Isus je taj kojeg trebaš i tražiš kada si izgubljen i u strahu
Kada si izgubljen i u strahu,Isus je taj kojeg trebaš i tražiš ! I kamo bi god ulazio — u sela, u gradove, u zaseoke —po trgovima bi stavljali bolesnike i molili ga da se dotaknu makar skuta njegove haljine. I koji bi ga se god dotakli, ozdravljali bi.
Čovjek, pritisnut različitim nevoljama, bolestima, tjeskobama, odabirima, nerijetko je dezorijentiran i pomalo izgubljen: osjeća u sebi nestalnost i neispunjenost, i što se više trudi ispuniti tu prazninu to je više osjeća u sebi. Zbog toga na različitim mjestima i kod različitih osoba traži ono što mu nedostaje. A jedini lijek je Isus Krist.
I tada, u jednom trenutku, na glas da On dolazi, u dubini duše prepozna da je kraljevstvo Božje ono što traži, i da je Isus onaj kojega zapravo traži: On je ispunjenje i spasenje. Tada ga želi dotaknuti, a zapravo želi dotaknuti ljubav, ispunjenje, želi dotaknuti život! I zaista, dotičući Isusa čovjek ozdravlja, spašen je. I takav, spašen i ozdravljen, počinje živjeti u punini.
Toliko se potrošimo. Toliko se razočaramo. Ostanemo prazni nakon svega. Izgubimo povjerenje. Kao nasukani u osamljenosti tada postavljamo mnoštvo pitanja koja u većini ostaju ne odgovorena. Nema toga tko nije okrznut boli duha koja je toliko naglašena i neizmjerno boli. Tad iz takvih iskustava sve se mijenja. U nas se uvlači nepovjerenje. Grade se tolike nevidljive obrambene kule i bastioni. Strah od ranjavanja nas je naučio da se zatvaramo i da sve oko sebe gledamo s povećalom. Sve ovo što smo prošli ili što prolazimo prošao je i naš Gospodin Isus. Prošao je ovom zemljom čineći dobro. Susretao se s toliko ljudi. U njemu su gledali rješenje svih svojih problema. Zapravo im je i rješavao probleme. Oni koji su vjerovali oslobođeni su od demona, mnogi su ozdravljali od svojih bolesti. U gladi ih je nahranio kruhom s neba. Nema toga što nije učinio za njih. Poučavao ih i liječio njihovu duhovnu bol. U Kristu je naš spas!
