Fra Slavko Barbarić o Gospinim porukama: “Ljudi već žive u strahu, a Gospa nas želi osloboditi straha”
Fra Slavko Barbarić o Gospinim porukama: “Ljudi već žive u strahu, a Gospa nas želi osloboditi straha”
U susretu s talijanskim hodočasnicima pod jednim od zelenih šatora 11. ožujka 1995. fra Slavka Barbarića su upitali jesu li suze sa kipa iz Međugorja iz Civitavecchie znak. On je odgovorio tako što je otišao daleko dalje od činjenice znakova.
Stoga je fra Slavko rekao:
Jednom je Isus ovaj naraštaj nazvao izopačenim i preljubničkim jer je tražio znak (usp. Mt 16,4). Ipak, On je sam dao znakove, pa nije protiv znakova. On zna da možemo pozitivno reagirati na nebeske znakove. Ono što osuđuje je to što želimo “naše” znakove, a ne njegove. Zatim je rekao: Neće vam se dati drugi znak osim onoga o Joni, to jest njegove smrti i uskrsnuća. Ali oni to nisu prihvatili jer se nisu htjeli obratiti.
Željeli su znakove koji su im se sviđali. Tako i za Međugorje. Čovjek to ne može prihvatiti jer ukazanja predugo traju. Drugi jer su poruke tako jednostavne i ne govore ništa novo… Zbog našeg ponosa i našeg mentaliteta kažemo: ovo da, ovo ne. Rekli su i Isusu: Siđi s križa i vjerovat ćemo ti! Ali što bi rekli da je sišao s križa? Možda da je surađivao s vođom demona, kao kad je liječio slijepe i nijeme (usp. Mt 12,24) Nedostajalo je poniznosti i otvorenosti da se može reći: On je i mi ga prepoznajemo, kazao je fra Slavko.
A zašto prihvaćamo prisutnost Gospe?
Zašto prije nismo rekli: hoću shvatiti, hoću shvatiti svojom glavom; ali, želeći prihvatiti Božju volju, shvatili smo i da su to bile istinite poruke. Ne morate postavljati vlastite uvjete: Ako Bog to učini, dobro, a ja prihvaćam; ali ako on ne radi ono što ja želim, ne prihvaćam. Ponizna dostupnost je ono što otvara naše umove i srca za razumijevanje i ulazak u Božju volju, kakva god ona bila. I tada je pravi mir. Gospa nas želi spriječiti da se borimo protiv Božje volje.
Često se naše molitve svode na borbu protiv toga, traženje onoga što želimo. A ako to ne dobijemo, razočarani smo. U poruci nam Gospa poručuje: Tražite Boga jer vas On voli, a ne za vaše potrebe. Često idemo Bogu da primimo ovo ili ono, ne zato što je Otac. Dakle, ako primimo, dobro; ako ne primimo, prestajemo moliti. Tako nalazimo ljude ogorčene na Boga jer su nešto tražili iz vlastite sebičnosti, a nisu dobili. Bog nije u ovim igrama. Ponekad je potrebno lupiti glavom o zid da bi došao sebi.
Pa najavljuje li tužne događaje? Ja sam sluga, rekla je, i ja sam vaša majka! Istražite i znak, ali kada majka plače kod kuće, to nije zbog budućnosti, da plaši, već zbog sadašnjosti svoje djece.
Danas se moraju promijeniti za svoje dobro. Ako govorimo o dramatičnim događajima budućnosti, javlja se mala uzbuna, da bi dva dana kasnije sve bilo zaboravljeno. Gospa želi da se danas promijeniš. Ako dijete kod kuće navečer ne oprosti, majci ne može biti dobro jer to dijete ima ranu i neće moći dobro započeti novi dan. Ako, pak, oprosti, sve će proći i bit će u miru. Budućnost? Ovisi o nama, kaže fra Slavko.
Isus kaže da ne mislite na sutra i da svaki dan nosite svoj teret. Majka je daleko od toga da plaši: ona upozorava, pomaže, ne glumi proročicu propasti. Umjesto toga, upozorava vas. Ako majka kaže sinu koji vozi auto: Čuvaj se, ne najavljuje katastrofu, već mu pomaže da je izbjegne. Ljudi već žive u strahu. Gospa nas želi osloboditi straha.
