Nižu se kritike na srbijanskog kandidata za Oscara. Nakon što je Variety film “Dara iz Jasenovca” proglasio “zamaskiranom propagandom koja cinično zlorabi holokaust”, sada kritičar Los Angeles Timesa ističe da je “Tanak furnir povijesne realnosti na tom očito nativističkom i manipulativnom filmu”.
U filmskoj kritici srpske ratne drame “Dara iz Jasenovca” u američkim dnevnim novinama Los Angeles Times koju potpisuje Robert Abele stoji da će film redatelja Petra Antonijevića “na kušnju staviti strpljenje” čak i najrigoroznijih izučavatelja kulturalnih prikaza genocida, navodi Jutarnji list.
“Tanak je furnir povijesne realnosti na tom očito nativističkom i manipulativnom filmu”, piše Adele.
Kritičar LA Timesa drži da je Antonijević u “Dari” htio reći da je Koncentracijski logor Jasenovac uspostavljen kako bi se istrijebili etnički Srbi te da su djeca zatvorena u poseban logor.
“Da barem taj ep o barbarstvu i sentimentalnosti ne smrdi na skupljanje bodova u dugotrajnoj regionalnoj svađi”, dodaje Adele.
Kritičar navodi da film sadržava scenu u kojoj nacista iz Njemačke kroz logor vodi hrvatski domaćin. “Kada u toj sceni nacista uhvati jeza zbog sadističkog postupanja Hrvata prema srpskim zatvorenicima, onda znate da gledate film koji ima agendu”, opisuje Adele.
Adele kaže da je “Dara” ušminkano ostvarenje te gledatelju nije teško suosjećati s 10-godišnjom Darom (igra je Biljana Čekić) i drugim zatvorenicima logora.
“Međutim, nije jasno kako išta od toga što je pokazano u filmu, koji je snimljen poput svakog drugog holivudskog epa, doprinosi boljem razumijevanju tog crnog perioda u povijesti”, dodaje.
Kritičar kaže da Antonijević prvo svaku smrt nekog lika prikazuje pomoću elemenata fantazije, ali da kasnije taj isti postupak koristi kako bi pojedine scene učinio napetijima.
“U tom trenutku poželite baciti nešto”, piše Adele.
“Najciničnije od svega, ‘Dara iz Jasenovca’ bit će srbijanski kandidat za nagradu Oscar. Tužno je što da nečiji put do nagrada, respektabilnosti i svojevrsnog blaćenja svog susjeda ide preko Holokausta”, zaključuje Adele.
Podsjetimo, renomirani filmski časopis i web portal Variety također je negativno ocijenio “Daru iz Jasenovca”.
“Njegov neskriveni antihrvatski i antikatolički naboj suviše je očito dizajniran kao oružje u sadašnjim sukobima Srba i njihovih susjeda, a uživanje u vizualizaciji sadizma, kontrastirano s djetinjom nevinosti, gura u stranu bilo kakvo razmišljanje o opasnostima nacionalizma, ubilačkog rasizma i genocida i nadomješta ga jeftinom sentimentalnošću”, napisao je između ostaloga kritičar Jay Weissberg.
Također, film trenutno nije moguće ocjenjivati na poznatoj filmskoj platformi IMDb zato što je, navodno, izazvao veliko nadmetanje Srba i Hrvata u davanju najviših i najnižih ocjena.
U film ubacili i izmišljeno oružje – “srbosjek”
U najavi filma može se vidjeti i izmišljeno oružje “srbosjek”, kojega je ljetos spomenuo srbijanski šef diplomacije Ivica Dačić prilikom otvaranja izložbe “Jasenovac – pravo na nezaborav“ u Kragujevcu.
“Posebno je zastrašujuće što su ustaše u Jasenovcu primjenjivale gotovo sve poznate načine na koje su ljudi ubijani i mučeni tijekom stoljeća na Balkanu. Na tom mjestu postojao je kult ubijanja, naročito klanja. Jedna od postavki ove izložbe je i popis 57 ustaških metoda ponižavanja, ubijanja i mučenja na smrti, a ovdje je izložen i ‘srbosjek’, specijalno oružje dizajnirano za brže ubijanje Srba”, ustvrdio je Dačić u Kragujevcu.
Kontroverzno i neriješeno pitanje
“Najkontroverznije i neriješeno pitanje ljudskih gubitaka Hrvatske, i Jugoslavije, u Drugome svjetskom ratu broj je žrtava logora Jasenovac. Popisi žrtava logora Jasenovac te procjene i izračuni povjesničara i demografa najčešće su znatno različiti i u preširokom rasponu od potpunoga umanjivanja do nemogućih megalomanskih navoda te uvjetovani (dnevno)političkim ozračjem. Napose od vremena raspada SFR Jugoslavije pitanje broja žrtava logora Jasenovac iz jedinoga mogućega jednostranog i „megalomanskog” tumačenja znatno se raslojava”, ističe dr. sc. Vladimir Geiger, znanstveni savjetnik Hrvatskog instituta za povijest, voditelj projekta “Ljudski gubici Hrvatske u drugom svjetskom ratu i poraću”.
“Da bi dokazali broj od nekoliko stotina tisuća žrtava logora Jasenovac, u Srbiji se rado pozivaju i na njemačke procjene iz vremena Drugoga svjetskog rata, primjerice general-majora SS-a Ernsta Ficka u pismu Heinrichu Himmleru u svibnju 1944., gdje je iznio da su ustaše „poznate po tome što su oko 6–700.000 (politički) drugačije nastrojenih odveli u koncentracione logore i ‘zaklali’ na balkanski način”. Usto, da bi brojka od najmanje 700.000 žrtava logora Jasenovac bila uvjerljiva, a i opis logora potpun, u Republici Srbiji i Republici Srpskoj, ali i drugdje, ponovno su uskrsnule i u optjecaj puštene stare izmišljotine o „srbosjeku” i „takmičenjima ustaša u klanju”, „Pićilijevoj peći” i „proizvodnji sapuna od ljudskih leševa”.”, upozorava Geiger u članku “Pitanje broja žrtava logora Jasenovac u hrvatskoj i srpskoj historiografiji, publicistici i javnosti nakon raspada SFR Jugoslavije – činjenice, kontroverze i manipulacije” objavljenom u Časopisu za suvremenu povijest.
Dr. sc. Mario Jareb: Držim da je broj stradalih manji od onoga što sadrži popis JUSP Jasenovac
Povjesničar dr. sc. Mario Jareb prošle je godine za Narod.hr govorio o broju stradalih.
“Okvirni brojevi kojima raspolažu ustanove kao što su Javna ustanova Spomen područje Jasenovac govore o nešto više od 80 tisuća stradalih. Muzej žrtava genocida u Beogradu raspolaže s nešto većim brojem. O tim brojevima, odnosno o metodologiji i načinu na koji se do njih došlo, treba razgovarati i siguran sam da bi njihovo kritičko propitivanje donijelo neke poprilično niže brojeve. Ne bih se usudio govoriti o nekom određenom broju, no kako sam već rekao držim da je manji od onoga što sadrži popis JUSP Jasenovac. Pa ipak već i sami brojevi koje sam spomenuo ruše priče o stotinama tisuća ili milijun žrtava koje su u nekadašnjoj Jugoslaviji i u Hrvatskoj bile prisutne do devedesetih, a nažalost, i danas su prisutne u Srbiji i Republici Srpskoj. Činjenica da najozbiljnija ustanova u Srbiji, a koja se bavi takvim istraživanjima, ima višestruko manji broj žrtva govori da su brojevi koji su vrijedili u bivšoj Jugoslaviji zapravo rezultat mitova i manipulacija.
Razloga za nastanak tih mitova i manipulacija je više. U temelju su bile želje ili potrebe vlasti da dokažu kako je Jugoslavija bila jedan od najvećih stradalnika Drugog svjetskog rata. Već se 1945. izašlo s brojem od 1,7 milijuna ukupnih jugoslavenskih žrtava. Potom je s vremenom i broj žrtava Jasenovca podignut na nekoliko stotina tisuća. Već 1945. godine snimljen je film u kojemu se govori o 800 tisuća žrtava. Ubrzo nakon toga Zemaljska komisija Hrvatske za utvrđivanje zločina okupatora i njihovih pomagača je govorila o 500-600 tisuća. Zanimljivo je to kako je netko odjednom zaboravio nekoliko stotina tisuća žrtava da bi potom njihov broj bio opet podignut na 700 tisuća. To su sve proizvoljne procjene. Između ostalog, i za potrebe Pariške mirovne konferencije, ali i za dobivanje ratne odštete. Poražena strana se pokazivala što više zločinačkom, osobito kada je bila riječ o propaloj NDH. Bilo je prikladno zidati te nevjerojatne brojeve o kojima ni desetljećima kasnije nisu postojala relevantna istraživanja”, rekao je dr. sc. Jareb za Narod.hr.
www.medjugorje-news.com/narod.hr
