosti prema njemu?
Dijete moje, to je Bog koji čeka pred vratima tvoga srca, Bog koji je sav tvoj i koji je u tebi. Otvaraš mu se kad razgovaraš s njim, kad ga gledaš, kada pokušavaš skinuti misli sa stvari oko sebe, na Njega.
Nemojte misliti da je ovo basna koju ti govorim. To je jednostavna stvarnost. Ne umarajte se govoriti samnom: više ćete se nadati i više voljeti. To je tvoj veliki Bog koji te silno želi, moja vrlo krhka djevojčice.”
