Kako je sv. Padre Pio nadvladao patnju nadom
Sveti Pio iz Pietrelcine — poznatiji kao Padre Pio — jedan od najomiljenijih suvremenih svetaca u Katoličkoj Crkvi, rođen je prije 137 godina, 25. svibnja u Pietrelcini u Italiji.
U povodu njegova rođendana prisjećamo se što je rekao jedan od posljednjih novinara koji je s njim razgovarao o tome kako je fratar podnosio svoje patnje. Renzo Allegri, autor biografije “Čovjek nade”, posjetio je slavnog fratra godinu dana prije nego što je umro 1968. i rekao da je Piovoj patnji teško svjedočiti, ali je svečeva tiha snaga vidljiva.
“Bilo mi je teško gledati ga kako hoda sakristijom ili hodnicima samostana, pognut, vukući natečena stopala i držeći se za zidove da ne padne”, napisao je Allegri. “Njegova je patnja bila ogromna, ali ju je podnio bez žaljenja dok se nastavio davati onima koji su ga trebali. Kad bi podigao glavu i pogledao oko sebe, njegove velike oči izgledale su kao da gore, ne od boli, već od dobrote koju nije mogao obuzdati.”
Allegri je rekao da je tijekom svog boravka u San Giovanni Rotondu 1967. mogao dva puta razgovarati s Padre Piom. Rekao je da je svjedočio “izvanrednoj moralnoj snazi koja je izvirala iz Pijevog cijelog bića”. Nakon svečeve smrti, Allegri je napisao dugačak novinski članak o Pijevom životu i djelima. Tijekom istraživanja novinar je dobio tisuće neobjavljenih dokumenata o svečevim nevoljama. “Otkrio sam nešto o Padre Piju što je malo ljudi znalo: pretrpio je nevjerojatno golemu patnju tijekom svog života, koja se sastojala od više progona, poniženja, optužbi, kleveta, suđenja i osuda nego što se može zamisliti”, rekao je.
Rekao je da će se mnogi ljudi usredotočiti na Pijev intenzivan život pokore i okarakterizirati ga kao mračnog i srednjovjekovnog. Međutim, rekao je da je sveca bolje označiti kao “čovjeka nade”. “Tijekom svog života, usred najtežih iskušenja, uvijek je gledao u budućnost s duhom optimizma, vjere i ljubavi”, rekao je Allegri.
Svetac je rođen 1887. godine od obitelji farmera Grazio Mario Forgione i Maria Giuseppa Di Nunzio. Tijekom djetinjstva Pio je bio poznat po svojoj gorljivoj duhovnosti, a kada mu je bilo 15 godina, ušao je u novicijat franjevaca kapucina u Morconeu. Prvi svjetski rat izbio je 1914. i Pio je unovačen u 10. četu talijanskog sanitetskog korpusa. Ubrzo nakon toga pušten je iz medicinskih razloga. Godine 1916. preselio se u kapucinski samostan Gospe od Milosti u San Giovanni Rotondo. Pijevom životu pripisana su mnoga čuda i nevjerojatne patnje, piše CNA.
Osim što je doživio bilokaciju i levitaciju, imao je i stigme — Kristove rane — te je bio podvrgnut fizičkim napadima đavla. U svom nedavnom razmišljanju Allegri je ukazao na riječi kardinala Giuseppea Sirija, nadbiskupa u miru Genove, koji je istaknuo Kristovu otkupiteljsku patnju kao bitnu za vjeru. U vremenima kada se to krivo shvaća, kardinal je rekao da će Bog poslati ljude poput Padre Pija.
“Sa stigmama koje je nosio tijekom svog života i s drugim fizičkim i moralnim patnjama koje je podnio, Padre Pio skreće našu pozornost na Kristovo tijelo kao sredstvo spasenja”, rekao je Siri Allegriju u intervjuu. „U naše vrijeme velika je napast da se zaboravi na stvarnost tijela Kristova. I Bog nam je poslao ovog čovjeka sa zadatkom da nas pozove natrag istini.”
