NAJVEĆI SVETAC NAŠEG VREMENA: Smrt Ivana Pavla II. čudesno je djelo Božanskog milosrđa
Beatifikacija pape Ivana Pavla II. nije se slučajno dogodila baš u nedjelju Božjeg milosrđa. Naime, Ivan Pavao II. i preminuo je 2. travnja 2005. godine, u noći koja je prethodila blagdanu Božanskog milosrđa, a liturgijski na sam blagdan Božjeg milosrđa.
To ni ne bi bilo značajno da on sam nije ustanovio taj blagdan i to po objavama Isusa Krista svetoj Mariji Faustini Kowalskoj koja je bila žestoko proganjana zbog svojim mističnih zanosa. Upravo Ivan Pavao II prepoznao je svetu Faustinu i istinskog Boga Krista u njenim zapisima te odredio prvu nedjelju poslije Uskrsa za blagdan Božjeg milosrđa, a prema želji koju je Gospodin Isus Krist obznanio sv. Faustini Kowalskoj, ovim riječima:
„Kćeri moja,govori cijelome svijetu o mojem neiscrpnom milosrđu. Ja želim da blagdan Božanskoga milosrđa bude utočište svih duša, poglavito svih grješnika. Toga dana izlit će se punina mojega milosrđa. Ja ću izliti čitavo more milosti na duše koje se budu približile tom izvoru. Tko god se toga dana ispovijedi i pričesti, dobit će potpun oprost od grijeha i kazna za grijehe. Neka se nitko ne boji pristupiti k meni, makar njegovi grijesi bili najopakiji. Želim da se Blagdan mojega milosrđa svečano proslavi na prvu nedjelju nakon Uskrsa“.
Papa koji umire za ovaj svijet na sam blagdan Božjeg milosrđa zapravo je veliki znak narodima ali i potvrda da je ovaj Papa u zagrljaju Božjeg milosrđa otišao direktno u raj, zaobilazeći čistilište, što Isus obećava svakoj duši s potpunim oprostom svih vremenitih kazni na taj blagdan.
Dvije mistične duše u Božjoj providnosti
Još kao nadbiskup u Krakowu, Ivan Pavao II, 1978. godine kratko vrijeme prije dolaska na Stolicu sv. Petra – dao je i prvo službeno Crkveno odobrenje za pobožnost Božjem milosrđu. Naposljetku je on kao Papa proglasio Faustinu Kowalsku blaženom na osminu Uskrsa 1993.; potom ju je kanonizirao kao sveticu na osminu Uskrsa 2000. godine. U samoj homiliji na misi kanonizacije sv. Faustine, ustanovio je i Nedjelju Božanskog milosrđa kao blagdan za cijelu Crkvu.
Tom prigodom je rekao: „Ovo je najsretniji dan u mojem životu.“
U svojoj knjizi “Ustanite, hajdemo”, papa Ivan Pavao II nije skrio radost što je baš on bio taj koji je dobio milost svetu Faustinu proglasiti svetom. Naime riječ je o svetici o kojoj su se dugo vremena vodile polemike te je zbog svojih mističnih doživljaja i vizija bila proganjana, a njezina djela koja su nastala u čistoj poniznosti i poslušnosti pred ispovjednikom, pokušavala su se prikazati kao lažna proroštva, što je križ gotovo svakog sveca i mistika. Upravo zbog toga je znakovito papino preseljenje u vječnost upravo na ovaj blagdan jer je i svojevrsna potvrda svijetu moćnih Isusovih riječi.
U knjizi sveti papa Ivan Pavao II piše: ‘Sjećam se kako sam za vrijeme rata, dok sam bio radnik u tvornici Solvay, što je bilo u blizini samostana, više puta išao sam na grob sestre Faustine koja tada još nije bila proglašena blaženom. Kod nje je sve bilo izvanredno jer je bilo nepredvidivo. Kada se uzme u obzir da je ona bila tako skromna djevojka. Zar sam u to doba mogao i zamisliti kako ću je moći prvo proglasiti blaženom a potom i svetom? Stupila je u samostan u Warsawi, premještena je potom u Vilinus i na kraju u Krakow.
Upravo je ona nekoliko godina prije rata imala viđenje velikog milosrdnog Isusa koji ju je pozvao da bude apostol štovanja Božjeg milosrđa što se potom posvuda u crkvi raširilo. Sestra Faustina umrla je 1938 godine. Odatle je, iz Krakowa štovanje milosrđa Božjeg ušlo u velik niz događaja svjetskih razmjera. Kada sam postao nadbiskupom, povjerio sam vlč. profesoru Ignaciju Rozitskome da prouči njezina djela, (djela sestre Faustine). Najprije nije htio. Potom je temeljito studirao dostupne isprave i na kraju je izjavio: “To je predivna, mistična duša’.
Ivan Pavao II nesumnjivo je također bio velika mistična duša koja je Kristovom ljubavlju osvojila čitav svijet. Bio je Marijin papa. Njegovo poznato geslo bilo je Totus Tuus Maria što u prijevodu znači: Sav tvoj Marijo.
Svećeniku don Gobbiju začetniku Svećeničkog marijanskog pokreta, Gospa u Fatimi otkrila je da je upravo ona odabrala i pripremala papu Ivana Pavla II, kao svog ljubljenog sina za veliku posljednju bitku u kojoj će trijumfirati Njeno Bezgrešno Srce. O velikom papi rekla je ovo: “Papa Ivan Pavao II. je najveći dar, kojeg je moje Bezgrješno Srce izmolilo od Isusovog Srca za ova vaša vremena bolnog čišćenja. To je moj Papa. Ja sam ga oblikovala. U svakom sam ga trenutku vodila na putu njegove osobne posvete vašoj nebeskoj Majci, kojim je on poslušno išao, sa sinovskim predanjem i s velikim povjerenjem. On je značajan dio mog Plana.
On je Papa moga svjetla, koje je on ovih godina uspio proširiti u Crkvi i u svim dijelovima ovog čovječanstva kojemu se prijeti sa svih strana. Ja ga sama vodim na sve staze svijeta. On me slijedi poslušnošću djeteta, hrabrošću apostola, žrtvom mučenika i sinovskim zanosom. Ovaj Papa je remek – djelo moje ljubavi i ima veliki zadatak da svima pokloni milost moje majčinske nježnosti. Sada ga gledam s majčinskom strepnjom, dok moje Bezgrješno Srce ima biljeg duboke tjeskobe. Kolike opasnosti ga okružuju, kako su opasne zamke što mu ih moj Protivnik raspinje na putu!”
Čovječanstvo neće naći mira dok se ne obrati na moje milosrđe
I doista, njegova milosrdna djela, poput posvećenja cijelog svijeta Bezgrešnom Srcu Marijinom, čudesno preživljavanje čak dva atentata na blagdan Gospe Fatimske, te slušanje glasa Isusa Krista preko sestre Faustine Kowalske i uspostava ovog čudesnog blagdana, znak su da je srce ovog pape bilo potpuno uronjeno u mistično srce Nebeske Majke koje kuca za svu svoju djecu, posebno za onu koja su daleko od Njenog Sina.
Jer taj blagdan, dan je kad se krv i voda iz srca Isusova otvara za sve – i za najokorjelije grešnike koje Isus tako silno želi vratiti k sebi! A papa Ivan Pavao II bio je taj koji je to srce otvorio za cijeli svijet, te i sam u to milosrđe uronio u trenutku svoje zemaljske smrti.
U Dnevniku sv. Faustine piše sljedeća poruka Milosrdnog Isusa za današnji blagdan – blagdan Božjeg milosrđa koji je po objavama Milosnog Isusa ustanovio sveti Ivan Pavao II:
“Duša koja pristupi ispovijedi i sv. pričesti zadobit će potpuni oprost od grijeha i kazni. Neka se nijedna duša ne boji meni približiti, makar joj grijesi bili crveni kao skerlet. Svetkovina milosrđa izvire iz moje nutrine i želim da se slavi u prvu nedjelju po Uskrsu”. Isus je sv. Faustini također rekao: “U Starom sam Zakonu slao proroke svome narodu s gromovima. Danas šaljem tebe čitavom čovječanstvu sa svojim milosrđem. Ne želim kažnjavati ranjeno čovječanstvo već ga želim izliječiti privijajući ga na svoje milosrdno srce.”
Nadalje Isus govori: Duše koje šire štovanje mojega milosrđa štitit ću cijeloga života kao što majka štiti svoje dijete, a na smrtnome času bit ću im spasitelj, a ne sudac. U tome zadnjem času duša nema druge zaštite osim mojega milosrđa. Sretne li duše koja je već za života bila uronjena u moje milosrđe jer je neće stići pravda! Prije nego dođem kao pravedni sudac, otvorit ću širom vrata svojega milosrđa. Tko pak ne želi proći kroz vrata milosrđa, morat će proći kroz vrata pravde.
Duše koje mole krunicu Božanskoga Milosrđa, bit će u svojem životu uključene u moje milosrđe, napose u smrtnome času. Čovječanstvo neće naći mira tako dugo dok se s posvemašnjim pouzdanjem ne obrati na moje milosrđe. Kaži bolesnome čovječanstvu da se mora uteći mojemu milosrdnomu srcu i ja ću ga obdariti mirom.
