U nedavno izdanom dokumentu Dikasterij za nauk vjere potvrdio je da odrasla osoba koja se identificira kao transrodna može primiti sakrament krštenja pod istim uvjetima kao i svaka odrasla osoba, sve dok ne postoji opasnost od izazivanja sablazni kod drugih katolika.
Također, potvrdili su da djeca ili adolescenti koji imaju problema s transrodnim identitetom mogu primiti sakrament krštenja „ako su pripremljeni i voljni“.
Dokument koji odgovara na ova i druga pitanja koja se temelje na sakramentima za one koji se identificiraju kao transrodne osobe i osobe u istospolnim vezama nastao je kao odgovor na pitanja koja je u srpnju ove godine Dikasteriju za nauk vjere postavio biskup Giuseppe (José) Negrija iz Santo Amara u Brazilu. Smjernice dolaze usred tekućih rasprava unutar Katoličke crkve o pastoralnoj skrbi za LGBTQ zajednicu u svjetlu Franjinog fokusa na sinodalnosti.
Odgovor Dikasterija je datiran na 31. listopad, a potpisali su ga prefekt Dikasterija za nauk vjere – kardinal Victor Fernández – i papa Franjo. Dostupna je na vatikanskoj internetskoj stranici na talijanskom jeziku.
Vatikan je također odgovorio na pitanja mogu li osobe u homoseksualnim odnosima biti svjedoci na vjenčanjima te mogu li se krstiti djeca usvojena ili rođena potpomognutom oplodnjom od istospolnih parova.
Na posljednje pitanje, Dikasterij za nauk vjere je citirao kanon 868. Zakonika kanonskog prava u kojem stoji sljedeće: „Da bi se dijete dopuπteno krstilo, potrebno je da ima osnovane nade da će biti odgajano u katoličkoj vjeri“.
Objašnjenje Dikasterija za nauk vjere
Po pitanju onih koji se izjašnjavaju kao transrodni i njihova primanja sakramenta krštenja Dikasterij je dao neke napomene za razmatranje: „osobito kada postoji neka sumnja u objektivnu moralnu situaciju u kojoj se osoba nalazi ili u njezino subjektivno raspoloženje prema milosti“. U nastavku je objašnjeno da krštenje primljeno bez pokajanja za teške grijehe, iako daje neizbrisiv sakramentalni karakter, ne daje posvećujuću milost.
Dikasterij se nadovezao na izjavu pape Franje danu 11. travnja 2018. za vrijeme opće audijencije u kojoj je naglasio da je krštenje „vrata koja omogućuju Kristu Gospodinu da prebiva u našoj osobi i omogućava nam da budemo uronjeni u njegovo otajstvo“.
„To konkretno implicira”, nastavlja se, citirajući Franjinu apostolsku pobudnicu „Evangelii Gaudium“ iz 2013. godine, da se „vrata sakramenata ne smiju zatvarati ni iz kojeg razloga. To posebno vrijedi za sakrament koji je sam po sebi ‘vrata’: krštenje… Crkva nije naplatna kuća; to je kuća Očeva, gdje ima mjesta za sve, sa svim njihovim problemima”.
Dikasterij za nauk vjere je zaključio da čak i ako postoje sumnje o objektivnoj moralnoj situaciji osobe ili subjektivnom raspoloženju prema milosti, ne treba zaboraviti „Božju bezuvjetnu ljubav, koja je sposobna stvoriti neopozivi savez čak i s grešnikom“.
„U svakom slučaju, Crkva bi trebala pozvati sve da u potpunosti žive sve implikacije primljenog krštenja, koje se uvijek moraju razumjeti i razotkriti unutar cijeloga puta kršćanske inicijacije”, stoji u dokumentu.
Druga važna pitanja
Prema novom dokumentu Dikasterija, transrodna osoba koja je bila podvrgnuta hormonskom liječenju ili operaciji promjene spola može ispuniti ulogu kuma ili kume za krštenje „pod određenim uvjetima“, ali je dodano da takva uloga nije pravilo i ne bi trebala biti dopušteno ako postoji opasnost od izazivanja sablazni u crkvenoj zajednici.
Također je rečeno da ne postoji ništa u važećem crkvenom zakonu što zabranjuje osobama koje se identificiraju kao transrodne ili homoseksualne osobe koje žive u vanbračnoj zajednici da budu svjedoci na vjenčanjima.
U odgovoru na pitanje može li homoseksualna osoba, koja živi u izvanbračnoj zajednici, biti kum, citiran je Zakonik kanonskog prava, kanon 874, u kojem stoji da kum može biti svatko tko posjeduje sposobnost i „tko vodi život vjere u održavanju s funkcijom koju treba preuzeti“.
Svaki slučaj zahtijeva ‘pastoralnu razboritost’, kaže se dalje u dokumentu, kako bi se očuvao sakrament krštenja, a „potrebno je razmotriti stvarnu vrijednost koju crkvena zajednica pridaje dužnostima kuma i kume, ulogu koju imaju u zajednici, i obzir koji pokazuju prema nauku Crkve”.
Dikasterij za nauk vjere također tvrdi kako se u obzir mogu uzeti članovi šire obitelji koji mogu jamčiti ispravan prijenos katoličke vjere krštenoj osobi, a da nemaju ulogu kuma.
