Don Damir Stojić: “Ovim grijehom navlačiš prokletstvo na svoju djecu, na svoju kuću, na zdravlje… “
Don Damir Stojić svjedoči da je prekrasno bilo voditi kamp mladih na Braču sve dok nije došao do Supetra gdje je odmah čuo bogospovku. Kako kaže, na trajektu opet – bogospovka.
Pa upita pomalo zgrožen: “Kakve su riječi na vašim jezicima? Što se to događa u mom hrvatskom narodu da mi Boga psujemo? Sramota”.
“To je ljaga na dušu hrvatskog čovjeka,” napominje i upozorava. “Mi nećemo imati blagoslova ako Boga psujemo. Dapače, psujući Boga i svetinju navlačiš prokletstvo na svoju djecu, na svoju kuću, na imovinu, na financije i na zdravlje.
Mi Hrvati katolici znamo se ponekad udarati u prsa i govoriti da smo Hrvati katolici, ismijavati svijet, vidi tamo, vidi vamo i znamo prozvati recimo Amerikance…
Živio sam u SAD-u, ja sam Kanađanin i nemam ih razloga nešto posebno voljeti ali znate što se meni sviđa kod njih; nema senatora, predsjednika, kongresmena, a da završi svoj govori i ne kaže: “Bog blagoslovio Ameriku”. Znate što ću vam reći; kad zazivaš Božje ime, On će doći.
Braćo i sestre ja vas molim, ja vas molim, ja vas molim, odreknimo se bogopsovke. Radije da ti jezik ispadne iz usta i nikad više ne progovoriš. Bog je stvorio jezik da gradimo da blagoslivljamo, a ne da psujemo.
I ne radi se samo o psovci. Koliko studenata sam ja znao koji su cijeli život slušali riječi: Ti ne valjaš! To ne možeš! Vidi kako izgledaš itd. od oca ili od majke ili od bake ili djeda.
To su riječi prokletstva, riječi koje ruše. Kad molim nad ljudima, moram se moliti da Bog oslobodi osobu od laži koje su izrečene protiv njih. Laži! Zato što je Bog svakoga stvorio na sliku i priliku svoju. Moramo blagoslivljati, a ne da psujemo.
Otkud to na mom hrvatskom narodu? Mislim da tog nema u ni jednom narodu kao u našem narodu, otkud to? Molit ću se da nas Bog oslobodi tog prokletstva, a ako imate bogopsovača u kući postite i molite, činite zadovoljštinu…,” kazao je don Stojić.
I bl. Alojzije Stepinac upozorio je hrvatski narod ovim riječima: ‘Hula i psovka su grijesi čiste zloće. Psovka je atentat na Kralja kraljeva, na Božje veličanstvo… Psovač, ljudski govoreći, pljuje Bogu ravno u lice. Psovač svojim zapaljenim jezikom ubija vlastitu dušu!
A biti će dvostruko odgovoran pred Bogom, ako je svojim poganim jezikom sablaznio nevine duše i naveo druge, da proklinju Onoga, koji ih je stvorio i svojom ih Krvlju otkupio na drvu križa. Stidite se, psovači! Vaše su psovke najviše pridonijele, da su ovolike strahote (tj. rat i poraće) snašle našu divnu zemlju Hrvatsku, i da im se još uvijek ne vidi kraja!’
