Egzorcist otkriva misterij: Zašto egzorcisti tijekom egzorcizma traže od demona da otkriju svoja imena?
U ovom intervjuu egzorcist iz Švicarske, rekao nam je da vrag nije posvuda—ali nemojte ga ni tražiti, za svaki slučaj. S našim modernim mentalitetom, teme egzorcizma i opsjednutosti demonima općenito potiču reakciju negdje između fascinacije i otvorene nevjerice. Ovo je filmska stvar, ali također vas tjera na razmišljanje.
Za Katoličku crkvu, međutim, egzorcizam je nešto što se regulira knjigom rituala, De exorcismis et supplicationibus quibusdam (Obred egzorcizma i molitve za posebne okolnosti, usvojen 1998. da zamijeni prethodnu, stariju verziju, koja se još uvijek može koristiti), i podliježe određenim uvjetima i propisima. Motivacija za ova stroga pravila ukorijenjena je u Svetom pismu i teologiji. To je delikatna tema kojom se moraju razborito baviti svećenici koji su prikladno pripremljeni i dobro uravnoteženi (“pobožni, obrazovani, razboriti i s osobnim integritetom”), uz izričito ovlaštenje svog biskupa.
Aleteia je razgovarala s Césarom Truquijem, koji je egzorcist biskupije Chur, Švicarska, i koji je bio govornik na 11. tečaju o „Egzorcizmu i molitvi oslobođenja” u Regina Apostolorum Pontifikal Athenaeum u Rimu (tečaj koji je inspirirao Antuna Hopkinsov film Obred).
Chiara Santomiero: S kakvom se vrstom zla suočava egzorcizam?
Otac Truqui: Personificirano zlo. Pavao VI. govorio je o “Sotoninom dimu”. Nije jednostavno “privatio bonis”, uskraćivanje dobra kako ga opisuje filozofija, već prije zlo koje je djelotvorno i operativno. Ovdje govorimo o prisutnosti zlog bića. Samo nam vjera, a ne znanost, može reći što je to zlo biće. Kršćanska vjera nam govori o postojanju duhovnih bića: dobra su anđeli, a loša demoni.
Nije li malo teško prihvatiti postojanje zla kao bića koje fizički posjeduje čovjeka? Da, to je istina, jer obično u svakodnevnom životu nemamo takva iskustva. Ali zbog službe koju obavljam tolike godine imao sam prilike susresti te ljude i lakše mi je vjerovati da neki fenomeni postoje.
Kako ste počeli?
je to božanska providnost. Kad sam prije 12 godina bio zaređen za svećenika, sudjelovao sam u tečaju sa svećenicima koji su bili egzorcisti, poput otaca Bamontea i Amortha. Slučajno je predstavljen slučaj 40-godišnjeg Francuza. Bio je opsjednut Sotonom i trebao mu je egzorcist, ali Bamonte nije govorio ni engleski ni francuski. Pa su me zamolili da im pomognem u preliminarnom dijalogu.
Kakav je osjećaj naći se pred pojavom zla?
Vaši se osjećaji mijenjaju s vremenom. Tijekom prvih seansi egzorcizma u kojima sam sudjelovao, ono što me se najviše dojmilo bila je opipljiva potvrda da je Evanđelje koje sam čitao i o kojem sam meditirao istinito. U Evanđelju Isus se borio protiv demona koji su sebe nazivali različitim imenima: „Zovem se Legija“, „Zovem se Sotona“. U Starom zavjetu, u Knjizi o Tobiji, postoji demon po imenu Asmodeus. Čuo sam demone kako izgovaraju ova imena u raznim seansama egzorcizma. Na duhovnoj razini, bilo je to vrlo bogato iskustvo, jer mi je omogućilo da iskusim u vlastitom tijelu, kroz svoja osjetila, stvarnost o kojoj je Isus govorio.
Zašto pitate za ime demona?
Ritual to zahtijeva, za određenu svrhu. Imenovati nešto ili znati njegovo ime znači imati moć nad tom stvari. Zapravo, Bog daje Adamu moć da imenuje stvari. U trenutku kada demon otkrije svoje ime, to pokazuje da je oslabljen; ako to ne kaže, još uvijek je jak.
