Fra Jozo Zovko : Gospa nas u Međugorju poziva da budemo radost uskrslog Isusa
Gospa u Međugorju, 25. travnja 2019. „Draga djeco! Ovo je milosno vrijeme, vrijeme milosrđa za svakog od vas. Dječice, ne dopustite da vjetar mržnje i nemira vlada u vama i oko vas. Vi ste, dječice, pozvani da budete ljubav i molitva. Đavao želi nemir i nered, a vi, dječice, budite radost uskrsloga Isusa koji je umro i uskrsnuo za svakoga od vas. On je pobijedio smrt da bi vam dao život, život vječni. Zato, dječice, svjedočite i budite ponosni da ste u Njemu uskrsnuli. Hvala vam što ste se odazvali mome pozivu.
Draga molitvena obitelji!
Gospa upućuje nam poruku u kojoj je majčinska topla pouka: „Ovo je vrijeme milosrđa za svakoga od vas.“ Gospodin ne prestaje tražiti svoje. Njegovo se milosrđe očituje u svim ukazanjima poslije uskrsnuća. Učenici s teškim iskustvom besane noći u kojoj nisu ulovili ništa vide nepoznatoga čovjeka koji im kaže da bace mreže na desnu stranu. Poslušaše ga unatoč negativnog iskustva. I kao plod poslušnosti – veliko iznenađenje. Mreže su pune i srce je puno. A Gospa poziva na molitvu.
Ivan otkriva spoznaju svoga srca govoreći Petru: “Gospodin je!“ Petar pokrije ono najnužnije i skače u jezero. Kada je doplivao i vidio Gospodina koji je već pripremio doručak za sve njih, bio je radostan. Donosi i tek ulovljenih riba da vide svi što se sve događa na riječ Gospodinovu. To je važna spoznaja: Gospodinova riječ je bitna i nakon uskrsnuća. Njegova je riječ svemoćna kao i prije smrti. Stoga je važan taj pripremljeni doručak na obali poput onoga objeda u pustinji gdje je nahranio više od pet tisuća ljudi.
Božje se milosrđe očituje u svakom Gospodinovom ukazanju. Uvijek su nam svježa i draga promišljanja o dvojici učenika na putu u Emaus. Razočarani tužnim svršetkom i porazom Gospodinovim odluče sve napustiti i vratiti se svom selu i poslu. Gospodinu nije svejedno. On se iz samilosne ljubavi pridružuje njima na putu, njihovu razgovoru i njihovoj patnji. „O čemu to putom razgovarate? Šta to pretresate iz svojega iskustva?“ Začuđeni pitanjima odgovaraju: Zar si ti jedini stranac u Jeruzalemu? Zar ne znaš što se u njemu događalo ovih dana. Ono s Isusom Nazarećaninom. Mi smo se nadali i na žalost prevarili. Očekivali smo pobjedu i slavu, a doživjeli smo njegov poraz.
Milosrdan je i blag Isusov stav, pitanje s kojim im podsvješćuje da još jednom prođe s njima sve proroke i proroštva o Mesiji – o Isusu. Pa sve je u skladu s proročkim najavama. Ništa se nije dogodilo novo, već su se samo proroštva ispunila. Kako su im se srca otvarala i s kojom žeđi su upijali svaku riječ! Ostani s nama! Večer je. Svako je putovanje rizično noću. I dok im razlamaše blagoslovljeni kruh, kao na Posljednjoj večeri, otvoriše im se oči. Prepoznaše ga. Milosrdni Isus ima vremena slušati čovjeka i na molbu ojađena čovjeka odgovoriti. Ta je spoznaja promijenila sve u gledanju na Gospodina i na Bibliju i proroke. To je Gospodnje milosrđe teklo iz svake njegove riječi i postalo ulje u svjetiljci vjere.
A susret Gospodinov s učenicima bez Tome i s Tomom posebno je prepoznato Gospodinovo milosrđe. Omogućuje Isus uskrsli čovjeku sve što je trebao prepoznati, povjerovati, ponovno se priključiti zajednici kojoj nije vjerovao. Isus je sve učinio da nitko ne propadne. Sigurni smo da su Tomine riječi i uvjeti bili tvrdi srcima ostale braće i sestara. Ali nisu mogli ništa promijeniti. Promjenu čini Gospodin u srcima svih. ”Mir vama”, je uskrsni pozdrav, riječ s kojom sve čini novo. Otvara oči koje nisu vidjele, otvara pameti koje nisu spoznavale.
Koliki se dar i milost događa pred njihovim očima. Toma, zagledan u otvorene Gospodinove rane, ispovijeda sav potresen: „Uistinu si ti moj Bog i Gospodin moj!”
Sva ova iskustva i susreti s uskrslim Gospodinom puni su milosrđa i dobrote Božje prema ljudima. I tako je do danas. Za svakoga je od nas ovo vrijeme milosti i milosrđa, govori Gospa. Vjetar mržnje i nemira oholosti grijeha osjeća se u srcima mnogih. Taj vjetar kao orkan puše kroz medije i prijeti kao oluja nezaštićenima, slabima i nemoćnima. Taj je vjetar mržnje razrušio mnoge obitelji i tolike mlade. Svima je potrebna i ljubav i molitva, kaže Kraljica Mira te nas zove da taj apostolat činimo milosrdnim srcem. I još jednom spominje Đavla kao našega ljutog neprijatelja i zavodnika koji nam krade vjeru iz srca, onu mudrost spoznaje Boga.
„Prepoznaše ga“, redovito je izvješće Evanđelja o susretu uskrsloga Gospodina s učenicima. Sotona ne dopušta da budemo zajedno oko oltara na svetoj misi, ne dopušta mnogima da budu na zajedničkoj obiteljskoj molitvi. Siromašni čovjek ne osjeća važnost biti zajedno kada dolazi Gospodin, kada Gospodin govori, kada lomi i dijeli kruh svojima. Ne znamo zasigurno zbog čega je Toma bio odsutan iz zajednice, a znamo zbog čega je Juda otišao iz zajednice koja je slavila prvu svetu misu s Gospodinom. Uvijek je noć u koju je Juda ušao napustivši Učitelja i učenike. Da, uvijek je nekakav mrak i neznanje u srcu pojedinca kada napušta vjeru i molitveno zajedništvo s Bogom.
To je uvijek mučan stav mladih u obitelji koja tako često podsjeća na radosne susrete u molitvi s Gospodinom na milosne i radosne susrete u svetoj misi, na svečanim proslavama blagdana. Na ta upozorenja obitelji i župe mnogi odgovaraju kao Toma: „Dok ne vidim na rukama njegovim tragove čavala i ne stavim svoj prst u mjesto čavala i ne stavim ruke svoje u njegov bok, doista ne ću vjerovati“ (Iv 20,25).
Kako je preteško čuti iz usta svoga djeteta, svoga susjeda riječi i nijekanje vjere pred zajednicom. Ljudi o svojoj nevjeri govore javno, govore oholo i s prijezirom gledaju na one koji vjeruju. Da, ta nevjera nije slučajna. Sjeme nevjere je sjeme onoga kukolja iz Gospodinove prispodobe. Imati dovoljno budnosti i čuvati da neprijatelj ne uđe i ne posije u našu obitelj i Crkvu svoj kukolj. Koliku strpljivost Gospodin traži od nas gledajući kukolj koji nismo posijali na svojoj njivi, a on raste s našom pšenicom. Bolno je kada zajednica obitelji i Crkve nije jedno srce i jedna duša.
Stoga smo pozvani na molitvu i ljubav. Je li moguće zaustaviti oluje koje danas ruše našu vjeru i rastaču moral odvajajući čovjeka od obitelji i Crkve. Da, milosrđe Božje čeka nas kao nekoć u Kani Galilejskoj. Isusu i danas trebaju sluge da napune sudove vodom i da odnesu na stolove taj novi i uvijek izvrstan dar. Kako smo važni Bogu i Gospa u ovome vremenu koje razotkiva svu bijedu i siromaštvo modernoga čovjeka koji se očituje kao zatočenik zabluda. Gospa poziva da s ponosom svjedočimo i radosno živimo svoju vjeru u uskrslog Gospodina naša je neodgodiva i nezamjenjiva zadaća.
