Je li veći grijeh pojesti u petak hranu s mesom pripremljenu dan ranije ili je baciti?
Ako je od četvrtka ostalo hrane s mesom koja će se pokvariti tj. baciti ako se ne pojede u petak, je li veći grijeh tu hranu pojesti ili je baciti?
Na ovo i druga pitanja u petak, 1. travnja u emisiji HKR-a “Halo, velečasni!” odgovarao je vlč. Antun Sente st. župnik župe Sv. Antuna Padovanskog iz Sesvetskih Sela.
Hranu nije lijepo bacati kako zbog uloženog truda oko pripreme i nabavljanja namirnica, tako i zbog ljubavi prema siromašnima koji oskudijevaju i nemaju hrane. Ako se u četvrtak pripremilo previše mesne hrane, koja se ne može petkom jesti, može se učiniti nešto drugo.
Zakonik Kanonskog prava nam govori da bismo se sve petke u godini trebali uzdržavati od jedenja mesa, a osobito je naglasak na petke kroz korizmu i kroz došašće.
Kroz te petke bismo osobito trebali paziti na to da se ne jede meso. Međutim, teolozi i spisi nam govore da imamo pozitivna rješenja ako bi nam se dogodilo da se petkom ne možemo suzdržavati od jedenja mesa. Na primjer, ako smo zaboravili i pojeli nešto mesno ujutro ili to nismo mogli izbjeći, možemo ostatak dana postiti i uzdržavati se od mesa do ponoći.
Nije nužno gledati na takav način da je učinjena pogreška i da je sve propalo. Možemo izmoliti pobožnost Križnoga puta u svome domu, krunicu osobito krunicu Božjega milosrđa, čitati Sveto pismo ili neku duhovnu knjigu koja nas duhovno jača ili uzdiže, možemo napraviti neku devetnicu kroz koju ćemo moliti i razmatrati Božju riječ ili ići svakodnevno na svetu misu,…
Ova vježba treba imati svoj smisao da ne bude ono što radimo redovito, nego da bude nešto što ćemo učiniti iz ljubavi prema Gospodinu. Možemo učiniti i tjelesna i duhovna djela milosrđa. Iako su nam na raspolaganju pozitivna rješenja važno je da se ne čini svaki petak to da se jede meso pa onda primjenjuju navedena rješenja.
Treba imati na umu i pučke kuhinje gdje se može donirati hrana, pa će i u četvrtak navečer netko pojesti ono što nam je ostalo od ručka.
