Ovo je jedina riječ zapisana u Bibliji koju je sveti Josip rekao
Pisci evanđelja nisu zabilježili mnogo od onoga što je sveti Josip rekao, ali postoji jedna jedina riječ koju su zabilježili i koja se pripisuje svetom Josipu.
Većina kršćana zna da sveti Josip ne govori aktivno u Bibliji, te da pisci evanđelja nisu zapisali nikakav dijalog koji je sveti Josip vodio sa svetom obitelji. Međutim, evanđelisti su zabilježili jednu jedinu riječ koju je sveti Josip izgovorio. Ta je riječ bila “Isus”. Sveti Matej objašnjava kako se anđeo ukazao svetom Josipu u snu i rekao mu kako će nazvati dijete u Marijinoj utrobi: [U] snu mu se ukaza anđeo Gospodnji govoreći: “Josipe, sine Davidov, ne boj se uzeti Mariju, ženu svoju, jer što je u Njoj začeto od Duha je Svetoga; Ona će roditi sina, a ti ćeš mu nadjenuti ime Isus, jer će on spasiti svoj narod od grijeha njegovih.” – Matej 1:20-21
Sveti Josip je upravo to učinio kada je došlo vrijeme da obreže i službeno imenuje svoje dijete. Obrezivanje Katolička enciklopedija objašnjava kako je dijete dobilo ime na ceremoniji obrezivanja: Osmi dan je bio propisan, čak i da je subota (vidi Ivan 7:22-23). Ime je dano, kao u Luki 1:59 i 2:21, u znak sjećanja na promjenu imena patrijarha iz Abram u Abraham, kada je Bog sklopio savez s njim i učinio obrezanje znakom toga (Postanak 17:5). Kao glava obitelji, sveti Josip je bio taj koji bi službeno izgovarao ime “Isus”. Sveti Matej bilježi kako: “Kad se Josip probudi od sna, učini kako mu zapovjedi anđeo Gospodnji; uze svoju ženu, ali je ne pozna dok nije rodila sina; i nadjenu mu ime Isus” (Matej 1,24-25).
Sveti Ivan Pavao II. osvrnuo se na ovaj postupak svetog Josipa u svojoj enciklici Redemptoris Custos: Prilikom obrezivanja Josip daje djetetu ime “Isus”. Ovo je jedino ime u kojem je spasenje (usp. Dj 4,12). Njegovo je značenje bilo otkriveno Josipu u trenutku njegova “navještenja”: “Dijete ćeš zvati Isus jer će on spasiti narod svoj od grijeha njegovih” (usp. Mt 1,21). Dodjeljivanjem imena Josip izjavljuje svoje vlastito zakonsko očinstvo nad Isusom, a izgovaranjem imena naviješta djetetovo poslanje kao Spasitelja.
Prikladno je da pravednik, Josip, bude zabilježen kako je samo rekao: “Isuse.” Sveti Josip je uzor poniznosti, potpuno posvećen svom sinu Isusu. Njegov bi nas primjer trebao potaknuti da imamo sličan odnos s Isusom, pazeći da Isusovo ime uvijek bude na našim usnama. Ako možemo reći samo jednu riječ u životu, trebamo je brojiti i slijediti stope svetog Josipa.
