Fra Smiljan Kožul otkriva: Evo što se događa kad polažem ruke na druge ljude
Fra Smiljan Kožul: Ljudi me zovu jer imaju čudne pojave u kući, vrata i prozori sami se otvaraju, čuju se koraci… – Što se događa kad polažete ruke na druge ljude? – pitamo ga.
– Kad polažem ruke… Isus tako zapovijeda da netko, ako ima poteškoća i bolesti, ozdravlja preko njih, kada na nekog polažete ruke i molite se za njega. Jer, poslušan Isusu, polažem ruke kao svećenik, kao što je apostolima i učenicima Krist rekao da idu i naviještaju Radosnu vijest, pozivaju na obraćenje, mole za ozdravljenje i polažu ruke.
Kada se netko posve otvorio i kada svećenik ili biskup ili đakon polažu ruke, događa se da se, u jednom trenutku, tako spusti snaga Duha svetoga da osoba uđe u stanje koje se ne može riječima opisati, stanje ushićenja i radosti, nije više kadra ni stajati na vlastitim nogama – kaže fra Smiljan dodajući da to padanje, tj. počivanje u duhu, zna preplašiti ljude pa kaže kako su i naši biskupi rekli da polaganje ruku treba obavljati tako da se nitko ne preplaši, zato on od samih početaka ne polaže ruke na ljude koji stoje, nego traži da sjednu.
– I ako je osoba imala poteškoća ili je bila na krivim mjestima i kod krivih osoba, čim približim ruke, ona se ruši. Tako da i ne stignem izmoliti molitvu do kraja. No kada sjedi, opet klone pod snagom Duha svetoga, ali tako mogu izmoliti do kraja molitve iscjeljenja, oslobođenja i ozdravljenja – objašnjava fra Smiljan navodeći kako je te molitve odobrila Kongregacija za nauk vjere 2000., kada joj je na čelu bio kardinal Joseph Ratzinger (kasnije papa Benedikt XVI.), kroz „Naputak o molitvama kojima se od Boga moli ozdravljenje“, koje je Kršćanska sadašnjost prevela i objavila na hrvatskom jeziku.
Ali, kako su se i nakon objave toga dokumenta postavljala mnoga pitanja, Papinsko vijeće za laike, odnosno njegov ondašnji predsjednik kardinal Stanislav Rylku, savjetovao je da Katolička karizmatska obnova za cijeli svijet (ICCRIS) objavi „Smjernice za molitve kojima se od Boga moli za ozdravljenje“ pa je to napravila Doktrinarna komisija ICCRIS-a u kojoj su bili ugledni bibličari i teolozi. Smjernice su objavljene u Vatikanu u rujnu 2007. i objavljene na hrvatskom već u studenom 2007.
No fra Smiljana Kožula pitamo što to znači biti „na krivim mjestima ili kod krivih osoba“, a on kaže da se radi o ljudima koji su bili kod raznih vračara, bioenergičara, učitelja reikija i slično.
– Kada se svećenik samo pripremi i pozove te osobe da se skruše i da se pokaju, moli spomenute molitve, onda te osobe imaju reakcije, neki se sruše, plaču ili slično. Kroz njih prolazi strujanje, kao da se priključe na struju, kroz njihovo tijelo prolaze trnci i to je znak da Duh sveti, polaganjem svećeničkih ruku uime Isusovo, silazi u osobu, iscjeljuje njezine rane i ona postaje oslobođena – objašnjava fra Smiljan dodajući da na njegove duhovne obnove ima ljudi koji dolaze prvi put, ali da ima i onih koji dolaze redovito.
– Savjetujem da dođu, kažu gdje su bili i što su radili, da se za njih pomolim, ali obavezno im savjetujem da idu na klanjanje Presvetom oltarskom sakramentu. Ako postoji u mjestu u kojemu žive molitvena zajednica, preporučljivo je da pristupe toj molitvenoj zajednici. Sve ovisi jesu li duže bili u nekoj lošoj praksi – kaže fra Smiljan, a na pitanje što s onima koji ne žele doći, a njihove ih obitelji žele dovesti na njegove duhovne obnove, kaže da u tim slučajevima pomaže samo zajednička obiteljska molitva.
– Molitva je moćna i Bog je onaj koji je svemoguć, zato obitelj treba početi moliti na tu nakanu. Kad obitelj moli za nekog člana koji odbija pomoć, nakon nekog vremena ta osoba ipak pristane, dođe i očituje se da su okuženi i vidjevši da ima muke doći u crkvu, sudjeluje i to želi – kaže fra Smiljan kojega je posebno obradovala nedavna vijest iz Vatikana, kada je papa Franjo rekao ispovjednicima da osobe s duhovnim smetnjama odmah upute egzorcistima.
– Obradovao sam se kada je papa nedavno pozvao sve svećenike, kada susretnu osobe koje imaju poteškoća, da ih šalju lokalnim egzorcistima. Naglasak je upravo na – lokalnim. Zato bi prema papinoj želji u jednoj nadbiskupiji ili biskupiji trebao biti ne samo jedan egzorcist nego u svakom gradu. U Rimu, primjerice, svaki dekanat ima svoga egzorcista, a ima 20 dekanata. U svijetu u kojemu živimo toliko je prisutna magija da je rimski vikar odlučio da u ordinarijatu postoji poseban ured za molitve ozdravljanja i oslobađanja, koji vodi jedan monsinjor koji ima iskustva – kaže fra Smiljan, koji je, dok je živio i radio u Rimu, surađivao s najpoznatijim svjetskim egzorcistom don Gabrijelom Amorthom.
