“Rekao mi je Gospodin da ovu devetnicu molim devet dana prije svetkovine Milosrđa. Treba početi na Veliki petak. U toj ću devetnici darivati dušama velike milosti.”
Iako devetnica Božjem milosrđu nije jedan od glavnih oblika pobožnosti u čast Božjemu milosrđu, njome se na Isusovo traženje pripremamo za proslavu jednog od najvažnijih oblika: za svetkovinu Božjega milosrđa, piše portal Božje milosrđe.
Pritom su nam na raspolaganju preostala četiri glavna oblika štovanja, a to su: krunica Božjega milosrđa, štovanje slike Božjega milosrđa (devetnica se moli pred slikom Milosrdnog Isusa), štovanje Sata milosrđa (moli se u 15 sati), širenje štovanja Božjeg milosrđa (potaknuti bližnje na moljenje devetnice), a u duhu pouzdanja u Božju dobrotu i milosrđe prema bližnjemu koje se očituje kroz molitvu.
Što je o devetnici zapisano na stranicama Dnevnika sv. Faustine?
Drugi dan ujutro, kada sam ušla u našu kapelicu, čula sam u nutrini ove riječi: Koliko god puta uđeš u kapelicu, izmoli odmah tu molitvu koju sam te jučer naučio. Kada sam izmolila tu molitvu čula sam u duši ove riječi: Ovo je molitva za ublaženje mojega gnjeva, molit ćeš je devet dana na običnoj krunici na sljedeći način: najprije izmoli jedan Očenaš, Zdravomarijo i Vjerujem u Boga…, a potom ćeš na zrncima „Očenaša“ moliti sljedeće:
„Vječni Oče, prikazujem Ti Tijelo i Krv, Dušu i Božanstvo preljubljenoga sina Tvojega, Gospodina našega Isusa Krista, kao zadovoljštinu za grijehe naše i cijeloga svijeta“; na zrncima „Zdravomarija“ molit ćeš sljedeće: „Po Njegovoj pregorkoj muci, budi milosrdan nama i cijelomu svijetu.“ Na kraju ćeš izmoliti triput ove riječi: „Sveti Bože, Sveti jaki Bože, Sveti besmrtni Bože, smiluj se nama i cijelomu svijetu.“ (Dn 476)
U prosincu 1936. sv. Faustina bilježi:
Rekao mi je Gospodin da ovu krunicu molim devet dana prije svetkovine Milosrđa. Treba početi na Veliki petak. U toj ću devetnici darivati dušama velike milosti. (Dn 796)
Dana 28. prosinca iste, 1936., zapisuje:
Danas sam započela devetnicu Božjemu milosrđu. U duhu se smještam pred tu sliku i molim krunicu koju me je naučio Gospodin. Drugoga dana devetnice vidjela sam sliku kao da je živa, urešenu zavjetnim darovima, i vidjela sam veliko mnoštvo ljudi koje ovamo dolazi.
Mnoge vidjeh usrećene. O, Isuse, kakva je radost obuzela moje srce. Ovu devetnicu molim za dvije osobe: nadbiskupa i vlč. Sopoćka. Žarko molim Boga da nadahne nadbiskupa i potvrdi ovu Bogu tako milu krunicu i ovu sliku, da ne bi odgađao i odugovlačio ovo djelo…
Naposljetku, najvažniji zapis i spomen devetnice je iz kolovoza 1937. kada s. Faustina prenosi Isusove riječi koje joj je zapovjedio napisati i moliti prije svetkovine Milosrđa koja ima početi na Veliki petak. U Dnevniku taj zapis nalazimo od broja 1209 do 1229.
Devetnica Božjemu milosrđu,
Isus mi je zapovjedio da napišem i molim prije svetkovine Milosrđa. Počinje na Veliki Petak.
Želim da tijekom devet dana dovodiš duše izvoru mojega milosrđa kako bi crpile snagu, utjehu i svekolike milosti koje trebaju u životnim mukama, osobito u času smrti. Svaki dan dovest ćeš mome srcu drugu skupinu duša i uranjati ih u more mojega milosrđa.
A ja ću sve te duše uvesti u dom Oca svojega. To je tvoja zadaća u ovom i u budućem životu. Ni jednoj duši koju dovedeš k izvoru moga milosrđa neću ništa odbiti. Svaki dan molit ćeš mojega Oca milosti za njihove duše po mojoj pregorkoj muci.
Odgovorila sam: „Isuse, ne znam kako se moli ova devetnica i koje duše trebam prvo dovesti u Tvoje najmilosrdnije Srce.“ Isus mi reče da će mi svaki dana kazati koje duše trebam dovesti u Njegovo Srce. (Dn 1209)
Isus joj potom navodi skupine duša kojih se ima spominjati (Dn 1210 – Dn 1229), a za koje i danas po njezinu primjeru zagovaramo molitvom devetnice u čast Božjemu milosrđu od Velikog petka do svetkovine Božjega milosrđa, u 2. vazmenu nedjelju.
