Don Boscov zastrašujući san o tome što vodi u pakao – i kako iz njega pobjeći
Biblija i priče mnogih obraćenika potvrđuju kako Bog može govoriti kroz san. Sveti Ivan Bosco imao je mnoge mistične snove, neke od njih i proročke.
Snovi su don Boscu bili vrlo korisni u tumačenju istina vjere dječacima o kojima se brinuo, a koje je pokušavao voditi putem dobra. Takav je poznati san o paklu koji je ispričao dječacima Oratorija 3. svibnja 1868. godine.
Jedne noći, čim je Don Bosco zaspao, pojavio se anđeo i poveo ga niz široku, udobnu cestu, okruženu veličanstvenim zelenim živicama prekrivenim ružama. Don Bosco je ispred sebe vidio mladiće Oratorija. Žureći prema svetom svećeniku, neki od njih kao da su odjednom posrnuli i pali. Povukla ih je neka tajanstvena sila niz strminu do ulaza u strašnu peć. Uplašen tim prizorom, don Bosco je na tlu otkrio laso, opasne zamke koje su čvrsto hvatale njihov plijen. Na zapovijed anđela, slijedio je jedno od užeta dolje do otvora ponora. Povlačeći ga svom snagom, iz peći je izvukao odvratno čudovište, demona. Stvorenje iz pakla uhvatilo je noktima sva lasa, pa mahnito vuklo čim bi dječak bio zarobljen, ne bi li ga odvukao u pakao.
Pomno promatrajući laso, don Bosco je otkrio da svako od njih ima svoje ime: laso ponosa, laso neposluha, laso zavisti, nečistoće, krađe, proždrljivosti, ljutnje i lijenosti. Napomenuo je da su najopasnija lasa, koja su djecu najbrže vodila u pakao, lasa nepoštenja, neposluha, a prije svega ponosa. Bio je tu i posebno zastrašujući laso, strašna zamka u koju kad-tad upadnu gotovo svi mladi ljudi. Njegovo ime je ljudsko poštovanje, odnosno nespremnost da učinite ono što je ispravno zbog straha od toga što će drugi misliti o vama, drugim riječima, prije svega željeti poštovanje drugih.
Srećom, na zemlji pored ovih lasa ležali su noževi i mačevi. Neka su ih djeca uhvatila i čvrsto raskinula okove grijeha. Ti instrumenti spasenja imali su imena: “česta pričest”, “meditacija”, “pobožnost Gospi” i iznad svega čudesno djelotvorna “ispovijed”. Zahvaljujući tim pomagalima nekoliko dječaka uspjelo se jednom zauvijek osloboditi okova. Nažalost, mnogi drugi ostali su zarobljeni. Bio je to šokantan prizor za svetog svećenika, koji je prepoznao svakog od dječaka koji su nestajali uz urlike od straha. Svaki put je htio dojuriti i pokušati povući nesretne dječake, ali demon ga je zadržao, objašnjavajući da su ovi dječaci imali sva potrebna upozorenja.
Ovaj san može izgledati grub, čak i nasilan. Ali naprotiv, bio je to znak velike Božje dobrote. Objašnjavao je i upozoravao dok je još bilo vremena. Nijedno od djece koju je Don Bosco vidio kako padaju u pakao zapravo nije bilo tamo, budući da su svi još bili vrlo živi. Otkrivši koji su dječaci bili u opasnosti od ozbiljnog pada, Bog je omogućio svetom svećeniku da im pomogne. Ovo viđenje pomoglo je don Boscu da objasni “posljednje stvari” svojim štićenicima. Pomogao im je shvatiti važnost ispovijedi, iskrenog pokajanja i pobožnosti prema Djevici Mariji, koja je uvijek prisutna da podrži iskrene napore onih koji se žele osloboditi okova grijeha.
