Don Boscovo šokantno proročanstvo o Rimu: Rat, kuga, glad su pošasti kojima će biti pogođeni
Sveti Ivan Bosco, poznatiji kao Don Bosco, za života je dobio brojna proročka viđenja, od kojih su se mnoga ticala sudbine Italije, grada Rima, a posebno papinstva. Mnogi od njih slažu se s proročanstvima i zastrašujućim predviđanjima mnogih drugih vidioca i mistika 19. i 20. stoljeća.
Uoči Bogojavljenja 1870. Don Bosco je imao viziju u snu, od kojega donosimo dio koji se odnosi na Rim i Italiju.
“A ti, Italijo, zemljo blagoslova, tko te u pustoš strmoglavio? Ne reci neprijatelji; ali tvoji prijatelji. Zar ne čujete da vaša djeca traže kruh vjere, a ne nalaze nikoga da ga razlomi? Što ću učiniti? Pobijedit ću pastire, raspršit ću stado, tako da oni koji sjede na Mojsijevoj stolici traže dobre pašnjake, a stado krotko sluša i pase. Ali moja će ruka težiti stadu i pastirima; glad, pošast, rat natjerat će majke da oplakuju krv svoje djece i mučenika koji su umrli u neprijateljskoj zemlji. A što će biti od tebe ili Rima? Nezahvalni Rim, ženstveni Rim, vrhunski Rim!
Došli ste do te točke da ne tražite ništa drugo, niti se ičemu drugome divite u svome Vladaru, osim raskoši, zaboravljajući da je vaša slava i njezina slava na Golgoti. Sada je star, raspada se, bespomoćan, ogoljen; ipak robovskom riječju svijet zadrhti. Rim! Doći ću ti četiri puta! U prvom ću udariti tvoju zemlju i njezine stanovnike. U drugom ću odnijeti masakr i istrebljenje do vaših zidina. Još uvijek ne otvarate oči? Doći ću treći put, srušit ću obrane i branitelje i na zapovijed Očevu zavladat će vladavina straha, straha i pustoši. Ali moji mudraci bježe, moj se zakon još uvijek gazi, stoga će četvrta posjeta doći. Jao vama ako vam je moj zakon još uvijek isprazno ime! Prevare će se dogoditi i kod učenih i kod neukih. Vaša krv i krv vaše djece očistit će mrlje koje činite na zakonu svoga Boga.
Rat, kuga, glad su pošasti kojima će biti pogođeni ponos i zloba ljudi. Gdje je vaša veličanstvenost, vaše vile, vaše palače, bogataši? Postali su smeće trgova i ulica! Ali vi, svećenici, zašto plačući ne trčite između predvorja i oltara, zazivajući obustavu bičeva? Zašto ne uzmete štit vjere i prijeđete preko krovova, kuća, ulica, trgova, čak i nepristupačnih mjesta, da doneseš sjeme moje riječi? Zar ne znaš da je ovo strašni dvosjekli mač koji siječe moje neprijatelje i slama gnjev Božji i ljudski? Te će stvari neupitno morati doći jedna za drugom. Stvari se odvijaju presporo. Ali Kraljica neba je prisutna. Snaga je Gospodnja u njegovim rukama; raspršuje svoje neprijatelje poput magle.
Časni starac oblači svu svoju starinsku odjeću. Opet će se dogoditi žestoki uragan. Nepravda je dovršena, grijeh će prestati i, prije nego prođu dva puna mjeseca mjeseca cvijeća, šarenica mira pojavit će se na zemlji. Po cijelom svijetu sunce će se pojaviti sjajno kao što nikada nije bilo iz plamena Gornje sobe do danas, niti će se ponovno vidjeti do posljednjeg dana.
Drugo don Boscovo proročanstvo (24. svibnja – 24. lipnja 1874.) Čini se da ovo proročanstvo detaljno opisuje naša (tamna noć) i buduća vremena.
“Bila je mračna noć, ljudi više nisu mogli razlučiti kojim putem krenuti da se vrate na svoje korake, kada se na nebu pojavila vrlo sjajna svjetlost koja je obasjavala putnike kao u podne. U tom trenutku vidjelo se mnoštvo muškaraca, žena, staraca, djece, redovnika, redovnica i svećenika, predvođenih Papom, kako napuštaju Vatikan, postrojivši se u obliku procesije. Ali ovdje je bijesna oluja; donekle zamračujući to svjetlo kao da je uključeno u bitku između svjetla i tame. U međuvremenu su stigli do malog trga prekrivenog mrtvima i ranjenima, od kojih su mnogi glasno tražili utjehu. Redovi povorke jako su se prorijedili. Nakon hodanja za prostorom koji odgovara dvjestotinjak izlazaka sunca, svi su shvatili da više nisu u Rimu. Užas je zahvatio svačiju dušu i svi su se okupili kod Pape da zaštite njegovu osobu i pomognu mu u njegovim potrebama.
Od tog trenutka vidjela su se dva anđela koji su, noseći stijeg, otišli donijeti ga Papi govoreći: „Primi stijeg One koja se bori i rastjera najjače narode na zemlji. Vaši neprijatelji su nestali; tvoja djeca sa suzama i uzdasima vape za tvojim povratkom”. Zatim, gledajući transparent, moglo se vidjeti napisano na jednoj strani: “Regina sine labe concepta”; a na drugoj: “Auxilium cristianorum”. Papa je radosno preuzeo zastavu, ali dok je gledao mali broj onih koji su ostali oko njega, jako ga je ražalostilo.
Dva anđela su dodala: idite brzo i utješite svoju djecu. Pišite svojoj braći raspršenoj po raznim stranama svijeta da je potrebna obnova običaja i ljudi. To se ne može postići osim lomljenjem kruha Božje riječi narodima. Katehizirajte djecu, propovijedajte nenavezanost na zemaljske stvari. Došlo je vrijeme, zaključila su dva anđela, da će narodi biti evangelizatori naroda. Leviti će se tražiti među motikom, lopatom i čekićem, kako bi se ispunile Davidove riječi: „Bog podiže siromaha sa zemlje da ga postavi na prijestolje knezova svoga naroda“.
Čuvši to, Papa se pokrenuo, a redovi procesije počeli su se povećavati. Onda kada je kročio u Sveti grad počeo je plakati za pustoši u kojoj su bili građani, od kojih mnogi više nisu bili. Vrativši se u crkvu svetog Petra, otpjevao je Te Deum, na koji je odgovorio zbor anđela pjevajući: “Gloria in Excelsis Deo, et in Terra pax hominibus bonae voluntatis”. Kad je pjesma završila, sva je tama potpuno nestala i pojavilo se vrlo jarko sunce. Gradovi, mjesta, sela uvelike su se smanjili u broju stanovnika; zemlja je bila tučena kao od orkana, od pljuska i tuče, a ljudi su išli jedni prema drugima ganutih srca govoreći: Est Deus u Izraelu. Od početka progonstva do pjevanja Te Deum, sunce je izašlo dvjesto puta. Sve vrijeme koje je proteklo da se te stvari dogode odgovara četiri stotine izlazaka sunca.”
