Čudesni događaj: Križ od krvi koji se pojavio na dan krizme
Dva događaja koja su se zbila iste godine: između lipnja i srpnja 1940., a kalabrijska mističarka Natuzza Evolo bila je protagonistica tih dvaju čudesnih događaja. Na blagdan svetih Petra i Pavla te godine na njezinoj se bluzi materijalizirao krvavi križ. Drugi događaj, ovaj o kojem ćemo govoriti, dogodio se sljedećeg mjeseca, 26. srpnja te godine.
U godinama koje su neposredno prethodile svjetskom ratu, Natuzza je vidjela i potanko ispričala što je vidjela u raju. Djevica se počela očitovati mističarki krajem 1920-ih. Tada vrlo mlada Fortunata je izravno iz Marijina glasa doznala da će 26. srpnja učiniti takozvanu “prividnu smrt”. Mlada žena zapravo nije znala o čemu se radi dok nije postala protagonistica. Sve se dogodilo, unaprijed najavljenog datuma, u Miletu, u pokrajini Vibo Valentia, upravo tamo gdje je mlada mističarka i živjela. Natuzza, koja je otišla u dom gospođe Albe, gdje je radila, duboko je zaspala.
Tek kad se probudila, nakon dugih “sedam sati”, njezini najbliži i njezini duhovnici saznali su što se zapravo dogodilo: Natuzza je stigla u raj i bila je spremna svjedočiti onome što je vidjela. Prvi osjećaj koji je Natuzza pokazala bio je mir: u tom trenutku bilo je ljudi koji su vrištali, plašili se, bojali se, ali ona je bila sretna: “Tako sam zaspala”, posvjedočila je kasnije. Natuzza je tada objasnila da se našla “na prekrasnom mjestu, koje je bilo poput kupole, ali široko, široko, široko i okruglo”. Natuzza se, kako je sama izvijestila, našla “u Isusovoj prisutnosti”.
Upravo tom prilikom mističarka je ugledala “čudesno svjetlo koje je tisuću boja učinilo lijepim”. Našavši se na tom divnom mjestu, vidjela je Isusa kako propovijeda. Tom prilikom molili su se svi oko nje. Doista, Natuzza nije bila sama: ”bilo je mnogo ljudi, četiri, pet redova od stotina ljudi, malih i velikih podignutih od zemlje i u krugu”. Na tom divnom mjestu, okruženom beskrajnom svjetlošću, bilo je mnogo duša koje su molile.
Ono o prividnoj smrti bilo je za kalabrijsku mističarku snažno znakovito iskustvo: tijekom svojih svjedočanstava često se prisjećala tog iskustva, definirajući taj dan kao “najljepši” u svom životu. Unatoč poteškoćama s kojima se mističarka morala suočiti zbog svojih iskustava (sjetimo se činjenice da je nekoliko puta bila podvrgnuta psihijatrijskim pregledima jer je bila osumnjičena za histeriju), Natuzza se nikada nije žalila. Umjesto toga, mističarka je te patnje željela pratiti neprestanom molitvom, povjeravajući svoju dušu Isusovim rukama i njegovoj Majci Mariji.
