Gospa je vidjelici otkrila svoju najdražu molitvu
Gospa je tijekom mističnog iskustva vidjelici otkrila svoju najdražu molitvu … Sveta Katarina Laboure zapisla je iskustvo koje se dogodilo 27. studenog 1830. godine, u dubokoj tišini.
‘Čula sam zvuk poput šuštanja svilene haljine, s tribine u blizini slike svetog Josipa. Okrenuvši se u tom smjeru, vidjela sam Blaženu Djevicu, na razini slike svetog Josipa. Djevica je stajala. Bila je srednje visine i odjevena u bijelo. Bijeli veo prekrivao joj je glavu i padao s obje strane na noge. Ispod vela njezina je kosa, u zavojnicama, bila vezana finom ukrašenim čipkom.
Lice joj je bilo dovoljno izloženo, doista vrlo dobro izloženo i toliko lijepo da mi se čini nemogućim izraziti njezinu zanosnu ljepotu. Stopala su joj počivala na bijelom globusu, odnosno pola globusa, ili sam barem vidjela samo pola. Bila je tu i zmija, zelene boje sa žutim mrljama. “Ruke su bile podignute do visine želuca i držale su se, na vrlo opušten način i kao da prinose Bogu, zlatnu kuglu nadvišenu malim zlatnim križem , koji je predstavljao svijet. Oči su joj bile podignute prema nebu. Lice joj je bilo takve ljepote da ga nisam mogla opisati.
Odjednom sam vidjela prstenje na njezinim prstima, po tri prstena na svakom prstu, najveći uz dno prsta, jedan srednje veličine u sredini, najmanji na vrhu. Svaki prsten bio je postavljen draguljima, neki ljepši od drugih; veći dragulji emitirali su veće zrake, a manji dragulji, manje zrake; zrake koje su pucale sa svih strana preplavile su podnožje, tako da više nisam mogla vidjeti noge Blažene Djevice. U ovom trenutku, dok sam razmišljala o njoj, Blažena Djevica je spustila oči i pogledala me. Čula sam glas koji je izgovorio ove riječi: ‘Ova lopta koju vidiš predstavlja cijeli svijet i svaku osobu posebno.’ Nisam mogala izraziti ono što sam osjećala u ovome, ono što sam vidjela, ljepotu i sjaj blistavih zraka.
‘Ovo su simboli milosti koje sam uputila onima koji ih traže. Dragulji s kojih zrake ne padaju su milosti za koje duše zaboravljaju tražiti’. nastavio je glas. U ovom sam trenutku bio toliko presretna da više nisam znala gdje sam. Okvir, blago ovalnog oblika, oblikovan je oko Blažene Djevice. U njemu je zlatnim slovima bilo napisano:
‘Marijo, bez grijeha začeta, moli za nas koji se Tebi utječemo.’ Natpis je u polukrugu započeo u visini desne ruke, prešao preko glave i završio u visini lijeve ruke. Zlatna kugla nestala je u sjaju snopova svjetlosti koji su prštali sa svih strana; ruke su se ispružile pod težinom dobivenog blaga milosti. Tada je glas rekao: ‘Napravi medalju po ovom modelu. Svi koji je nose dobit će velike milosti; trebali bi ga nositi oko vrata. Milosti će biti u izobilju za one koji je nose s povjerenjem.’
U ovom trenutku činilo mi se da se pločica okrenula i ugledao sam drugu stranu medalje: veliki M nad kojim je stajao križ; ispod slova M bilo je Isusovo i Marijino srce, jedno okrunjeno trnjem, drugo probodeno mačem.
U roku od nekoliko minuta nakon što joj je vizija nestala s očiju, poput svijeće koja se ugasila, kako je rekla Katarina, za skromnu sestru započeo je životni zadatak čuvanja svog identiteta. Katarina je od Majke Božje shvatila da je, dajući Medalju svijetu, ona sama trebala ostati nepoznata. Tako je i bilo. Medalja je obišla svijet kao i čudesna molitva zaziv: O Marijo Bez gijeha začeta, za koju je sama Gospa u jednom mističnom događaju rekla da joj je najdraža molitva.
U mističnom iskustvu Gospa otkriva najdražu molitvu
Naime, riječ je o predivnom svjedočanstvu rođenog Židova, Roya Schoemana, profesora na Harvardu koji je čudesnom intervencijom Blažene Djevice Marije prihvatio Isusa Krista i postao katolikom.
Ukratko, riječ je o čovjeku koji je odgajan u židovstvu, a odlaskom na prestižne fakultete odriče se i židovstva te sve, kao i ostali znanstveni svijet koji ga tada okružuje, pokušava spoznati razumom. Postaje ateist te unatoč tome što je dosegao, kako kaže, sve što je mogao u ovom svijetu u materijalnom smislu pada u dubok očaj jer doživljava apsolutni besmisao života.
Jednoga dana hodajući prirodom Bog mu se objavljuje, vidi svoj život, vidi krive odabire i osjeća jasnu prisutnost Boga. Spoznaje ga u potpunosti međutim, ne zna tko je on – imenom.
Viče mu: Daj mi ime, ako si Buda ja ću postati budist, ako si Šiva, bit ću hinduist, ako si Apolon postat ću tvoj sljedbenik samo nemoj reći da si Krist.
Bog je šutio. Idućih godinu dana Ray je tražio ime Boga čiju je prisutnost otkrio, svaki dan je molio da mu se otkrije, a putem je zalazio i u misticizam i new age, ali ništa se nije događalo.
Točno godinu dana od Božjeg otkrivenja, osjeća da ga netko budi iz sna i zove u dnevnu sobu. On odlazi i tamo susreće, kako je rekao, najljepšu ženu koju je ikada vidio. Svjedoči da je odmah znao da je to Blažena Djevica Marija bez da mu je rekla.
Rekla mu je odgovoriti na sva pitanja koja ga muče. Ray je krenuo s pitanjima, a samo neka navodi u svom svjedočanstvu.
Između ostalog Ray je Gospa pitao koja joj je najdraža molitva.
‘Prvo je stidljivo odgovorila da su joj sve molitve upućene njoj drage.’ No, nije odustao i rekao joj je da sigurno neku posebno voli. Gospa mu je tad izrecitirala molitvu koju posebno voli. Bila je to molitva koju je dala svetoj Katarini Laboure zapisanoj na čudotvornoj medaljici: O Marijo, bez grijeha začeta, moli za nas koji se tebi utječemo!
