Čudesno svjedočanstvo Božanskog milosrđa: Molite u sveti sat, vrijeme u kojem Isus ne odbija ni jednu molbu
Čudesno svjedočanstvo Božanskog milosrđa: Molite u sveti sat, vrijeme u kojem Isus ne odbija ni jednu molbu Djevojčica je završila u bolnici, a njezina sestra sjetila se da će uskoro sat u kojem je Isus rekao da ništa neće odbiti! Čudo se dogodilo
Ovu sam priču mnogo puta sam ispričala u svojoj okolini, ali potaknuta Gospodinovim riječima: „Piši, govori o mom milosrđu“ (Dnevnik 1448), želila bih je podijeliti i dalje, rekla je zahvalna majka za časopis Ljubite jedni druge. Od ovog događaja prošlo je mnogo godina (točnije trinaest), ali mi se duboko urezalo u sjećanje i u njemu će zauvijek ostati.
Bila je nedjelja, odmor. Sljedeći tjedan trebala sam ići sa suprugom i naše dvije kćeri od (5 i 11 godina) na ljetni odmor. Tijekom noći, mlađoj kćeri iznenada je jako pozlilo. Htjela sam pričekati jutro i otići s njom u kliniku, ali joj se stanje tako brzo pogoršalo da sam morala zvati hitnu pomoć. Na kraju, nakon ranije telefonske konzultacije s liječnicom u dječjoj bolnici, nisam čekala ni hitnu, već sam uzela taksi s djetetom koje je klonulo u naručju.
U dječjoj bolnici mi je ukazano na mogućnost meningitisa te su me poslali u zaraznu bolnicu. Tamo je dijagnoza potvrđena, prvo na hitnoj, a potom i na odjelu. Zamolili su me i da potpišem suglasnost za punkciju djeteta. Oklijevala sam, a onda se doktorica ogorčila na mene i tako mi dala da shvatim koliko je moja kćer izložena opasnosti. Potpisala sam u strahu od tog zahvata. Do podne sam ostala s djetetom spojenim na infuziju.
Po dolasku kući ispričala sam starijoj kćeri (moj muž je još bio na poslu) što se dogodilo (ali prilično nježno). Njena prva reakcija bila je plač – ne zbog sestrine bolesti, nego zato što ne idemo na godišnji odmor. Odlučila sam ne skrivati istinu i reći joj sve. Ovaj put, još jedan napad plača, a zatim je rekla:
“Mamice! Za trenutak, je 15.00 sati, i Gospodin Isus je rekao da neće ništa odbiti onima koji će od Njega nešto tražiti u tom času.”
Nakon toga je glasno izrekla namjeru da izliječi sestru, a nakon nekog vremena dodala je da ne bi trebala imati ni punkciju.
“Sigurno ima punkcije, ne očekuj previše od Boga”, komentirala sam nevjerno.
“Ne želim da ima, uostalom, Gospodin Isus je rekao da neće ništa odbiti”, rekla je vjerno moja kćer i drugi put se osvrnula na riječi Gospodnje.
Sljedećeg jutra zovem bolnicu da saznam za zdravlje moje kćeri. U slušalici čujem samo: “Možete pokupiti svoje dijete!”
U početku sam se smrznula. Proletjelo mi je u mislima: živo ili mrtvo?
Istog dana naša kći, zdrava, da ne može biti zdravija, bila je kod kuće s nama. Nije bilo ni punkcije i ništa nije imalo smisla… Krenuli smo na odmor u planiranom terminu, tj. nekoliko dana nakon ovog događaja.
Također bih dodala da je u trenutku otpusta bila dežurna ista ona liječnica koja ju je zaprimila i u strahu me tjerala na potpis. Vidjelo se veliko iznenađenje u njezinim očima, ali obje se nismo usudile komentirati što se dogodilo. Opipljivi dokazi Božjeg milosrđa govorili su sami za sebe.
Sveti sat u kojem Isus ništa ne odbija
Naime, Isus je doista svetoj Faustini Kowalskoj, navjestiteljici ogromnog Božjeg milosrđa objavio da je 15 sati (sat Isusove smrti na križu) sat najvećeg Božjeg milosrđa i da u tom trenutku ništa što se moli neće biti uskraćeno. Naime u tri sata (15:00 sati), u listopadu 1937. Isus je potaknuo svetu Faustinu da se svaki dan moli u to vrijeme i da širi tu pobožnost i obećanje: “To je čas najvećeg milosrđa za svijet. U tom času ne uskraćujem ništa duši koja me moli po mom trpljenju,” rekao joj je Isus.
Djevojčica je to znala i s vjerom se pozvala na Isusovo obećanje. I djelo milosrđa se dogodilo. Slava Mu i hvala!
