NEVJEROJATNO SVJEDOČANSTVO MAJKE Hvala Bogu što nam je podario bolest i time nas ojačao
NEVJEROJATNO SVJEDOČANSTVO MAJKE Hvala Bogu što nam je podario bolest i time nas ojačao “Četrdeset dana je nismo vidjeli osim preko video poziva. Naša Rebeca se nalazila u bolnici kada je Zagreb pogodio onaj snažni potres. Medicinska sestra ju je uzela u naručje i odvela vani. Rebeca Paulina je uzela svoj mobitel te nas nazvala kako bi nam rekla da joj je hladno.
Ona je toliko hrabra, nasmijana i puna života, što je čudno za dijete koje ima tek četiri godine. Sigurna sam da su to uslišane molitve”, posvjedočila je za Hrvatsku katoličku mrežu ova hrabra žena.
“Taj dan, taj loši dan koji će nam ostati u sjećanju cijeli život 20. veljače 2020. Doktorica me pozvala na razgovor, a ja sam nekako u sebi bila svjesna da nešto nije dobro, nakon nekoliko trenutaka rekla mi je: ‘Vaše dijete ima rak krvi, leukemiju‘. Dok mi je sve to objašnjavala imala sam osjećaj da je ništa ne čujem jer u meni su te riječi samo odzvanjale”, svjedoči Sandra Dučkić, majka šestogodišnje Rebece Pauline Duškić. Majka se prisjetila da je iz sobe izašla sva zbunjena te da je uspjela izustiti samo riječ hvala.
Nakon nekoliko trenutaka rekla mi je: ‘Vaše dijete ima rak krvi, leukemiju‘.
Majka je kazala da je nakon razgovora s doktoricom sva zbunjena otišla u sobu preko puta u kojoj je bila Rebeca Paulina. “Hodala sam tješeći se da joj nije ništa i da će sve biti u redu. Dugo vremena mi je trebalo da se smirim. U sebi sam ponavljala: ‘Bože, zašto ona? Zašto ne ja?‘. I od toga dana počinje borba, borba koja se ne može opisati riječima”, rekla je.
U sebi sam ponavljala ‘Bože, zašto ona? Zašto ne ja?‘. I od toga dana počinje borba, borba koja se ne može opisati riječima.
Rebeca Paulina Dučkić/Privatni album
“Dolazim istu večer doma, obitelj me čeka i svi smo zbog te vijesti u šoku, plačemo. Velika smo obitelj, ali u tim trenucima samu sebe sam tješila da će sve biti dobro. Istu večer smo svi zajedno počeli moliti krunicu, koja se inače u našoj obitelji svakodnevno moli, ali ovaj put je bilo nešto drugačije i dublje”, prisjetila se.
Govoreći o zajedničkoj molitvi u obitelji kazala je da su uz krunicu redovito molili molitvu za duše u čistilištu jer je to snažna molitva duša koje gore traže milost za naše potrebe.
Majka Sandra Dučkić istaknula je da su se posebno utjecali zagovoru sv. Rite. “Svetu Ritu jako štujem i volim, a ponajviše sam ju molila za podari snagu mojoj Rebeci, a potom svima nama. I zaista je bilo tako”, rekla je.
Uslijedi li su teški dani jer je Hrvatsku zahvatila pandemija koronavirusa koja je potpuno onemogućila posjete što je obitelji Dučkić zadavalo još veću brigu. “Četrdeset dana je nismo vidjeli osim preko video poziva. I to nas je još više tištalo. Naša Rebeca se nalazila u bolnici kada je Zagreb pogodio onaj snažni potres.
Medicinska sestra ju je uzela u naručje i odvela vani. Rebeca Paulina je uzela svoj mobitel te nas nazvala kako bi nam rekla da joj je hladno. Ona je toliko hrabra, nasmijana i puna života, što je čudno za dijete koje ima tek četiri godine. Sigurna sam da su to uslišane molitve”, naglasila je majka Sandra.
Zahvaljujemo mu na svakom novom danu, na divnim doktorima i sestrama koji su danonoćno bili s našim djetetom, na svakom novom nalazu koji je Bogu hvala zasada uredan.
Naša Rebeca se nalazila u bolnici kada je Zagreb pogodio onaj snažni potres. Medicinska sestra ju je uzela u naručje i odvela vani.
A govoreći o snazi molitve rekla je: “Mi ni u jednom trenutku nismo gubili vjeru ni nadu, nastavili smo moliti sve do danas i svakodnevno zahvaljujemo Bogu na svemu. Zahvaljujemo mu na svakom novom danu, na divnim doktorima i sestrama koji su danonoćno bili s našim djetetom, na svakom novom nalazu koji je Bogu hvala zasada uredan. Nadamo se i vjerujemo da će tako ostati”.
Rebeca Paulina napunila je šest godina i krenula je u malu školu. “Rebeca je vesela i zaigrana djevojčica koja mašta kako će kada odraste postati doktorica”, rekla je.
Čovjek se treba nadati i vjerovati Bogu jer On je velik i vječna je ljubav njegova.
“Čovjek se treba nadati i vjerovati Bogu jer On je velik i vječna je ljubav njegova. On je svemoguć i ništa mu nije teško i hvala mu na svemu. Hvala mu za život. Hvala mu za strpljivost. Hvala mu na mužu i petero prekrasne djece. Hvala mu što nam je podario bolest jer nas je time ojačao i mi smo ga još bolje upoznali. Riječima ne mogu opisati koliko sam zahvalna”, zaključila je.
