Čudesno ukazanje Gospe u Kini spasilo vjernike…
Čudesno ukazanje Gospe u Kini spasilo vjernike… Godine 1900., kad je oko 10.000 ratnika napalo selo Dong Lu da potamane 700 kršćana koji su se tu bili okupili, ukazala se na nebu krasna Gospođa okružena svjetlom. Katolici su molili Gospu da ih zaštiti od neprijatelja i sačuva njihovo mjesto od rušenja. Jednoga dana, za krvavog sukoba, vidjeli su Gospođu obučenu u bijelo. Bila je sva u svjetlu i ukazala se na nebu iznad crkve. Ratnici su pucali na nju i vrijeđali je, ali bez rezultata. Napadači su odbačeni, a vjernici spašeni. Svi su bili uvjereni da je to bila upravo Gospa, koja je stala na čelo bitke da spasi katoličko selo Dong Lu.
Bili smo skloni vjerovati da Gospa pripada Zapadu i samo katolicima. Ipak, nije tako. U dva broja Glasnika Marija (veljača i ožujak 2009.) mogli smo se uvjeriti da i pravoslavni vjernici časte Gospu. Istina je, oni nisu dogmom potvrdili Gospino bezgrješno začeće, ali su u to potpuno uvjereni. U ovome broju pročitat ćemo da Gospa nije nepoznata ni u Kini, u zemlji s najviše stanovnika, i da i tu ima kršćana, odnosno katolika. I zato će dobro doći neki podatci o Kini, da bismo mogli bolje razumjeti Kineze koje, možda, susrećemo i ovdje u Međugorju ili drugdje.
Narodna Republika Kina smještena je na istoku Azije i zauzima gotovo četvrtinu azijskog kopna. Graniči s 14 država. U Kini živi 1.321.851.800 stanovnika, više od šestine cijeloga pučanstva na Zemlji. Pedesetak milijuna Kineza živi izvan Kine. Prema popisu iz 1953. bilo je 590.000.000 stanovnika, a 2000 g. 1.265.830.000. Natalitet je 13,4 posto, a smrtnost 6,4 posto. I ovaj podatak je zanimljiv: stanovništva u dobi do 14. g. je 22,9 posto, od 15. g. do 64. g. je 70,1 posto,
a od 64. g. 7 posto. Osim Kineza, kojih ima 91,9 posto, još je ovdje drugih 55 naroda odnosno 8,1 posto. U Kini ima čak 40 gradova koji imaju više od milijun stanovnika. Shangaj (18,5 mil.) i Peking (17 mil.) su, tako reći, osrednje europske države s obzirom na broj stanovnika. U Kini su 204 sveučilišta i 1.225 viših škola. Tradicionalna kineska vjerovanja, koja su okupljala i najveći broj stanovnika, su: taoizam, konfucijanizam i budizam. Prema popisu iz 1997., oko 63,1 posto su nereligiozni i ateisti, 20 posto su taoisti i pripadnici tradicionalnih kineskih vjerovanja, 8,4 posto je budista, 1,5 posto muslimana i 1,1 posto ostalih. Dakako, nas zanima koliko ima katolika-kršćana. Wikipedija donosi zanimljivu brojku iz iste godine: 5,6 posto od ukupnog broja stanovništva su kršćani, što je zapravo brojka od 80-ak milijuna. A toliko
stanovnika ima danas SR Njemačka. Kineska civilizacija je stara više od 5.000 godina. Vođeni su mnogi ratovi na tlu Kine, posebice ust. protiv Francuske i Velike Britanije.
Od 20 g. Kina je „crvena“, odnosno komunistička, na krvi izrasla. Poražena strana (nekomunistička) smjestila se na otoku Formozi (Tajvan). Možda je i to razlog da se 63 posto
stanovništva izjasnilo nereligioznim, odnosno ateističkim. Tvrđava podzemne Crkve Dong Lu je četrdesetak kilometara udaljen od Baodinga. Nalazi se u provinciji Hebei (oko 70 mil. st.) i jedna je od najaktualnijih tvrđava kineske katoličke podzemne Crkve. Riječ je o tzv. podzemlju kineske Crkve koja je u zajedništvu sa Svetim Ocem u Rimu. Službenu kinesku Crkvu kontrolira režimska vlast. Podzemna Crkva je trenutačno progonjena.
Godine 1900., u vrijeme Bokserskog ustanka*, kad je oko 10.000 ratnika napalo selo da potamane 700 kršćana koji su se tu okupili, ukazala se na nebu krasna Gospođa okružena svjetlom. Katolici su molili Gospu da ih zaštiti od neprijatelja i sačuva njihovo mjesto od rušenja. Svećenik ih je hrabrio i poticao, govoreći im da je jedino što mogu toga trenutka učiniti zazivati Gospu za pomoć. Jednoga dana, za krvavog sukoba, vidjeli su Gospođu obučenu u bijelo. Bila je sva u svjetlu i ukazala se na nebu iznad crkve. Ratnici su pucali na nju i vrijeđali je, ali bez rezultata. Napadači su odbačeni a vjernici spašeni. Za istoga napada, dok su stariji i žene ostali u crkvi moliti, vidjeli su da je slika Bezgrješne Djevice Marije, koja se nalazila na oltaru, odjednom iščezla, a platno postalo kao bijeli list.
Kad su se bokseri napokon udaljili i selo bilo spašeno, slika Bezgrješne Djevice vratila se na mjesto gdje se prije nalazila. Svi su bili uvjereni da je to bila upravo Gospa, koja je stala na čelo bitke da spasi katoličko selo Dong Lu. Kad je prestao boj, bila je sagrađena krasna crkva u zahvalu za Gospinu zaštitu. Svećenik iz toga vremena pribavio je sliku carice udovice CI XI u carskoj odjeći i po ovoj odjeći, koja je poslužila kao model, dao naslikati Gospu s Djetetom. Slika se nalazi u crkvi u Dong Luu i od 1924. postala je omiljenim ciljem mnogih hodočasnika.
Prvo službeno hodočašće bilo je 1929., a od 1932. je tako popularno da ga je papa Pio XI. proglasio službenim Gospinim svetištem.
Za II. svjetskog rata svetište su bombardirali i srušili Japanci. Poslije kineske revolucije vjernici u Dong Luu, kao i vjernici cijele Kine, odlučili su ponovno sagraditi crkvu. Za tri godine (1989. – 1992.) vjernici su sagradili novu baziliku Gospe od Dong Lua, koja je duga 67, široka 18 i visoka 43 metra, i veća za trećinu od originalne crkve. U svibnju 1992. nova bazilika je posvećena i službeno otvorena. Svake godine dođe ovdje mnogo vjernika hodočasnika iz cijele Kine, posebice 24. svibnja, na blagdan Marije pomoćnice kršćana. Čudo sunca u Dong Luu Neki su hodočasnici 23. svibnja 1995. posvjedočili jedan drugi fenomen. Preko trideset tisuća katolika podzemne kineske Crkve okupilo se u svetištu u Dong Luu na svetoj Misi. Bila je to Misa bdijenja o blagdanu Marije pomoćnice kršćana, prema kojoj kineski katolici iskazuju veliku pobožnost. Četiri biskupa podzemne kineske katoličke Crkve, sa stotinjak svećenika, slavila su sv. Misu. Iznenada, na samom početku i za euharistijske molitve, puk je vidio kako se sunce pomiče s desna na lijevo, a na nebu su se prelijevale zrake raznih svjetlosnih boja. Ljudi su mogli gledati u sunce otvorenih očiju. Neki su vidjeli križ u
središtu sunca, drugi Svetu Obitelj, a neki, opet, kako Gospa drži Isusa na ruci ili svetu hostiju. Puk, iznenađen viđenjem, postao je svjestan svojih grijeha i počeo je moliti tražeći oprost od Boga. Sunce, koje je mijenjalo boje dok se približavalo i udaljavalo, zračilo je svjetlost u raznim bojama oko 20 minuta.
Odgovor vlasti Vlast, naravno, nije bila oduševljena okupljanjem tisuća i tisuća osoba na jednome
mjestu. Pogotovo kad to okupljanje ima sveze s religijom i vjernicima zabranjene podzemne Crkve. Služba javne sigurnosti – agencija s ovlastima budnog praćenja katoličke podzemne zajednice vjernika – periodično
organizira racije da bi spriječila bilo komu odlazak na hodočašće u Dong Lu. Tako je 24. svibnja 1995. policija spriječila hodočasnike da stignu u Dong Lu prisiljavajući ih da uđu u autobus ili u vlak, pritom im ništa
ne objašnjavajući. Ipak, na tisuće ih je stiglo u Dong Lu prijekim putovima. Oko 100.000 vjernika sudjelovalo je u misnom slavlju. Godine 1996. ponovno je bilo zabranjeno ići u Dong Lu. Navedena su dva razloga zabrane: ilegalno okupljanje i ugrožavanje socijalne stabilnosti. Oko 500 agenata stiglo je u sela blizu Dong Lua i u sva sela pokrajine Hebei.
Pokušali su privoljeti članove podzemne Crkve da se pridruže Patriotskom udruženju i zabranili su svećenicima okolnih gradovi i sela napustiti vlastite kuće i propovijedati od 13. svibnja pa nadalje. I laicima je bilo zabranjeno napustiti vlastita sela, a roditelji nisu smjeli nositi djecu u crkvu niti stavljati na sebe nabožne predmete.
Protiv svih zapreka Iako su poteškoće velike, katolici ne odustaju častiti Gospu u Dong Luu. Svake godine u svibnju, bez obaziranja na zabrane, desetci tisuća hodočasnika penju se na brdo u šutnji ili moleći krunicu ili pjevajući hvale svojoj istinskoj majci i zaštitnici. Nažalost, od 1996. služba sigurnosti ima potpunu kontrolu nad ljudima izvan Dong Lua koji bi htjeli ići u Svetište. Jedan biskup iz podzemlja izjavio je 2004. godine kako je do polovice svibnja uspjelo samo nekima krišom doći u mjesto, ali ni oni nisu mogli moliti u svetištu nego skriveni u privatnim kućama. U crkvi u kojoj se nalazi velika slika Kineske Gospe s Djetetom u naručju, oboje obučeni u kineske carske haljine, moglo se okupiti oko 2.500 katolika iz Dong Lua, a koji pripadaju službenoj (režimskoj) Crkvi. Slavlje je predvodio pomoćni biskup mons.
Su Changshan iz Baodinga. Rim prihvatio inkulturaciju Svetište Dong Lu ustanovili su kineski biskupi poslije Shangajske sinode (14. svibnja – 12. lipnja 1924.). Sinoda je bila od velikog značenja za evangelizaciju u Kini jer je objavila liniju jake inkulturacije Crkve.
Zahvaljujući zalaganju tadašnjeg nuncija mons. Celsa Constantinija, Rim je prihvatio rediti prve kineske biskupe i promijeniti kurs studija u sjemeništima integrirajući teološke studije kršćanskoga Zapada s kineskom tradicionalnom filozofijom. Osnivanje svetišta Dong Lu ulazi u ovaj plan inkulturacije. Godine 1932. papa Pijo XI.
potvrdio je Dong Lu kao hodočasničko mjesto. Zbog ove povezanosti s papinom odlukom katolici su uvijek doživljavali hodočašće u Dong Lu i kao izraz vjernosti Svetoj Stolici. Shangajska sinoda i njezino značenje za Kini bili su spomenuti u jednome drugom marijanskom svetištu, onom u Sheshanu. U bazilici posvećenoj Mariji Pomoćnici, 8. svibnja 2004., na blagdan Kineske Gospe, okupilo se pet tisuća vjernika. Shangajski biskup mons. Jin Luxian podsjetio je u svojoj homiliji na djelo Celsa Constantinija.
