Čudo u Međugorju: “Isus mi se nasmiješio i primio me za ruku, tada sam samostalno ustala ”
Čudo u Međugorju: “Isus mi se nasmiješio i primio me za ruku, tada sam samostalno ustala ” Gigliola Candian svjedoči o neizmjernoj milosti primljenoj u Međugorju. Živi u Fossòu, u provinciji Venecije. 13. rujna 2014. bila je na hodočašću u Međugoju kamo je stigla u invalidskim kolicima. „Tog datuma nisam ni trebala biti tamo, jer su se moji prijatelji tog dana vjenčali, također sam kupila haljinu za tu prigodu“.
Čudo u Međugorju: “Vidjela sam Isusovo lice koje mi se nasmiješilo”
Gigliola Candian bolovala je od teškog oblika atipične multiple skleroze, dobrih 10 godina, a u vremenu dolaska u Međugorje više nije mogla micati nogama. “Bila sam u kapelici u svojim invalidskim kolicima, bilo je i drugih ljudi i sabranih u molitvi za vlastite nakane. Svećenik me pozvao da zatvorim oči i položio ruke na mene, u tom sam trenutku osjetila veliku vrućinu u nogama i vidjela sam jako bijelo svjetlo, unutar svjetla, vidjela sam Isusovo lice koje mi se smiješi. Bilo je to čudo.
Moja su invalidska kolica završila u kutu
Počeo sam praviti prva dva koraka, izgledala sam poput robota, zatim sam napravila još dva čvrsta koraka i čak sam uspjela saviti koljena. Osjetila sam kao da hodam po vodi, u tom sam trenutku osjetila sam kako me Isus drži za ruku i počela sam hodati. Bilo je ljudi koji su plakali, molili se i pljeskali pri pogledu na to što se događa. Od tada su moja invalidska kolica završila u kutu, koristim ih samo kad putujem na velike udaljenosti, ali trudim se da ih više ne koristim, jer me sada mogu samostalno stajati na nogama “. Čudo koje spominje Gigliola Candian trenutno ispituju liječnici, ali, u međuvremenu, njezin se život drastično promijenio, od dana kada je bila bolesna.
Osjeća se dužnom svjedočiti to svima. “Duhovno se molim puno više, posebno noću. Puno bolje razlikujem dobro od zla zahvaljujući molitvi uspijevamo prevladati poteškoće i kušnje. Dobro uvijek pobjeđuje zlo. Na tjelesnoj razini, velika promjena je ta što više ne koristim invalidska kolica, mogu hodati i sada se pomažem hodalicom, prije sam mogla napraviti samo 20 metara, sada mogu hodati čak i kilometar a da se ne umorim. To je čudo i snaga vjere kojom Međugorje odiše, Bogu hvala i slava!
www.medjugorje-news.com prijevod Maja
