Vojni ordinarij u BiH mons. Miro Relota predvodio je misu na svetkovinu svetog Jakova u Međugorju te govorio o Gospi, Euharistiji, ispovijedi i pozivu na služenje.
Svečanom procesijom i misnim slavljem u Gaju proslavljen je sveti Jakov Apostol, zaštitnik župe Međugorje. Vojni ordinarij u Bosni i Hercegovini mons. Miro Relota u snažnoj je homiliji poručio da srce Međugorja nije neki izvanjski događaj, nego sam Isus Krist.
Svečanom procesijom s kipom svetog Jakova, u kojoj su sudjelovali svećenici i brojni vjernici, od župne crkve do vanjskog oltara u Gaju započela je proslava zaštitnika župe Međugorje.
Svečano misno slavlje predvodio je vojni ordinarij u Bosni i Hercegovini mons. Miro Relota. Uz njega su koncelebrirali međugorski župnik fra Zvonimir Pavičić te brojni svećenici iz Broćanskog dekanata i cijeloga svijeta koji ovih dana borave u Međugorju sa svojim hodočasnicima.
U uvodu u misno slavlje biskup Relota pozvao je okupljene da zahvale Bogu za sve milosti koje su primili te da ih, po primjeru svetog Jakova, stave na raspolaganje drugim ljudima.
„Ovdje smo danas da proslavimo zaštitnika župe, da se zajedno pomolimo dragom Bogu za sve ono što je učinio i što čini u našim životima. Po primjeru svetog Jakova, kojega je Gospodin pozvao, odgovorimo i mi na taj poziv“, kazao je mons. Relota.
Bog povijest priprema mnogo prije nego što razumijemo njezin smisao
Međugorje je još 1892. godine stavljeno pod zaštitu svetog Jakova, koji se osobito časti kao zaštitnik hodočasnika.
Gotovo jedno stoljeće poslije, nakon događaja koji su započeli u Bijakovićima, u zaseoku Podbrdo, na Brdu ukazanja, u župu Međugorje počeli su pristizati milijuni hodočasnika iz cijeloga svijeta.
Biskup Relota istaknuo je kako možda nije slučajno upravo sveti Jakov zaštitnik Međugorja.
„Prije nego što je Međugorje postalo poznato svijetu i prije nego što su milijuni hodočasnika počeli dolaziti, ovdje je već živjela jednostavna, duboka i postojana vjera“, kazao je.
Podsjetio je da je sveti Jakov generacijama odgajao ljude koji su živjeli od zemlje, rada svojih ruku i pouzdanja u Boga.
„Bog nikada ne bira slučajno. On priprema povijest mnogo prije nego što mi možemo razumjeti njezin smisao“, poručio je biskup.
„Srce Međugorja je Isus Krist“
Mons. Relota upozorio je da se danas, kada cijeli svijet poznaje ime Međugorja, lako može zaboraviti temelj svega – župna zajednica okupljena oko Krista u Euharistiji.
„Srce Međugorja nije događaj. Srce Međugorja je sam Isus Krist, a sveti Jakov upravo nas tome uči“, naglasio je.
Govoreći o životu svetog Jakova, biskup je podsjetio da ni on nije bio bez slabosti. Isus ga, međutim, zbog tih slabosti nije odbacio, nego ga je strpljivo odgajao.
Bog, kazao je, voli konkretnog čovjeka onakvog kakav jest, ali ga ne ostavlja nepromijenjenim. Svetost je dug put, a sveti Jakov morao je najprije postati učenik kako bi jednoga dana mogao postati mučenik.
„I mi smo ovdje da otkrijemo svoju svetost“, poručio je okupljenima.
Svetost nije biti iznad drugih
Posebno se osvrnuo na Isusove riječi: „Tko hoće da među vama bude najveći, neka vam bude poslužitelj.“
Naglasio je da je takav način života potpuno suprotan logici današnjega svijeta, koji često veliča moć, novac, popularnost, utjecaj i broj pratitelja na društvenim mrežama.
„Isus kaže da se čovjek ne mjeri po tome koliko ljudi služi njemu, nego koliko je on spreman služiti drugima. To je revolucija Evanđelja“, kazao je mons. Relota.
Dodao je da nije najvažnije koliko vjernika ili katolika ima, nego kakva je kvaliteta njihova života i koliko su spremni služiti jedni drugima.
„Svetost nije biti iznad drugih. Svetost znači biti ispod drugih, poput temelja kuće koji se ne vidi, a nosi cijelu građevinu.“
Što će hodočasnik pronaći u Međugorju?
Govoreći o hodočasnicima koji svakodnevno dolaze u Međugorje, biskup je kazao da neki stižu puni vjere, a drugi puni sumnji.
Neki dolaze ranjeni, bolesni ili opterećeni raspadnutim obiteljima, izgubljenom djecom, ovisnostima i desetljećima života bez ispovijedi.
„Svi oni nešto traže. Ali možda još važnije pitanje glasi: Što će ovdje pronaći?“, upitao je biskup.
Hoće li pronaći zajednicu koja moli, čovjeka koji ima vremena saslušati, svećenika koji će strpljivo ispovijedati i obitelj koja doista živi svoju vjeru?
Hoće li pronaći poštenog trgovca, konobara koji u njima vidi osobu, a ne samo gosta, te mlade koji svojim životom svjedoče radost Evanđelja?
„Najveće čudo koje hodočasnik može doživjeti nije nešto izvanjsko. Najveće čudo je susresti čovjeka koji živi Krista, a to se događa ovdje u Međugorju“, kazao je mons. Relota.
Marija uvijek pokazuje na Isusa
Biskup je istaknuo da se u Međugorju snažno osjeća marijanska pobožnost, ali i podsjetio da prava pobožnost prema Mariji nikada ne završava na njoj.
„Marija uvijek pokazuje na Isusa, kao u Kani“, kazao je.
Objasnio je da smo Mariju ispravno razumjeli samo ako nakon hodočašća više ljubimo Euharistiju, češće pristupamo ispovijedi, više molimo i spremnije opraštamo.
„Ako nakon hodočašća više ljubimo Euharistiju, češće pristupamo ispovijedi, više molimo i više opraštamo, onda smo razumjeli Mariju. Ako ne, promašili smo put.“
„Čovjek se može naviknuti čak i na čudo“
Mons. Relota upozorio je da je jedna od najvećih kušnji Međugorja opasnost od navikavanja na milost.
To se, naglasio je, može dogoditi i u obitelji, župi i svakodnevnom životu.
„Čovjek se može naviknuti čak i na čudo. Zato danas molimo da nam Bog vrati zadivljenost“, rekao je.
Posebno se obratio vjernicima koji žive u Međugorju i njegovoj blizini, kazavši da je njima Međugorje možda postalo nešto svakodnevno i uobičajeno.
Za hodočasnike koji dolaze izdaleka, međutim, već pogled na prvu prometnu ploču s natpisom Međugorje budi posebno uzbuđenje i pokreće srce.
„Kada se približimo Međugorju i ugledamo prvu ploču uz cestu na kojoj piše Međugorje, u nama srce zaigra. U nama se nešto probudi“, posvjedočio je.
„Nemamo milost vidjeti Gospu, ali je vidimo srcem“
Jedan od najsnažnijih dijelova homilije bio je biskupov govor o dolasku u Međugorje i susretu s Božjom milošću.
„Nemamo mi tu milost da vidimo Gospu. Nemamo možda milost da nešto fizički vidimo, ali mi srcem vidimo. Mi to vidimo svojom dušom“, kazao je mons. Relota.
Naglasio je da se u Međugorje ne dolazi kako bi se tražili neobični vanjski znakovi ili gledalo sunce koje pleše na nebu.
„Mi ovdje dolazimo da osjetimo onaj blagi lahor i dodir Božje milosti u svojem životu. I to se događa. To se događa u ispovijedi“, poručio je.
Poziv župi Međugorje da ostane vjerna Kristu
Na završetku homilije biskup je pozvao župu Međugorje da sačuva svoju jednostavnost i ostane vjerna Kristu.
„Župna zajednico, župo Međugorje, ostani vjerna Kristu. Ostani po Kristu vjerna sama sebi i nikada ne izgubi jednostavnost“, rekao je.
Pozvao je vjernike da ne dopuste da događaji i sve ono što se razvilo oko Međugorja unište jednostavnost koju su ljudi ovoga kraja desetljećima čuvali.
„Neka nas svakodnevica ne učini ravnodušnima. Neka nas križevi ne obeshrabre. Neka nas uspjesi ne uspavaju.“
Biskup je u Međugorje došao ranije kako bi ispovijedao
Na kraju svete mise međugorski župnik fra Zvonimir Pavičić zahvalio je mons. Reloti, istaknuvši da biskup često dolazi u Međugorje.
Otkrio je i da je ovaj put stigao tri dana ranije te je tijekom tih dana ispovijedao vjernike, kao što je to često činio kao fratar, a sada nastavlja i kao biskup.
Ispovijed je bila jedna od najčešće spominjanih riječi u homiliji mons. Relote.
Biskup je istaknuo da je najljepša ispovijed ona u kojoj svećenik ne mora mnogo govoriti, nego vjernik iskreno iznese svoje grijehe i potrebe.
„Svećenik nije tu da pametuje. On je tu da pokaže radosno i milosrdno Božje lice koje te prima i govori: ‘Oprošteni su ti grijesi. Idi i ne griješi više.’“
Zaključio je da Bogu nije potreban samo dugačak popis naših grijeha, jer ih poznaje bolje od nas.
„Ono što Bog želi jest skrušeno srce koje se iskreno kaje“, poručio je vojni ordinarij u Bosni i Hercegovini mons. Miro Relota.
