U Dublinu je 2016. godine osnovana prva Hrvatska katolička misija koju vodi vlč. Josip Levaković, svećenik Đakovačko-osječke nadbiskupije, prvi službeni dušobrižnik za Hrvate u ovoj otočnoj zemlji. Za Hrvatsku katoličku mrežu osvrnuo se na život Hrvata u Irskoj i ulozi Crkve u očuvanju hrvatske kulture i identiteta piše hkm.hr
Vlč. Josip Levaković u Dublin je stigao prije pet godina, te istaknuo: “Prvo sam pohađao tečaj engleskog jezika u samostanu Verbita gdje sam i stanovao. Nakon toga tečaja preselio sam kod otaca karmelićana u Dublin gdje je već godinu dana jednom mjesečno fra Ljubomir Šimunović, voditelj Hrvatske katoličke misije London, okupljao naše ljude na misna slavlja. Oni su me srdačno primili i ugostili i to je baš bilo u Godini milosrđa.
Sjećam se da tada nisu tražili nikakvu naknadu za moj boravak i stvarno su u Godini Božjeg milosrđa iskazali milosrđe prema meni. Prva misa koju sam slavio s našim Hrvatima bila je krajem studenog 2016. i onda je ubrzo stigao dekret o imenovanju mene župnim vikarom u jednoj župi u Dublinu, a potom voditeljem Hrvatske katoličke misije. Poslije smo prešli u jednu župu u centru Dublina i tako je sve to krenulo. Božji prst je sve vodio.”
Voditelj Misije otkrio nam je da je taj događaj bio velika radost kod vjernika koji su se tada okupljali na svetu misu te istaknuo: “Nisu svi Hrvati u Irskoj praktični vjernici. I zbog toga smo se prvo svi trebali međusobno upoznati. Meni je to bio prvi odlazak u inozemstvo, ali i njima isto tako. Došao sam s tri kofera tamo bez nekih očekivanja, ali smo s Božjom pomoći išli zajedno.
Ne možemo negdje krenuti iz nebesa nekakvi planovima, nego je potrebno doći od nas od jednog zajedništva, liječiti ponajprije srca koja su svakakva došla tamo i ustrašena. Liječiti Božjim milosrđem ta srca i krenuti zajedno, okrenuti novu stranicu s Gospodinom, a onda i međusobno. To je bio naš prvi plan”.
Iako ne postoje parametri prema kojima bi se mogao odrediti točan ili približan broj Hrvata u Irskoj, prema nekim procjenama na području cijele Republike Irske moglo bi ih već biti oko 20 tisuća. Taj podatak donosi službena statistika jednoga irskoga ministarstva prema izdanom broju PPS (Personal Public Service Number – slično poreznom broju ili OIB-u) bez kojega nije moguće redovno živjeti i raditi u Irskoj. Otprilike znamo da je nekih 20 tisuća od 2013. godine doselilo u Irsku do danas.
“Sve je veći broj osoba i obitelji na nedjeljnim misnim slavljima”, objašnjava nam vlč. Josip. “Iako neki zbog udaljenosti, posla ili drugih razloga ne mogu biti svake nedjelje na sv. misi trenutno je sigurno da na naša misna slavlja kroz mjesec dana dođe do tristo ili četiristo osoba. Osim zajednice u Dublinu imamo zajednicu i u Corku gdje ima stotinjak osoba koje se redovito okupljaju jednom mjesečno na misi. Imamo još sedam manjih zajednica. Teško mi je reći koliko točno ljudi se okuplja, ali drago mi je primijetiti da taj broj iz godine u godinu raste”, istaknuo je.
Vlč. Levaković naglasio je da u zadnjih godinu dana naši ljudi odlaze iz Irske iz njemu nepoznatih razloga. “Manji broj ljudi dolazi u Irsku u zadnjih godinu dana, a broj u crkvi onih koji dolaze je isti ili raste. To je neka naša trenutna situacija po pitanju brojeva, ali jako okvirno govoreći”, pojasnio je.
“Različiti su razlozi dolaska naših ljudi u Irsku. Neki svjedoče kako su u Hrvatskoj zaglavili u kreditu pa su došli zaraditi kako bi ga vratili, a potom se vratili u Hrvatsku, mladi pak dolaze steći novo iskustvo, a nekima ne odgovara politička situacija, postoje i oni koji su ljuti na crkvu, puno je razloga. Drago mi je čuti mladoga čovjeka koji je našao posao u Hrvatskoj i vratio se, a potom je našao i djevojku.
Svjedoči mi da mu je se sve odvilo tako čudesno, a naša Hrvatska katolička misija bila mu je utočište. To sam prvi put sada čuo od jednog našeg povratnika koliko mu je to naše zajedništvo značilo. ‘Misija mu je bila utočište u kojem se o svemu moglo razgovarati‘, rekao mi je taj mladić”, ispričao je vlč. Josip Levaković za Hrvatsku katoličku mrežu.
Misija je jedno mjesto gdje Bog živi i gdje imamo cilj ići putem ozdravljenja što nije strano niti jednom vjerniku.
U razgovoru za naš portal vlč. Josip Levaković, govoreći o dušobrižništvu hrvatskih vjernika u Irskoj, ističe: “Misija je jedno mjesto gdje Bog živi i gdje imamo cilj ići putem ozdravljenja što nije strano niti jednom vjerniku. Ozdravljenje i obraćenje duhovno smo najviše naglasili jer smo svjesni da je to potrebno. Svjesni smo da su oni tamo slobodniji i otvoreniji u pristupu svećenicima i otvoreno nam govore što je dobro kod nas i što ne.
Kada su vidjeli na što stavljamo naglasak poželjeli su ostati i doživjeli to kao utočište. Bogu sam zahvalan da nam je svima dao ustrajati u tom i takvom ozračju. Nije jednostavno. Nisam otišao tamo jer ne volim svoju domovinu ili iz neki drugih razloga kao ostali pa bih mogao i o tome im govoriti, ali shvatiš da to nema smisla i odlučio sam da idemo Božjim putem”.
Istaknuo je da ozračje i život Crkve u Irskoj je teško i da se može reći da Crkva u Irskoj prolazi kroz jedno čistilište. “U razgovoru s vjernicima zaključili smo da Bog tamo nešto novo stvara, a prije toga mora staro uminuti”, rekao je.
U razgovoru s vjernicima zaključili smo da Bog tamo nešto novo stvara, a prije toga mora staro uminuti.
Vlč. Levaković je u svojem razgovoru naglasio problem koji se javlja u školama. “U školama nisu vjeroučitelji laici, nego učitelji koji nemaju katolički etos više i pripremaju djecu za sakramente, ali na nekakav drugačiji način. Roditelji nam se dolaze žaliti da djeca nisu dobro poučena. Vjernicima je zahtjevno živjeti u takvom ozračju. I kroz ovo vidimo smisao naše zajednice. Molimo Boga da nas održi u svemu tome i da uspijemo unatoč tom zahtjevnom ozračju”, pojasnio je.
Posebno je istaknuo da sve što imaju za njih je Božje djelo. “Prva jedna naša radost je zbor mladih oni su se sastajali na probe i molili su zajedno i to me je oduševilo. Doista taj se zbor s vremenom pretvorio u jednu zajednicu mladih. Teško nam je organizirati nešto na tjednoj razini, ali taj zbor mladih je zaista jedna zajednica. Nažalost, pandemija koronavirusa potaknula je neke mlade na odlazak iz Irske pa smo tu bili desetkovani. Ono što je nama još bio zahtjev jest tečaj priprave za brak.
Organizirali smo i bračni susret za parove i obitelji na jedan naš način. Tako smo jednu nedjelju imali jedan divan susret na kojem je sudjelovalo 11 parova koji su poželjeli još takvih susreta. Nakon toga organizirali smo druge susrete za mlade, pripravu za sakramente, brojne mise, blagoslov i pohod obiteljima koje su nam raštrkane.
Živimo i činimo što možemo uz Božju pomoć. Korona nas je u svemu jako zakočila i prekinula i velik broj suradnika je otišao. U rujnu ćemo vidjeti kako naprijed i s kojim snagama raspolažemo i u kojem smjeru ići”, naglasio je voditelj Misije.
Voditelj Hrvatske katoličke misije vlč. Josip Levaković istaknuo je da je ono što nedostaje jest svećeničko zajedništvo. “Prosjek godina svećenika je 65 plus i ja tu ispadnem jedno djetešce, amater koji nešto hoće. I dosta zbog svih tih skandala svećenici su zatvoreni sami u sebe. Nas smo trojica u župi i svaki ima svoju kuhinju, a ja sam došao s jednim drugim iskustvom gdje smo mi svećenici djelovali zajedno kao braća i što god je trebalo tu smo bili jedni za druge, a ovdje se držimo daleko.
Pričao sam im zajedništvu, a teško ga ostvarujemo i to je jedna poteškoća s kojom se nosim i to je zajedništvo koje mi nedostaje. No, u svemu tome se više brusim”, rekao je.
“Ono što me raduje i ispunjava jest vjera našega naroda. Nema nedjelje da ja ne sjednem u ispovjedaonicu i da pred njom nije red. Moja služba je ono što me najviše raduje. Susreti s ljudima i vjera našega naroda uslijed svega onoga što vidite u Irskoj to je ono što me nosi naprijed, što me raduje i zbog čega sam ondje. Poteškoće i križevi me isto raduju jer križaju sve ono nepotrebno u životu i bruse ono što je dobro.
Na srcu mi je uvijek jedan događaj hodočašće nas Hrvata u Nacionalno marijansko svetište u Knocku na kojem je bio i moj nadbiskup Đuro Hranić. Na tom hodočašću smo se prvi puta okupili mi Hrvati kao marijanski narod u svetištu naše Majke. To hodočašće nosim u srcu, ali i većina naših Hrvata”, posvjedočio je vlč. Levaković.
“Ono što bih na koncu htio reći jest da molite za nas i da nas ne zaboravite. Mi nismo samo ljudi koji smo otišli nekud, nego molite za nas da ostanemo Božji jer to je jednina naša nada i sigurnost”, zaključio je.
