Gospa u Međugorju poziva na pridržavanje ovih pet temelja za odlazak u kraljevstvo nebesko
Gospa se prije uskoro 40 godina u Međugorju predstavila kao Kraljica Mira. Kao prava majka puna ljubavi ona nas sve te godine strpljivo poučava. U poruci za dvadesetsedmu obljetnicu ukazanja ona kaže kako nas s velikom radošću kojom je ispunjeno njezino srce poziva da je slijedimo i slušamo njezine poruke.
Osim temeljnih evanđeoskih poruka, Gospa nas poziva na pohađanje svete Mise, na ispovijed, klanjanje Isusu u Presvetom oltarskom sakramentu, na pobožnost Duhu Svetomu te čitanje Svetog pisma.
Sveta Misa
Sveta Misa je izvor i vrhunac svega crkvenoga i duhovnog života. To je novi i vječni savez između Boga i ljudi te ujedno sakramentalni znak Isusove prisutnosti. Za rast u kršćanskome životu potrebno se hraniti Tijelom i Krvlju Kristovom. Gospa, kao prava učiteljica duhovnog života, više nas je puta pozivala na sudjelovanje u svetoj Misi pa tako u poruci od 16. svibnja 1985. godine kaže: “Draga djeco! Pozivam vas na zauzetiju molitvu i slušanje Mise. Želim da vaša Misa bude doživljaj Boga”. U siječnju 1998. godine poučava da nam Misa ne bude običaj nego život, i nastavlja: “Živeći svaki dan svetu Misu osjetit ćete potrebu za svetošću i rast ćete u svetosti. Ja sam vam blizu i pred Bogom zagovaram za svakog od vas, da vam dadne snage da mijenjate svoje srce”. Obraćajući se mladima za dvadesettreći susret mladih papa Benedikt XVI. je jasno podvukao važnost sudjelovanja u Euharistiji: “Euharistija je Izvor i vrhunac crkvenoga života, to je trajna Pedesetnica jer svaki put kad slavimo svetu Misu primamo Duha Svetoga koji nas dublje ujedinjuje s Kristom i u Njemu nas mijenja. Ako, dragi mladi, često sudjelujete na euharistijskome slavlju, ako ćete malo svoga vremena posvetiti klanjanju pred Presvetim sakramentom, iz Izvora ljubavi – Euharistije – doći će vam ona radosna odlučnost da život posvetite nasljedujući evanđelje. Istodobno ćete doživjeti da nas tamo gdje ne dopiru naše snage Duh Sveti mijenja, ispunja svojom snagom i čini svjedocima punim misionarskoga žara Krista uskrsloga”.
Sveta Misa je izvor i vrhunac svega crkvenoga i duhovnog života. To je novi i vječni savez između Boga i ljudi te ujedno sakramentalni znak Isusove prisutnosti. Za rast u kršćanskome životu potrebno se hraniti Tijelom i Krvlju Kristovom.
Ispovijed
Sakrament ispovijedi zove se i sakrament pokore, pomirenja ili obraćenja jer čovjek u njega donosi svoju raskajanost i odluku za obraćenje. Kao znak obraćenja i kajanja grješnik u sakramentu ispovijedi ispovijeda svoje grijehe. Tada snagom Duha Svetoga po sakramentu prima oprost grijeha. To se razmišljanje temelji na Isusovim riječima koje je zabilježio evanđelist Ivan: “I uvečer toga istog dana, prvog u tjednu, dok su učenici u strahu od Židova bili zatvorili vrata, dođe Isus, stane u sredinu i reče im: ‘Mir vama!’ To rekavši, pokaza im svoje ruke i bok. I obradovaše se učenici vidjevši Gospodina. Isus im stoga ponovno reče: ‘Mir vama! Kao što mene posla Otac i ja šaljem vas.’ To rekavši, dahne u njih i kaže im: ‘Primite Duha Svetoga. Kojima otpustite grijehe, otpuštaju im se; kojima zadržite, zadržani su im’”. U svojoj školi ljubavi Gospa nas potiče na sakrament ispovijedi te tako u poruci od 25. veljače 2007. kaže: „Nebeski Otac želi izbaviti od ropstva grijeha svakoga od vas. Zato, dječice, iskoristite ovo vrijeme i preko susreta s Bogom u ispovijedi ostavite grijeh i odlučite se za svetost. Učinite to iz ljubavi prema Isusu koji vas je svojom krvlju sve otkupio da biste vi bili sretni i u miru”. Od početaka Gospinih ukazanja milijuni ljudi su kazali: ovo je moja posljednja stanica, ja moram reći sve, ne mogu više živjeti na ovaj način. A to znači, potaknuti Božjom milošću otišli su se ispovjediti. Ispovijed
uvijek ima za rezultat obraćenje, promjenu srca i mentaliteta življenja što plodi nutarnjim mirom, kako nam u poruci od 25. siječnja 1995. kaže Gospa: „Ne možete, dječice, ostvariti mir ako niste u miru s Isusom. Zato vas pozivam na ispovijed da Isus bude vaša istina i mir”.
Pobožnost prema Presvetom oltarskom sakramentu
Svijet u kojem se nalazimo pun je buke ali i zbunjenosti. Zato je potrebno odvojiti vrijeme za klanjanje Isusu u Presvetom oltarskom sakramentu. Klanjati se znači reći Isusu: “Isuse, ja sam tvoj i slijedim te u svom životu; ne bih želio izgubiti to prijateljstvo, to zajedništvo s Tobom.” Također bi se moglo reći da je klanjanje u svojoj biti zagrljaj s Isusom, u kojemu kažemo: “Tvoj sam i molim Te budi i Ti uvijek sa mnom”, poučava nas molitvi papa Benedikt. U središtu međugorske duhovnosti nalazi se Isus i sve što se događa od samih početaka ima samo jedan cilj – da što više duša bude privedeno Bogu. Gospa nas u poruci od 15. ožujka 1984. godine poziva: “Neprestano se klanjajte Presvetom oltarskom sakramentu. Ja sam uvijek prisutna kad se vjernici klanjaju. Tada se dobivaju posebne milosti”. Gospa nas ohrabruje i potiče na neprestano klanjanje Isusu u Presvetom oltarskom sakramentu. Kroz klanjanje Isus nas poziva da budemo svjedoci evanđelja u ovom nemirnom svijetu. Ako smo kroz klanjanje uistinu stupili u dijalog s Bogom, iz klanjanja ćemo izići ojačani, ohrabreni i promijenjeni.
Otvorimo srca Duhu Svetomu
Duh Sveti je prisutan od samih početaka svijeta. U djelu stvaranja lebdio je nad vodama i rađao život. Bio je prisutan u povijesti Izabranog naroda. Kad je došla punina vremena, osjenio je krilo Djevice Marije i ona je začela i rodila Sina Božjega. Na dan Pedesetnice rađa se Crkva. On prosvjetljuje, prebiva u nama kao u hramu, posvećuje nas za prebivalište Božje i ponovno nas rađa u Kristu. Da bismo mogli biti u dodiru s Kristom, prije nas treba dotaknuti Duh Sveti. On nas pretječe i budi u nama vjeru. U više poruka Gospa nas poziva da se otvorimo Duhu Svetomu pa 23. svibnja 1985. godine kaže: “Draga djeco! Ovih dana napose vas pozivam da otvorite srca Duhu Svetomu. Napose ovih dana Duh Sveti djeluje preko vas. Otvorite srca i predajte svoj život Isusu da on djeluje preko vaših srdaca i učvrsti vas u vjeri”. Kako Duh Sveti oživljuje Crkvu, tako oživljuje, potiče i vodi svakog njezina člana. Duh Sveti dakle oblikuje i naš život. U svjetlu vjere možemo otkriti djelovanje Duha na svakom svome koraku, u svakom trenutku, u svim događajima i doživljajima. On djeluje na najrazličitije načine. Duh je zajedništvo Oca i Sina i gdje god se očituje zajedništvo, prisutan je i Duh Sveti. Pravu mudrost života predstavlja prepoznavanje Duha Svetoga i suradnja s njim dovodi do širenja kraljevstva Božjega.
Čitati Sveto pismo
Biblija je knjiga Božjega naroda. Od samog početka ona vjerno oslikava čovjeka u njegovim usponima i padovima, bjegovima i vraćanjima, pokazuje mu njegovu veličinu stvorenja Božjega pozvana u zajedništvo s Bogom. Sveto pismo sadrži u sebi riječi samoga Boga koji se objavio svojemu narodu (usp. Dei Verbum). Božja se riječ upoznaje tako da ju se čita i sluša. Upoznaje se studiranjem, čitanjem duhovnih i teoloških knjiga koje govore o Riječi. Slušati i razumjeti riječi Svetoga pisma može se jedino ako uz proučavanje molimo Duha Svetoga za prosvjetljenje. U poruci od 25. lipnja 1991. godine Gospa kaže: “Dječice, molite i čitajte Sveto pismo da biste preko Svetog pisma otkrili poruku za vas preko mojih dolazaka”. Čitanje Svetog pisma traži i neke uvjete. U prvom redu to su vjera i poniznost. Kao vjernici uzimamo Božju riječ u svoje ruke. Zatim s nutarnjim stavom poniznosti prihvaćamo njezinu poruku koju provodimo u svom životu. Od početka do kraja Biblija ima samo jednu poruku: Bog čovjeka zove da s njime podijeli svoje vlastito blaženstvo. Bog želi čovjeka u svojoj blizini. Drugi vatikanski koncil u dogmatskoj konstituciji o “Božanskoj objavi” (25) jasno ističe: “Čitanje Svetoga pisma treba pratiti molitva: da ono postane razgovor između Boga i čovjeka. Jer, ‘Njemu govorimo kad molimo, Njega slušamo kad čitamo božanske poruke’, kaže sv. Ambrozije.” A sv. Jeronim je bio još izravniji: “Ne poznavati Pisma to znači ne poznavati Krista”. Svi smo pozvani uzeti u ruke Božju riječ. Ona bi nam trebala postati najvjerniji prijatelj jer ćemo upravo tu susresti uosobljeno Evanđelje – Isusa Krista.
