“Je li moglo biti drugačije? Nije! Ti to Majo najbolje znaš, jer si htjela da se u tvome životu vrši volja Očeva”…
Maja Tenšek, 40-godišnja majka petero djece, preminula je nakon kratke i teške bolesti. Nakon njezine smrti brojni svjedoče o svetosti njezina života. Zasigurno možemo reći kako je svojim životom dotaknula mnoge, a to je posvjedočio u svojoj propovijedi i fra Marko Ešegović, sadašnji gvardijan samostana na Gorici. Svojevremeno je obnašao i službu kapelana u Vitezu odakle i poznaje Maju.
Propovijed prenosimo u cijelosti sa portala hkm.hr:
kada mi je u nedjelju, 26. veljače, u ranim jutarnjim satima, javljeno za Majinu smrt – bez obzira što sam s obitelji Tenšek i Garić – bio u stalnom kontaktu, ipak sam se upitao: “Je li moglo biti drugačije?” Te, Prve korizmene nedjelje zvane “Čista”, “vratila se svome Ocu nebeskom Maja Tenšek”. Mnogo volim ovaj izraz koji koriste naša braća i sestre Talijani u svojim Internet obavijestima i na svojim osmrtnicama kada javljaju drugima o smrti drage osobe! Itekako je povezan s početkom molitve koju nas je naš Gospodin Isus Krist naučio moliti: “Oče naš, koji jesi na nebesima!”
Čitav njezin život bio je prožet vjerničkim i iskrenim odnosom s Bogom.
A što bismo drugo mogli reći za našu Maju osim da se vratila svome nebeskom Ocu! Čitav njezin život bio je prožet vjerničkim i iskrenim odnosom s Bogom. Što je riječju svjedočila, to je djelima potvrđivala. Ponekad mi se činilo, nakon naših razgovora o vjeri, o Bogu, o Crkvi…, kao da je maloprije na nekom drugom susretu razgovarala s Bogom, pa mi prenosi njegove riječi. Ovih dana sam mnogo razmišljao o Maji, o našem upoznavanju. I ne bih se sjetio kad je to točno bilo da mi sama Maja nije napisala u oproštajnom pismu u povodu mog odlaska iz župe Vitez 2006. godine. Kaže mi u tome pismu, odmah u prvoj rečenici: “Dragi fra Marko, upoznali smo se u Frami”.
Kako je sadržaj ovog pisma meni uistinu dragocjen, pogotovo u ovom trenutku, a i vama će, vjerujem, još više približiti Majin lik i dati odgovor na pitanje: Tko je Maja?, citirat ću ovdje još neke dijelove: “Još mi ni ime nisi znao kad si me na prvom susretu prozvao da ti kažem što je za mene sreća. Sjećam se da sam rekla kako je sreća odrasti u vjeri i u obitelji kakvu sam ja imala (imam). Tražio si pojašnjenje i već tada sam te okvirno uvela u situaciju u kojoj se moja obitelj tada nalazila, kao i neke koje smo u prošlosti proživjeli, a u kojima smo osjetili izravno Božje djelovanje”.
Sjećam se da sam rekla kako je sreća odrasti u vjeri i u obitelji kakvu sam ja imala (imam).
Maja ovdje govori o prvom susretu viteške FRAMA-e koji se dogodio u jesen 2000. godine. Već sljedeće jeseni, 2001. godine, njezini su je subraća i susestre framaši izabrali za svoju predsjednicu, tj. predsjednicu FRAMA-e župe Vitez. Meni je ovaj izbor viteških framaša bio sam dar s neba. Naime, imali smo svake nedjelje u 15 sati susrete FRAMA-e, i trebalo je uvijek spremiti dobar program ako si htio zadržati uza se mlade ljude, a tjedni su mi prolazili kao dani. No, tu je bila Maja.
Svaki put je dolazila s određenim programom: predavanja, razgovori, molitva, društvene igre, izleti, spremanje predstava… Toliko sam se bio opustio uz Maju da sam je uvijek nakon susreta pitao: Majo, što si nam spremila za sljedeći put? Ako odgovor odmah nisam dobio – a najčešće je bio odmah, jer takva je bila Maja, u svemu isplanirana – svakako bi uslijedilo ono njezino: “Zove vas mama na pitu ispod sača.”, tako da smo tada dogovarali i bistrili nove ideje. Čuvši ove moje izrečene riječi razumjet ćete zašto je Maja u svom prvom i jedinom pismu meni napisala i ovo: “… ni pomislila ne bih da ćemo se tako ‘sroditi‘ s tobom i da ćeš nam biti ono što danas jesi – najbolji obiteljski prijatelj, savjetnik, duhovnik”.
Rado ću ovdje nadodati da su pokretačka snaga Majinog života bile baš to: vjera, obitelj, ali i domovina.
Dotada srednjoškolka Maja se u jesen 2002. odlučila upisati fakultet u Varaždinu (skraćeno zvan: FOI – Fakultet organizacije i informatike). Potpuno novi svijet za nju, ali i za mene koji sam je vozio na upis. Naime, ja sam završio filozofsko-teološki fakultet na kojemu je, po meni, sve bilo jednostavnije organizirano. Sjetila se Maja u svom pismu i ovog događaja za koji je napisala: “Bio si sa mnom onaj dan kad sam se upisivala na fakultet. Pomogao si mi lijepiti sliku i popunjavati ono mnoštvo dokumenata”.
Ovih dana među mnoštvom oproštajnih riječi od Maje, koje pročitah na društvenim mrežama, pročitah i jedan upečatljiv tekst koji je naglašavao ulogu vjere i obitelji u Majinom životu. Rado ću ovdje nadodati da su pokretačka snaga Majinog života bile baš to: vjera, obitelj, ali i domovina. Prisjećajući se svoga upisa na fakultet u ovom pismu, pisanom četiri godine poslije, Maja nastavlja: “Poslije smo išli u Zagreb na Tuđmanov grob pomoliti se i zahvaliti, jer je i on velikim dijelom zaslužan što mnogi od nas imaju priliku studirati u državi u kojoj mogu slobodno govoriti hrvatski jezik”.
Vaš sakramentalni život bio je vidljiv na svakom koraku, a vaših petero dječice – ne znam jesu li prvo prohodali ili naučili razgovarati s Bogom?!
Obitelj Tenšek/ Privatni album
Draga Majo, u svom sam životu – za tebe – napisao samo dva teksta: propovijed koju sam izrekao na dan tvoga vjenčanja s Vlatkom, 26. lipnja 2010. u viteškoj župnoj crkvi, i ovu današnju propovijed u kojoj te često citiram pa mogu reći da si suautorica. Naglasak moje propovijedi za vaše vjenčanje bio je na “svetosti života”! Misao vodilja vašeg vjenčanja, koju ste zapisali na svojim pozivnicama bila je: “Zajedno graditi Kraljevstvo nebesko na zemlji!” Ostali ste joj vjerni! Vaš sakramentalni život bio je vidljiv na svakom koraku, a vaših petero dječice – ne znam jesu li prvo prohodali ili naučili razgovarati s Bogom?! Timotej, Marija, Klara, Šimun i Ivan – tvoja su dječica kojima si posljednjim uzdasima govorila o Bogu.
Rekla si im: “Bog vas voli takve kakvi jeste!” A svoju nedonoščad, koje si krstila željom i nadjenula im imena Petar (drugi po redu) i Rafael (na početku bolesti), oplakala si mnoštvom suza. Tko zna? Možda su baš oni tražili od Boga da im vrati njihovu mamu? Je li moglo biti drugačije? Nije! Ti to Majo najbolje znaš, jer si htjela da se u tvome životu vrši volja Očeva. Bilo je trenutaka kada si žarko molila Boga za ozdravljenje. Željela si ozdraviti! I onda bi pogledala na križ i vidjela Isusa izmučenog i raspetoga, te rekla: “Pa, Isuse, zar od tebe da tražim da i ovo moje uzmeš na sebe?!”
Je li moglo biti drugačije? Nije! Ti to Majo najbolje znaš, jer si htjela da se u tvome životu vrši volja Očeva.
Draga Majo, završila si svoje pismo riječima – kako ti napisa – nekoga svetca: „Kad ti je Bog na prvom mjestu, sve ti je ostalo na pravom mjestu!“ Molim Boga da ove riječi, koje si ti itekako dobro razumjela i živjela, i mi koji još koračamo po ovoj zemlji prihvatimo u svoje živote i po njima živimo. Pomozi nam u tome! Amen.
