Duh Sveti je došao baš onda kada je sve izgledalo izgubljeno: Lekcija nade za svaki težak trenutak našega života
Prije silaska Duha Svetoga apostoli su bili prestrašeni, zbunjeni i zatvoreni, a budućnost je mnogima izgledala potpuno beznadno. Isus je bio raspet, učenici raspršeni, a činilo se da je sve završilo. No upravo tada Bog je poslao Duha Svetoga i u jednom trenutku promijenio strah u hrabrost, tišinu u navještaj, a beznađe u rođenje Crkve.
Bilo je to teško i tjeskobno vrijeme za apostole, ali onda se sve promijenilo u jednom trenutku.
Zamislite sebe kao jednog od Isusovih apostola prije događaja Pedesetnice. Vaš Učitelj umire strašnom smrću, zatim uskrsava od mrtvih, ali potom ostavlja vas i vaše prijatelje same.
Moralo je to biti vrijeme velike zbunjenosti. Iako je Isus obećao poslati „Branitelja”, apostoli nisu znali kada će se to dogoditi ni što zapravo trebaju očekivati.
Osim toga, pomislimo i na one koji su vjerovali Isusovim riječima, ali nisu bili apostoli. Oni su bili izvan toga užeg kruga. Za njih je Isus umro, a možda su samo čuli glasine o njegovu uskrsnuću.
Budućnost je nekim njegovim učenicima morala izgledati potpuno beznadno.
Nesigurna budućnost
Velečasni John Freeland u djelu Pulpit Commentary on Catholic Teaching dodatno razrađuje ovu misao:
„Ništa nije moglo izgledati beznadnije od stanja Kristove religije onoga prvog dana Pedesetnice… Božanski Utemeljitelj ostavio ju je bez svoje vidljive prisutnosti. Posljednje što je židovski narod vidio od njega bilo je njegovo raspeće. Umro je između dvojice razbojnika, okružen mnoštvom u kojem se činilo kao da se usredotočila mržnja cijeloga ljudskog roda… Bio je mrtav; njegovi su se sljedbenici razbježali; počeci novog vjerskog pokreta bili su iščupani iz korijena; činilo se da je sve potpuno završilo. Tako je to moralo izgledati svima.”
No upravo je u tu beznadnu situaciju Bog snažno ušao i sve preokrenuo:
„Ali ljudi zaboravljaju, kao što ljudi često zaboravljaju, da Bog najviše voli pokazati i očitovati svoju moć upravo onda kada stvari izgledaju najtmurnije. Gotovo svaka značajka povezana s početkom kršćanske religije čudesne je naravi. Dvanaestorica siromašnih ljudi, bez obrazovanja, s vrlo malo znanja kako ga svijet razumije, govoreći naglaskom prezrenog galilejskog narječja, stali su na prvi dan Pedesetnice pred stanovnike Jeruzalema kako bi im propovijedali ‘Krista, i to raspetoga’. Četrdeset dana prije toga skrivali su se, puni straha; a sada su, odjednom, njihovi strahovi nestali.”
Osim toga, koprena je pala s očiju mnogih ljudi. Oni koji prije nisu vjerovali u Isusa sada mu dolaze po izlijevanju Duha Svetoga:
„A narod koji nije htio slušati blage pozive Učitelja sada željno prima svaku riječ optužbe koju izgovara učenik. Na poziv na pokoru odgovara ih pet tisuća i bivaju kršteni. To je bio početak Katoličke Crkve.”
Važno je zapamtiti ovu lekciju, jer i u našem životu često dođu tmurni dani kada se čini da je sve izgubljeno.
Ali Bog je uvijek spreman preokrenuti situaciju. Kada dođe pravo vrijeme, sve se može promijeniti u jednom trenutku.
Zato trebamo čuvati vjeru i nadu u Gospodina. Jer onda kada to najmanje očekujemo, On može ponovno unijeti mir i radost u naš život.
