Mladi u Švicarskoj slavili Boga na susretu “Tebe žeđam”: dvorana ispunjena molitvom, pjesmom i radošću
„Tebe žeđam“ jednostavne su i slikovite riječi, a upravo iza tih riječi, iza toga gesla, krije se predivan susret koji se po drugi put održao u Švicarskoj, u Churu, u Misiji Graubünden. Ovo duboko geslo Tebe žeđam ne izražava samo ljudsku želju za Bogom, nego još upečatljivije otkriva najdublju istinu o čovjeku. Ta istina glasi: čovjek je stvoren od Boga i za Boga! Zato u ljudskom srcu postoji prostor kojeg nitko ne može ispuniti nego jedino Bog. Žeđ je zapravo svojevrstan put – trajni put koji čovjeka vodi prema Bogu. Psalmist nadahnuto kaže: „Kao što košuta žudi za izvor-vodom, tako duša moja čezne (žeđa), Bože, za tobom“ (Ps 42, 2), no slika žeđi odveć je dublja – ne dira samo čovjeka, već i Boga! Osim što čovjek žeđa za Bogom, i Bog žeđa za čovjekom. Kristov vapaj s križa: „Žedan sam!“ (Iv 19, 28) ne govori toliko o žeđi za vodom ili octom, već Krist žeđa za čovjekom, za ljubavlju koju mu samo čovjek može dati. Koliko god paradoksalno zvučalo, Bog, koji je Ljubav, žeđa za ljudskom ljubavlju. Kad je u pitanju žeđ, posebno žeđ mladog čovjeka, papa Lav XIV. rado citira riječi svetog Augustina; „Za sebe si nas stvorio, Gospodine, i nemirno je srce naše dok se ne smiri u Tebi.“ Upravo ta rečenica najbolje oslikava žeđ i želju da je kršćanin utaži u Bogu, jedino u njemu, prenosi portal franjevci.info.
Velik broj mladića i djevojaka skupio se i ove godine u Churu, u Misiji Graubünden. Premda datum 30. svibnja 2026. godine, kada je koncert i održan, na prvu zvuči dobro i primamljivo, no u tom periodu postoji mnoštvo događanja u Švicarskoj, pa time je još veće čudo i milost da su se brojni mladi ljudi odazvali na ovaj duhovni događaj. Fra Ante Vučković iskreno je kazao da ovaj događaj skuplja ljude bez povoda, a zapravo povod je jedan i dovoljan – žeđ za Bogom. Budući da je danas teško skupiti ljude jer živimo u kulturi individualizma, velik broj mladih ljudi još više progovara o svojoj žeđi i potrebi za istinskim smislom i zajedništvom. Program je u dvorani počeo u 14:00 sati, a trajao je sve do 23:15. Glavni organizatori bili su fra Zlatko Ćorić te predani i marljivi ljudi HKM Graubünden predvođeni Marijem Matkovićem i Anicom Kutleša. Njihova predanost i zalaganje ogledali su se na svakom koraku. Budući da je Misija Graubünden iskrenim žarom krenula u ovu organizaciju, svi su vjernici dali svoj doprinos, a mladi ljudi utkali su i svoju snagu i ljubav. Graubünden kao misija možda broji malo ljudi, ali tu žive ljudi velikog srca i još veće gostoljubivosti. Vrata ove misije bila su otvorena za sve vjernike pristigle iz svih misija Švicarske, Njemačke, Austrije, Lihtenštajna, Hrvatske te Bosne i Hercegovine. Organizacija ovog koncerta nije počela jučer, već su se kroz cijelu godinu događali razni sastanci, koordinacije i pripreme.
U suorganizaciji koncerta sudjelovala je i Hrvatska katolička misija Zürich, a predstavljali su je mladi iz Frame Turicum te fra Ivan Prusina, fra Iko Skoko i fra Goran Azinović, kao i Hrvatska katolička misija St. Galen predvođena fra Josipom Miočem. U svemu ovome neizostavna je časna sestra Mirjam Jerković – dobri i radosni duh ovog događaja. Fra Zlatko i njegov organizacijski tim predvođen Marijem i Anicom te mladi ljudi ove su godine napravili još veći iskorak: ujedinili su mlade pjevače u jedan veliki zbor. Većina mladih pjevača dolazi iz Hrvatske katoličke misije Graubünden, iz zbora Ruho, a tu su bili i mladići i djevojke iz misija Zürich i Luzern. Zbor je cijeloga dana svečano pjevao, a pjevači su napose do izražaja došli tijekom misnog slavlja kad su, djelujući kao jedno srce i jedna duša, svojom uzvišenom glazbom razgalili srca prisutnih vjernika za Gospodina. Posebno priznanje ide hrvatskom fotografu Filipu Vukini, koji je za ovogodišnji Tebe žeđam radio logo, dizajn, video, akreditacije, dizajn za shop majice, torbe i rekvizite. Filip je konstruirao inspirativan i prepoznatljiv logo. Potrebno je spomenuti i Simona Ammanna iz Landquarta, koji je napravio vrhunsko ozvučenje i rasvjetu, Tino Moštak je dao veliki doprinos za tehničkim pultom, a Filip Krstičević i njegov tim bili su odlični u snimanju. Sibylle Lovrić-Sep je kao i uvijek napravila vrhunske fotografije, a Mattia Evolo iz ME-Produkcije izradio je predivne snimke.
Dvorana je bila savršeno pripremljena. Dan prije i poslije koncerta marljive ruke su pripremile svaki detalj u dvorani. U dvorani su se nalazili i štandovi za kojima su bili predstavnici iz AveMaria, Laudato TV-a te štandovi za piće i reklamni materijal Tebe žeđam. Posebno treba pohvaliti ljude zadužene za štandove s grilom, smještene izvan dvorane. Oni su cijelog dana marljivo i s puno ljubavi pravili i nudili bezbrojna jela za sve sudionike ovog slavljeničkog događaja. U dvorani je također bio i kutak za djecu, namijenjen izradi krunica. Za to su bili zaduženi Benjamin Aeplio, majke i volonteri što su pomogli čuvati djecu. Fra Zlatko je na kraju blagoslovio sve krunice. Došavši na susret, mnogi su svećenici ispovijedali vjernike. Organiziranje ovog događaja zasigurno ne bi uspjelo bez brojnih volontera. Naime, gotovo da nema kućanstva iz Misije Graubünden koje nije poslalo barem jednog člana da pomaže toga dana. Volonteri su bili na usluzi već na samom parkingu, pa i u dvorani. Dočekivali su goste s osmijehom i ljubavlju stvarajući osjećaj sigurnosti i povjerenja. Volonteri su doista djelovali vrlo predano, organizirano i točno kao „švicarski sat“ pa je svatko znao koju zadaću ima. Organiziranost volontera došla je do izražaja naročito za vrijeme svete ispovijedi. Volonteri su strpljivo redali vjernike kako bi se svatko mogao na vrijeme ispovjediti i doći na red. Velike milosti udijeljene su vjernicima upravo u sakramentu pomirenja. Svećenici su ispovijedali više od dva sata, a to je upravo jedan od najvažnijih plodova ovoga susreta – da se vjernik ne zaboravi ispovijedati. Kršćanin treba živjeti s dubokom sviješću i istinom da ga Božja ljubav i Božje milosrđe uvijek čekaju.
Duhovni program toga dana bio je iznimno bogat. U 14 sati susret je počeo svečanim otvaranjem manifestacije i pozdravom organizatora. Zatim je fra Ante Vučković imao katehezu na temu Joga je jaram, gdje je posebno naglasio da čovjek sebe ne definira naspram stanja u kojem se nalazi, već naspram žive Osobe – Isusa Krista. Nije važno kako se čovjek osjeća, već je važno vjerovati Isusu. Nakon fra Ante svjedočio je bivši sotonist Raphael Haslinger, koji je govorio o svojem povratku Bogu kroz snagu krunice i pomoć Blažene Djevice Marije. Njegovo svjedočanstvo bilo je dubokoumno i snažno. Ksenija Abramović je također svjedočila o svojem duhovnom putu i o Božjem poticaju u osnivanju Katoličke televizije Laudato TV u Hrvatskoj, a tom prigodom je predstavila i svoju knjigu Evo me. U dijelu dnevnog programa predstavila se također i Molitvena grupa Adoray Chur s tri duhovne skladbe. Središnji dio susreta bila je sveta misa koju je predslavio Generalni vikar Biskupije Chur Peter Camenzind jer upravo euharistija taži čovjekovu žeđ. Tu je izvor čovjekovog života. U svojoj kratkoj homiliji Generalni vikar Peter iskreno je promišljao o geslu Tebe žeđam i pozvao vjernike da uvijek budu spremni doći na izvor Žive vode, ali i dati vode onima koji žeđaju.
U koncelebraciji su sudjelovali fra Zlatko kao domaćin, provincijal Hercegovačke franjevačke provincije fra Jozo Grbeš, fra Goran Azinović, fra Antonio Šakota, fra Stanko Ćosić, don Ivan Šarić, don Marijan Benković, fra Dario Galić, fra Ante Vučković, a tijekom dana u sakramentu ispovijedi su, uz spomenute svećenike, pomogli i fra Josip Mioč, fra Iko Skoko te don Michel Wimmer, katedralni župnik iz Vaduza (Lihtenštajn). Tijekom svete mise fra Jozo Grbeš je također imao kratku, ali nadahnutu propovijed, gdje je pozvao mlade da paze u što će potrošiti svoj život i kome će ga darovati. Istaknuo je da je sretan onaj život koji se razdaje za druge, a nesretan onaj koji ostaje sebičan. Na kraju mise banjalučki biskup mons. mr. Željko Majić kao počasni gost pozdravio je prisutne pomolivši se pred kipom Gospe Fatimske. Nakon svete mise fra Ante je iznova održao katehezu na temu Vjerovati znači živjeti u punini. Poslije kateheze i kratke pauze fra Jozo Grbeš je predvodio klanjanje Isusu u Presvetom oltarskom sakramentu, gdje se osjetila istinska milost i snaga tišine. Nakon završnog blagoslova cijela dvorana slavila je Gospodina uz pjesme Vanesse Mioč i Alana Hržice. Među okupljenima vladalo je zajedništvo, ljubav, radost i mir. Pjesma je otvarala srca mladih ljudi za Gospodina. Hvala dragom Bogu na ovoj milosti i Živoj vodi koja je utažila žeđ prisutnih vjernika.
(Tekst: fra Goran Azinović; foto: SIBYLLE LOVRIĆ-SEP)
