PROROČKE RIJEČI PAPE Papa emeritus Benedikt XVI. predvidio je budućnost Crkve još 1969. godine: “Crkva će biti mala i morat će…”
Proročanstvo pape Benedikta za Crkvu Ratzinger je još 1969. u jednoj radioemisiji rekao: “Crkva će biti mala i morat će početi iznova, više ili manje od početka. Ona više neće moći živjeti u mnogim građevinama koje je izgradila u vrijeme blagostanja. Kako će se njezin broj pristaša smanjivati, tako će izgubiti mnoge od svojih društvenih povlastica.
Za razliku od ranijih vremena, na nju će se gledati puno više kao na dobrovoljno društvo… No, unatoč svim promjenama koje bi se mogle dogoditi, Crkva će naći svoje utočište iznova i s punim uvjerenjem u ono što je uvijek bilo u njezinom središtu: u vjeri u Trojedinog Boga, u Isusa Krista, Sina Božjega koji je postao čovjekom, u prisutnosti Duha sve do kraja svijeta. U vjeri i molitvi, ona će ponovno prepoznati svoje pravo središte i doživjeti sakramente opet kao štovanje Boga…
Crkva će postati više duhovna, ne pretpostavljajući nekakav politički mandat, ne koketirajući niti s lijevim niti s desnim strankama.
Bit će to teška vremena za Crkvu jer proces kristijanizacije i pojašnjenja stajat će je puno vrijedne energije. To će je osiromašiti i uzrokovati da postane Crkvu krotkih…
Proces će biti i još teži jer će se morati odustati od crkvene uskogrudnosti pa i od pompozne samovolje. Može se predvidjeti da će za sve ovo trebati vremena. Proces će biti dug i zamoran kao što je bio put od lažnog progresivizma uoči Francuske revolucije kada se za biskupa mislilo da je pametan ako ismijava dogme ili čak da sumnja u samo postojanje Boga – sve do obnove u devetnaestom stoljeću.
No, kada ovaj proces postane dio prošlosti, velika će moć poteći iz ovakve više produhovljene i pojednostavljene Crkve… Ona možda neće više biti dominantna društvena sila u mjeri u kojoj je bila sve donedavno, ali će uživati u svježem procvatu i biti prepoznata kao čovjekov dom, gdje će naći i život i nadu nakon smrti.”
Recept dakle ipak postoji. Molitva, post i rad. Posvećivanje sebe i svoga života – Bogu. Truditi se sve više nalikovati na onu sliku Boga na koju smo stvoreni. Čitati Bibliju, sakramentalno živjeti. Vratiti se Isusu u sakramentu svete ispovijedi u klanjanjima Presvetom oltarskom sakramentu. I ufati se u Božje milosrđe. I tako čekati onaj trenutak kada ćemo i mi biti pozvani sresti pravednog Suca – Isusa Krista. O, kako li će lijepo biti umirati u iščekivanju punine otkrivenja s osmijehom na licu. A ne s grozničavom mišlju da je došao trenutak platiti Bogu svoje zablude i namjerno u vlastitoj slobodi učinjene grijehe.
Neka nam bude Gospodin milostiv.
