Kako oprostiti?
Kako oprostiti?
Neki ne žele ni sebi ni drugima priznati bol koju osjećaju. Neki niječu bol iz ponosa, a neki jer se boje priznati mržnju prema osobi koja ih je povrijedila. Da bi čovjek oprostio, najprije sebi mora priznati da je povrijeđen i dopustiti si osjetiti bol. Da bi čovjek oprostio, riješio se mržnje i boli, situaciju i osobu treba početi gledati drugim očima i sagledati je u širem kontekstu. U procesu praštanja postupno se uviđa dublja istinu koju je do tada zasljepljivala mržnja. Lakše je oprostiti ako tko pokuša razumjeti barem mali dio onoga što je osobu nagnalo da povrijedi drugoga.
Praštanje je protuotrov mržnji. Da je čovjek došao na put praštanja, znat će ako osjeti i najmanju iskru da osobi poželi sreću u životu. Za oproštaj je potrebno mnogo vremena, to ne ide lako. Što je veća povrjeda, to je više vremena potrebno za oprost. Opraštanjem drugima zapravo se čini pobjeda nad samim sobom jer se ovladava vlastitim emocijama, mislima i postupcima. Opraštanjem se unosi svjetlost u mračne kutke vlastite ličnosti.
Opraštanje nije trenutak, nije jedan događaj, nego proces koji zahtijeva vrijeme, strpljenje i veliku snagu. Mnogi teško praštaju jer je normalna ljudska reakcija na povrjedu osveta
Sve dok ne oprosti, čovjek je i dalje povezan s osobom koja ga je povrijedila; misli se stalno vraćaju na bolne trenutke, um je zatrovan potrebom razmišljanja o toj situaciji, proizvodeći negativne emocije i misli. I koliko god se trudili u fizičkom smislu odmaknuti od osobe koja nas je povrijedila, emocionalna povezanost itekako ostaje, rasplinjujući ljutnju, tjeskobu, mržnju. Opraštanjem se čovjek oslobađa te osobe i uzrokovane boli.
Ono što čovjek misli o drugim ljudima često je odraz onoga što misli o sebi, iako to nije uvijek na svjesnoj razini. Druge ljude čovjek kritizira onoliko jako koliko kritizira i sebe; prema drugim ljudima strog je onoliko koliko je strog prema sebi; od drugih očekuje one stvari koje najčešće očekuje od sebe. Praštajući sebi za vlastite nesavršenosti i nepromišljenosti, navika praštanja postat će dio čovjeka i tako će lakše oprostiti i drugima. Opraštanjem se čovjek odriče prošlosti, oslobađa prostor da uživa u sadašnjosti i osigurava put k sretnijoj budućnosti.
Uvriježeno je mišljenje da praštaju samo slabići, što je u potpunosti pogrješno. Katkad ljudi nisu svjesni koliko snage, hrabrosti i volje treba imati da se odustane od vlastitih negativnih osjećaja poput ljutnje, da se odustane i da se otpuste sjećanja na trenutke povrjede. Takvo otpuštanje mogu napraviti samo jake i zrele ličnosti.
Praštanje znači ići dalje bez razmišljanja o toj situaciji. Praštanje ne znači davati nove prilike osobi koja je čovjeka povrijedila da ga povrijedi još jednom. Praštanjem se oslobađamo emotivne veze praćene negativnim emocijama s osobom koja nas je povrijedila. Praštanje i oprost uključuju mogućnost uzdizanja iznad nečije pogrješke i sposobnost kretanja dalje i naprijed. Na tom putu može biti i osoba kojoj je čovjek oprostio, ali taj put kreće od trenutka kad se prešlo preko pogrješke, odnosno kad se oprostilo i kad je čovjek prerastao ljutnju, bez potrebe da s vremena na vrijeme spočitne učinjenu nepravdu.
Oprost i praštanje važne su sastavnice rada na sebi i osobnom razvoju. Mnogi ljudi ne shvaćaju što je pravi smisao oprosta i zato im je teško oprostiti sebi i drugima. Najčešća je pogrješka kad smatraju da oprost podrazumijeva mijenjanje mišljenja o osobi koja je čovjeka povrijedila. Nije potrebno da čovjek zavoli osobu koja ga je povrijedila niti s njom mora provoditi slobodno vrijeme.
Oprost znači promjenu očekivanja od osobe i situacije; opraštanje znači prihvaćanje realnosti koja se čovjeku ne sviđa i prihvaćanje činjenice da ponekad život i pojedini ljudi nisu po njegovu ukusu; oprost podrazumijeva odustajanje od vlastitoga ponosa i uspostave kontrole nad vlastitim egom.
Oprost nikako nije ignoriranje, mijenjanje i uljepšavanje realnosti. Upravo suprotno, oprost i praštanje uključuju prihvaćanje realnosti upravo takve kakva jest.
Oprost svima osigurava rasterećenje i unutarnji mir, zatvaranje poglavlja životne knjige i otvaranje novih stranica, usmjeravanje energije na nešto korisno i vrijedno i napredak u razvoju vlastite ličnosti.
Oscar Wilde je rekao: »Uvijek praštajte svojim neprijateljima, ništa ih ne može toliko iživcirati.« Stoga, oprost je najslađa i najzdravija »osveta« osobi koja nam je uzrokovala bol i patnju.
Glas Koncila
