Jeste li se ikada zapitali čemu služi blagoslovljena voda kod lijesa pokojnika?
Mnogi se pitaju čemu zapravo služi sveta voda? Odgovor, kao i zanimljive priče svetaca donosimo iz Glasnika, službenog lista Đakovačke biskupije za svećenike.
Blagoslovljena voda proizvodi ove glavne učinke: Oprašta lake grijehe.
Ovo je najznamenitiji od svih učinaka, jer izravno djeluje na posvećenje naše duše.
Sveti Toma Akvinski o tome veli: „Na tri načina neke stvari proizvode otpuštenje lakih grijeha:
1. ulijevanjem milosti – tako se otpuštaju u Sv. Pričesti, Bolesničkom pomazanju i svim Sakramentima Novog Zavjeta.
2. po znakovima kajanja – opća ispovijed, kucanje u prsa, molitva Gospodnja, dok u njoj molimo: „otpusti nam duge naše“.
3. blagoslovinama – kod stvari koje su znak štovanja Boga i Božjih stvari: škropljenje blagoslovljenom vodom.
Oprašta vremenite kazne
Po Sakramentu Ispovijedi Božje Milosrđe oprašta sve grijehe i vječne kazne, zaslužene po smrtnom grijehu. No uvijek ostaje neka vremenita kazna, za koju moramo zadovoljiti na ovom svijetu ili Čistilištu. Kad se vjernici škrope ili blagoslovljenom vodom križaju oprašta im se djelomično vremenita kazna. Ovaj učinak blagoslovljene vode glede opraštanja vremenitih kazni možemo namijeniti također dušama u Čistilištu.
Kod katoličkih ukopa se ispred lijesa stavi posuda sa blagoslovljenom vodom, da oni koji izražavaju sućut rodbini pokojnika, poškrope tijelo i dušu pokojnika. Svaki put kada vjernici poškrope blagoslovljenom vodom grobove pokojnika, olakšavaju im se muke. Papa Sveti Pio IX. podijelio je Dekretom 23.ožujka 1866. sto dana oprosta svakome tko bar skrušenim srcem i zazivanjem Presvetog Trojstva prekriži, govoreći pri tome: „U Ime Oca i Sina i Duha Svetoga.Amen“ Oprost se može namijeniti za sebe ili koju dušu u Čistilištu.
Podjeljuje djelatne milosti
Djelatne milosti pomažu da se možemo usavršiti i spasiti. I oni koji su u smrtnom grijehu mogu kao pomoć djelatnu milost koja ih osnažuje na putu obraćenja.
Otklanja prisutnost i utjecaj zlih duhova
Škropljenje, a osobito križanje sa blagoslovljenom vodom jako je i sigurno oružje protiv napastovanjima đavla. Kad je već naša skromna molitva moćna nadvladati ma koju napast, očito je da ova moć postaje jača, dok joj se pridruži blagoslovljena voda, koja je specijalno za to zadobila specijalni blagoslov i moć Crkve. Sveta Terezija Avilska spominje u svom životopisu: „Nijedna stvar nije tako moćna, da suzbije đavla, te učini da se više ne povrati koliko krepost blagoslovljene vode. To sam više puta iskusila. I pred Križem đavao bježi, ali se ipak povrati. Moć ove vode mora da je velika.“ ( Život, poglavlje XXX.)
U knjizi Jobovoj se navodi kako je đavao s Božjim dopuštenjem podigao oluju na kuću, gdje su se gostili Jobovi sinovi: porušio je kuću i pod ruševinama zatrpao svu djecu. Sveti Pavao u pismu Efežanima svjedoči kako nečisti dusi obilaze zrakom i da nad njim imaju neku vlast: „I vi bijaste mrtvi zbog prijestupa i grijeha u kojima ste nekoć živjeli po Eonu ovoga svijeta, po Knezu vlasti zraka, po tome duhu koji sada djeluje u sinovima neposlušnim.“ (Ef 2,1-2) Crkva u svojim bogoslužnim knjigama ne ustručava se ne rijetko pripisati nečistim dusima oluje i bure, te blagoslovljenom vodom zaklinje, da odvrati od naroda nepogode zla vremena.
Vraća zdravlje bolesnima, vraća u život mrtve
Iz života Sv. Ivana Zlatoustoga zabilježen je ovaj događaj. Vjernici Evaliji u Antiohiji se razboli dijete na smrt. Njezina žalost je bila tim teža, što je već izgubila četvoro djece. Sirota majka sa svojim mužem obrati se Sv. Ivanu Zlatoustom, moleći ga vruće da pomogne njihovom djetetu. Svetac kaza kako su bolesti i smrti četvoro djece posljedica roditeljskih grijeha. Žena plačući prizna: „ovo je zaista živa istina, prst i kazna Božja. Svetac reče. „Ako ne učinite pokoru i peto će dijete doživjeti istu sudbinu. Na to otac i mati obećaše nadalje živjeti kršćanski. Tada Svetac dade donijeti blagoslovljene vode i zazivajući ime Presvetog Trojstva, triput poškropi bolesno dijete, koje povrati roditeljima oporavljeno i zdravo.
Sedmog stoljeća bio je na biskupskoj stolici u Anastasisopolu u Galaciji Sveti Teodor. Jednog dana dođe k njemu gubavac strašno iznakažen. Biskup dade donijeti blagoslovljene vode i približi se bolesniku, ovako se pomolivši: „Gospodine Isuse Kriste, Bože naš, koji si po proroku Elizeju ozdravio od gube Namana, koji si sam sišao među nas te izliječio gubavca, pogledaj na ovu vodu, i blagoslovivši ju, podijeli joj krepost, da ovaj tvoj sluga po njoj ozdravi na slavu svetog Imena Tvojega.“ To rekavši, pruži ruku, načini nad vodom znamenje svetoga križa i polije po glavi gubavca, koji se odmah očisti i ozdravi. Zahvalili su Bogu na tom ozdravljenju.
Sveti Beda Časni zapisao je ovaj događaj: Sveti Cutbert biskup u Lindistfarneu (u Engleskoj) je za pastirskog pohoda bio gostom kod nekog plemića. Taj se požali biskupu na bolest tešku što je pogodila njegovu ženu. Zamolio je biskupa da blagoslovljenom vodom i molitvom se zauzme kod Boga za nju. Sveti Biskup naredi svojem pomoćniku da poškropi bolesnicu blagoslovljenom vodom i da joj pruži nekoliko kapi da popije. I gle čuda, bolesnica ustade čila i zdrava.
Nedaleko od samostana, gdje je prebivao sveti opat Wivanlok, razbolje se majka nekog redovnika. Redovnik zamoli od opata blagosloljene vode i dopuštenje da posjeti bolesnu majku. Stigavši kući nađe majku mrtvu, a u sobi mnogo prijatelja i znanaca koji su oplakivali pokojnicu i spremali što treba za ukop. Ožalošćeni redovnik klekne podno majčina odra i pun pouzdanja u Boga, poškropi svoju mrtvu majku blagoslovljenom vodom rekavši glasno ovaj zaziv: „Majko moja, povratio život Gospodin naš Isus Krist!“
Na ove riječi pokojnica se trgne kao od sna, i sva znojem oblivena sjedne na krevetu. Svi nazočni su zahvalili Bogu. Uskrslu su zapitali kako da se povratila u ovaj život? Kazala je kako je trebala biti osuđena, međutim blagoslovljena voda i molitva sina i opata povratili su joj život da se može pokajati.
Koncem petnaestog stoljeća neki bezbožni i opaki vojnik zapadne u tešku bolest. Svećenik ga je pohodio ponudivši mu Sakramente i pomirenje s Bogom. Vojnik je na to odgovorio: „Ostavite me na miru i ne govorite mi o tim bajkama. Dajte mi samo vode, jer me žeđa jako mori.“ Svećenik bez bolesnikova znanja blagoslovi vodu i dade vojniku da pije. Najednom nastane u grešniku preokret, te zamoli svećenika, da sasluša njegovu ispovijed. Primivši nakon toga Svetu Popudbinu preminu u Gospodinu.
Sveti Alfons je dao ovaj savjet: „Svećenik kod bolesnika neka se često utječe blagoslovljenoj vodi, osobito ako opazi, da je bolesnik od nečastivoga napastovan.“
Napomena: Gornji prikaz o blagoslovljenoj vodi preuzet je iz „Glasnika“ – službenog lista Đakovačke biskupije za svećenike, Đakovo 1896. – Broj 17, str. 154-6; broj 19. str.171-2; broj 20, str. 177-9; broj 21, str.185-7.
