Brian Siemann – paraolimpijac odgojen u katoličkoj vjeri: Molitva krunice i pobožnost čudotvornoj medaljici dio su…
Nakon utjecanja sv. Gerardu zbog problema s plodnošću, Teresa Siemann je s četvorkama dobila više nego što je očekivala, a jedna od tih četvorki je Brian Siemann, sportaš svjetske klase koji se sada natječe na svojim trećim paraolimpijskim igrama u Tokiju.
U intervjuu za CNA Teresa je kazala kako će moliti i vjerojatno čekati supruga da joj kaže što se događa na utrci u Tokiju jer će ona biti jako nervozna.
Brian, koji se ranije natjecao u Riu i Londonu na paraolimpijskim igrama, sudjelovat će u utrkama koje su na rasporedu 27. kolovoza. One uključuju duljine od: 5 000 metara, 400 metara, 1 500 metara, 800 metara te maraton.
Kako je kazala njegova majka, budući da je završio katoličku srednju školu u New Jerseyu, određivala ga je njegova katolička vjera. „Nastavljao je vjerovati i mislim da je to ono što ga je formiralo“, dodala je.
Teresa je otkrila kako je odgajala svoju djecu moleći krunicu, te da svi – uključujući i Briana, njeguju pobožnost prema čudotvornoj medaljici. „Još uvijek ima svoje medaljice: čudotvornu medaljicu, medalju Sv. Mihovila i Sv. Juraja – St. George – jer je njegovo srednje ime George“, spomenula je.
Prisjetila se kada je Brian, sada 31-godišnjak, govorio u svojoj katoličkoj osnovnoj školi i odgovarao na pitanje o molitvi: „Kazao je kako je to nešto osobno između tebe i Boga, te da on uvijek pokloni glavu i kaže svoje molitve i uspije“.
Također, Brianov trener u gimnaziji Joseph McLaughlin potvrdio je radni moral ovoga sportaša. „On je vjerojatno najzahtjevniji klinac kojeg ste ikada upoznali i najljepše dijete“, rekao je McLaughlin, glavni trener u gimnaziji Notre Dame, dodavši kako su Briana mnogo puta hvalili, ali on nije nikada volio biti u središtu pozornosti.
Brianova trkačka karijera započela je upravo u srednjoj školi Notre Dame, kada je McLaughlin pomogao u prikupljanju sredstava za kupnju Brianovih trkaćih invalidskih kolica koja su koštala oko 5 000 dolara. Trener ga je podržao kako bi se mogao natjecati na stazi sa svojim kolegama iz razreda.
Brian je zaradio punu stipendiju na Sveučilištu Illinois gdje je mogao dobiti prilagođeno treniranje za utrke u invalidskim kolicima. Tijekom studija imao je svoj prvi paraolimpijski nastup u Londonu.
Teresa je istaknula kako je McLaughlin promijenio cijeli Brianov život trenirajući s njim dodatno. Spomenula je i kako Brian ima strast za podučavanjem te se nada kako će podučavati nakon utrka. „Ima prekrasan mozak. Magistrirao je engleski jezik i srednje obrazovanje kako bi podučavao djecu s posebnim potrebama“, spomenula je Brianova majka dodavši da on u slobodno vrijeme volontira kako bi pomogao učenicima koji imaju problema u nastavi.
„On zna s čime se djeca muče na engleskom jeziku, pa im pomaže u pisanju jer zapravo ne može podučavati puno radno vrijeme, budući da mora trenirati dva puta dnevno“, opisala je ova ponosna majka.
Također, otkrila je kako Brian nije rođen s invaliditetom – pogreška liječnika u bolnici uzrokovala je paralizu djeteta koje je bilo staro samo šest dana, a koja mu je počela na trbuhu. No, Teresa je rekla da je Brian uvijek imao pozitivan stav i cijenio je to što se ona nikada nije ponašala drugačije prema njemu, kao ni njegova braća i sestre.
Uz smijeh, na kraju je kazala kako ga je jedan dan odvezla na mjesto za osobe s invaliditetom, a on je samo kazao: „Tko je invalid?“.
