Kako sa Gospom čitati Bibliju
U čitanjima tijekom liturgijske godine Crkva nam daje Bibliju, cijeli Novi i odlomke iz Staroga zavjeta, ali svi imamo više ili manje svjesnu želju i potrebu bolje upoznati Božju riječ i poveznice između Staroga i Novoga zavjeta. Bibliju imamo u kući, uzimamo ju u ruke, čitamo.
Događa se da imamo dojam kako smo to već čuli, da nam je poznato, da nemamo zašto opet čitati ili se pak nađemo kao pred zidom: nije nam jasno, ne razumijemo! Kao da nam je „zapečaćena“, kao da „ne znamo čitati“ – i odustajemo. Ako nam se dogodilo jedno ili drugo, znajmo da nismo prvi! Sveti Pavao Korinćanima poručuje da ako tko misli da što zna, još ne zna kako treba znati (1 Korinćanima 8,2), a prorok Izaija da ćemo stajati kao pred zapečaćenom knjigom: Dade li se kome čitati govoreći: “De, čitaj to!” – on će odgovoriti: “Ne mogu jer je zapečaćena” (Izaija 29,11). (“Čitati Bibliju”)
U Knjizi Otkrivenja (5,1-10) vidimo kako sveti Ivan strastveno traži smisao: „Na desnici Onoga koji sjedi na prijestolju – knjiga, iznutra i izvana ispisana, zapečaćena sa sedam pečata! I vidjeh snažna anđela gdje iza glasa proglašuje: ‘Tko je dostojan otvoriti knjigu i otpečatiti pečate njezine?’ I nitko – ni na nebu, ni na zemlji, ni pod zemljom – nije mogao otvoriti knjige i pogledati u nju. Briznem u plač jer se nitko ne nađe dostojan otvoriti knjigu i pogledati u nju. A jedan od starješina reče: ‘Ne plači! Evo, pobijedi Lav iz plemena Judina, Korijen Davidov, on će otvoriti knjigu i sedam pečata njezinih’.“ (“Čitati Bibliju“)
Isus je ključ, on će nam otvoriti sadržaj Knjige. Bog zna da ga želimo upoznati. Prorok Izaija piše: Dan za danom oni mene traže i žele znati moje putove, kao narod koji… ne zaboravlja Boga svoga (Izaija 58,2). Kod Jeremije Jahve obećaje: Dat ću im srce da me poznaju (Jeremija 24,7). Hošea nas poziva: Težimo da upoznamo Jahvu: k’o zora pouzdan mu dolazak (Hošea 6,3). Knjiga mudrosti pak tvrdi da Bog pretječe sve koji žude za njim i prvi im se pokazuje (Mudrost 6,13). Božja bi riječ trebala biti posljednja stvar navečer i prva stvar ujutro, da bi je naš duh i u snu pohranjivao i prebirao, da bi je naše srce i noću čuvalo. Treba odrediti vrijeme – ako je moguće ujutro, dok još nismo opterećeni dnevnim brigama. (“Čitati Bibliju“)
Petnaest minuta, još bolje pola sata. Čitati u molitvi. Sabrati se, zazvati Duha Svetoga, čitati polako. Ne čitati iz znatiželje, ne tražiti informacije, ne težiti učinkovitosti, nego osluškivati… „Tražiti poruku za sebe“, kako nam kaže Gospa (25. lipnja 1991.) Možda i u suzama, kao Ivan u Knjizi Otkrivenja. Ali „Ištite i dat će vam se! Tražite i naći ćete! Kucajte i otvorit će vam se“, kaže nam Isus u Matejevu Evanđelju (Matej 7,7). „Tvoja riječ nozi je mojoj svjetiljka i svjetlo mojoj stazi“, kaže Psalam 119(118) 105. Pavao pak želi da spoznamo nadspoznatljivu ljubav Kristovu i da se ispunimo do sve Punine Božje (Efežanima 3,19) Marija je živjela s Isusom punih trideset godina. (“Čitati Bibliju“)
Knjiga sa sedam pečata bila je pred njezinim očima. Riječ je s njom svakoga dana govorila, njoj se prvoj iz dana u dan objavljivala. „Ako je tko žedan, neka dođe k meni“, kaže Isus. „Neka pije koji vjeruje u mene! Rijeke će žive vode poteći iz njegove utrobe!” (Ivan 7,37-38). I doista, rijeke žive vode potekle su iz Marijine utrobe… (“Čitati Bibliju“)
Marija – prva Isusova učenica
Marija nije samo Isusova majka. Ona je njegova prva i savršena učenica. Marija se na neki način morala odreći svog majčinstva u odnosu na Isusa da bi ga nasljedovala, da bi postala majka Tijela Kristova – majka Crkve. Jednog dana dok je Isus propovijedao, majka i braća njegova htjedoše k njemu, ali ne mogoše do njega zbog mnoštva. Javiše mu: „Majka tvoja i braća tvoja stoje vani i žele te vidjeti.“ A on im odgovori: „Majka moja, braća moja su oni koji riječ Božju slušaju i vrše” (Luka 8,19-21). Ovim riječima Isus nije obescijenio, nego uzvisio svoju majku, jer je Marija doista slušala (pohranjivala, prebirala, u svome srcu brižno čuvala – Luka 2,19.51) i vršila Božju riječ („Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po tvojoj riječi“ – Luka 1,38). (“Čitati Bibliju“)
Ovim riječima Isus daje do znanja da svoju Majku priznaje za svoju učenicu. Nije je isključio iz svog života, nego ju je uključio u svoje poslanje. Isus daje do znanja da i sam živi ono što traži od svojih učenika: „Dođe li tko k meni, a ne mrzi svog oca i majku, ženu i djecu, braću i sestre, pa i sam svoj život, ne može biti moj učenik“ (Luka 14,26-27). Ne zaboravimo da u biblijskom rječniku izraz mrziti nema isto značenje kao danas. Ovdje se radi o tome da Učitelja treba staviti ispred svakog drugog dobra. Jednom prigodom Petar reče Isusu: „Evo, mi sve ostavismo i pođosmo za tobom.“ Reče Isus: „Zaista, kažem vam, nema ga tko ostavi kuću, ili braću, ili sestre, ili majku, ili oca, ili djecu, ili polja poradi mene i poradi evanđelja, a da ne bi sada, u ovom vremenu… primio stostruko kuća, i braće, i sestara, i majki, i djece, i polja – i u budućem vijeku život vječni.“ (Marko 10,28-30) (“Čitati Bibliju“)
Onima koji su ostavili kuću, braću, sestre, majku, oca, djecu, polja, Isus obećaje stostruko kuća, braće, sestara, majki, djece i polja, ali ne i stostruko otaca, jer samo je jedan Otac, i k Njemu nas Isus vodi. Čim bolje upoznamo Marijin život, s još ćemo većim oduševljenjem nasljedovati Isusa i živjeti evanđelje, jer nam Marijin životni put pokazuje što nam sprema Bog koji u svemu na dobro surađuje s onima koji ga ljube, s onima koji su odlukom njegovom pozvani (Rimljanima 8,28). (“Čitati Bibliju“)
