Je li ubrzo moguć kraj svijeta koji poznajemo?
S pravom upozoravaju pojedini svjetski umovi da svijeta na planetu Zemlji nije bio nikada bliži apokaliptičkim vremenima nego danas. I to ne zbog životinja s ograničenim razumom, nego zbog ljudskoga stvorenja čiji je razum često u službi zla.
Povijest nas uči da je čovjek upotrijebio svaku vrstu oružja koju je izumio. Atomsko oružje su već koristili Amerikanci u ratu protiv Japana; kemijskim i biološkim oružjem su se već služili pojedini beskrupulozni diktatori u želji da očuvaju vlast. Istina, sve tri vrste oružja su korištene u ograničenom dometu. Pa, ipak, i taj ograničeni domet bio je dovoljan da upozori na to kolika se opasnost krije u tehnološkim mogućnostima i ljudskom neodgovornom ponašanju.
Povijest nas uči i to da je ljudsko destruktivno djelovanje gotovo uvijek motivirano čovjekovim željama da ovlada drugima, da im bude Bog. Ono što se dogodilo u Hirošimi i Nagasakiju, ali i kod uporabe biološkoga i kemijskoga oružja, jest samo kap u oceanu mogućnosti zla koje može proizaći iz spoja tehnologije i neodgovornoga ponašanja ljudskoga stvorenja.
U stanju beznađa i nade
Adam i Eva, u tako poučnoj mitološkoj priči u Bibliji, žele biti moćni kao Bog. Želja da se izjednače s Bogom, prisiljava ih da upropaste sve ono lijepo što im je dano na dar. Dovode sebe u situaciju da iz rajskoga stanja budu svojom krivicom bačeni u stanje naizmjeničnosti beznađa i nade.
Upravo u tom stanju beznađa i nade, kako je svojevremeno rekao slavni filozof Immanuel Kant, postalo je ljudsko stvorenje onim što danas jest – stvorenje koje se trudi nadići ono stanje u kojem živi svojom krivicom. Teološki gledano, moglo bi se reći kako je čovjek u neprestanoj borbi da se ponovno vrati u izgubljeno stanje raja. Upravo bi priča o uzrocima koji su doveli do izgona Adama i Eve iz raja, ali i onomu što ih je zadesilo poslije toga, trebala biti današnjim naraštajima učiteljica života.
Mitska priča o prvim ljudima želi upozoriti i današnji svijet na što je spreman čovjek u svojoj pohlepi, ali i na to do čega ga može i danas dovesti njegova želja da bude moćan kao Bog. U tom kontekstu treba promatrati razum kao veliki Božji ili evolucijski dar čovjeku, ali i kao veliku opasnost koja može dovesti do novih tragedija i zaustavljanja na putu povratka u onaj prostor i vrijeme u kojem su vladali sklad i mir.
Nedostatak odgovornosti
Ono što bi danas trebalo zabrinuti svijet, jest činjenica da je znanost dala u ruke političarima tehnologiju koja može služiti dobru, ali i zlu. Nažalost, znanstvenici nisu pri tome istovremeno dovoljno upozoravali ljude vlasti na moralnu odgovornost u korištenju tehnologijom. Današnje međusobne prijetnje Rusa, Amerikanaca i Kineza kako su spremni upotrijebiti atomsko oružje, govori o nedostatku odgovornosti, ali i o tome kako politika stoji često pod utjecajem interesnih grupa kojima je vlastiti profit važniji od budućnosti svijeta. Zar ne govori nešto o tome profitabilno orijentirana zapadna politika koja zbog zarade surađuje i s onima koje ne zanimaju sloboda, ljudska i vjerska prava, dok istovremeno malim narodima u Europi nabija kompleks manje vrijednosti naturajući im po svaku cijenu liberalnu ideologiju bez ikakvoga osjećaja za odgovornost prema tradicionalnim vrijednostima?
Pandemija koronavirusa koja je izazvala tolika previranja na globalnoj razini, upozorava, na svoj način – ukoliko je doista djelo ljudskoga uma – kakvu destruktivnu moć posjeduje tehnologija bez odgovornosti. Umjesto da se usmjeri tehnološke mogućnosti u pravcu spašavanja svijeta od mogućih nesagledivih posljedica koje sa sobom donose klimatske promjene i moguća opasnost iz svemira u obliku opasnih asteroida, „velike sile“ prijete jedna drugoj atomskim, biološkim i kemijskim oružjem.
Prema predviđanjima znanstvenika, trenutni potencijal atomskog, kemijskog i biološkog oružja u svijetu je toliko velik da bi kod njegove masovnije upotrebe umrlo nekoliko milijardi ljudi od eksplozivnog udara, zračenja ili trovanja. Sličan scenarij bi se dogodio u slučaju sudara Zemlje s asteroidom dužine nekoliko desetaka kilometara. Ono što ne bi poginulo od eksplozije, kao i kod upotrebe atomskoga oružja, umrlo bi zbog nemogućih uvjeta za život, jer bi zbog eksplozije došlo do dizanja ogromne količine prašine u atmosferu što bi spriječilo dolazak sunčeve topline na Zemlju, te dovelo do zahlađenja i nemogućih uvjeta za život.
Novi sukobi na pomolu?
Nažalost, opasnost po svijet, a napose europsku zapadnu civilizaciju, krije se i u neodgovornom ponašanju profitom opčinjenih političara koji ne žele vidjeti sve jači jaz između siromašnih i bogatih. Pod krinkom humanizma i globalne ekonomije danas se odvija neviđeno iskorištavanje siromašnih država u korist bogatijih. Klimatske promjene i siromaštvo, ali i ratovi izazvani zbog pohlepe bogatih naroda, stvaraju uvjete za globalne apokaliptične migracije i sukob civilizacija koje imaju različite poglede na život.
Budućnost svijeta ne leži ni u neoliberalnoj ideologiji u kojoj je sve „normalno“ i dopušteno, niti u onoj isključivoj vjerskoj koju zastupaju one zemlje o koje se prosvjetiteljstvo nije još uvijek ni očešalo. Ne dođe li ubrzo do ozbiljnih razgovora o nužnosti promjena kod jednih i drugih, na pomolu su novi sukobi koji bi mogli opteretiti svijet. Sve kad bi „velike sile“ uspjele i shvatiti da je opasno posjedovanje tehnologije bez moralne odgovornosti, rješavajući konflikte dijalogom, nitko ne može jamčiti da se tim opasnim izvorom destrukcije neće poslužiti jedna od onih drugih zemalja koje ju posjeduju.
S pravom upozoravaju pojedini svjetski umovi da svijet na planetu Zemlji nije bio nikada bliži apokaliptičkim vremenima nego danas. I to ne zbog životinja s ograničenim razumom, nego zbog ljudskoga stvorenja čiji je razum često u službi zla.
Samo iskreni dijalog
Spasiti čovječanstvo od apokaliptičkih vremena, koje su se nadvile nad njim, neće zasigurno pretjerana nametnuta liberalna ideologija niti lažni humanizam korumpiranih nositelja vlasti, nego shvaćanje da se svi nalaze u istom čamcu koji plovi nesigurnim vodama. Utoliko je važno shvatiti da izlaz iz tamnih vremena koja su se nadvila nad svijetom ne leži u prijetnjama, nego u iskrenom dijalogu. Ne leži rješenje krize niti u lažnom humanizmu, koji je ovladao zapadnim svijetom, nego u onim moralnim vrijednostima koje osim svojih želja vide i potrebe drugih. Nikada čovječanstvu nije bilo potrebnije prakticiranje „zlatnoga pravila“, koje susrećemo u svim civilizacijama, kao i u Bibliji, da ne treba činiti drugomu ono što ne želiš da on čini tebi.
Da su se Rusi pridržavali toga pravila, ne bi bilo danas rata u Ukrajini. Da je zapadna politika bila doista prožeta iskrenim a ne lažnim humanizmom, bilo bi puno manje bijede u svijetu i opasnih migracijskih kretanja, koje bi jednoga dana mogle na globalnoj razini, a napose u Europi, izazvati sukobe nesagledivih razmjera. Utoliko je krajnje vrijeme da se ljudski razum stavi pod kontrolu istinskih etičkih normi i izbavi svijet iz pakla straha i nesigurnosti.
Piše: dr. fra Luka Marković, Katolički tjednik
Izvor: Nedjelja.ba
