Ako želimo primiti bilo kakvu milost od Boga moramo imati ovu vrlinu
Ako smo ponosni i puni sebe, neće biti mjesta da Bog prebiva u našim srcima. Među svim vrlinama za koje se možemo nadati da ćemo ih postići, poniznost je najveća i najpotrebnija za duhovni život.
Poniznost je temelj svih ostalih vrlina i otvara nas nebrojenim milostima koje nam Bog želi dati. Sveti Franjo Saleški objašnjava važnost poniznosti u svom Uvodu u pobožni život: Elizej je zamolio siromašnu udovicu “posudi posude, čak i prazne posude, ne malo, i ulij ulje u sve te posude;” i tako da bismo primili Božju milost u svoja srca, ona moraju biti kao prazne posude – ne ispunjene samopoštovanjem. Zatim ilustrira ovu istinu uspoređujući poniznost s djelovanjem lastavice i golubice: Lastavica svojim oštrim krikom i oštrim pogledom ima moć plašiti ptice grabljivice, i zato je golubica radije od svih drugih ptica, i sigurno živi uz nju; – tako i poniznost tjera sotonu, a njeguje darove i milosti Duha Svetoga u nama, i zato su svi sveci – a posebno Kralj svetaca i njegova Blažena Majka – uvijek cijenili milost poniznosti iznad svih drugih vrlina.
Sveti Franjo Saleški je vjerovao da je poniznost najveća provjera nečije riječi. Ako osoba nije skromna, gotovo je nemoguće vjerovati joj: Dakle, ako želite znati je li čovjek doista mudar, učen, velikodušan ili plemenit, pogledajte oblikuju li njegov život poniznost, skromnost i podložnost. Ako je tako, njegovi darovi su pravi; ali ako su samo površni i razmetljivi, možete biti sigurni da je srazmjerno njihovoj demonstrativnosti takva i njihova nestvarnost. Oni biseri koji nastaju usred bure i oluje imaju samo vanjsku ljusku, a iznutra su šuplji; pa kad se čovjekove dobre osobine hrane ponosom, taštinom i hvalisanjem, uskoro neće imati ništa osim prazne predstave, bez soka, srži ili tvari.
Bog nam želi dati mnoge milosti, ali mi svojom ohološću lako možemo spriječiti da te milosti počivaju u nama. Moramo shvatiti da ne možemo učiniti ništa bez Boga i sve velike stvari koje postignemo u životu su zahvaljujući Božjoj milosti. Ako želimo biti sjedinjeni s Bogom, trebamo se isprazniti i napraviti mu mjesta.
