Ako dugo niste išli na ispovijed evo 5 korisnih savjeta za povratak ovom lijepom sakramentu
Ako dugo niste išli na ispovijed, evo nekoliko savjeta koji će vam pomoći prigrliti ovaj lijepi sakrament. Dok nas ponekad sakrament ispovijedi može učiniti nervoznima ili uplašenima, on je zapravo jedan od najljepših kanala milosti koje Crkva nudi. To je sakrament koji je uspostavio Isus Krist, dopuštajući nam da se obrišemo od svojih prošlih grijeha i počnemo ispočetka, osvježeni iu obnovljenom odnosu s Bogom i drugima.
To je način da se ponovno povežemo s Bogom i obnovimo naš odnos s njim. Grijeh je ono što prekida taj odnos, ali sakramentom ispovijedi ga možemo iscijeliti.
Donosimo 5 korisnih savjeta za one koji se žele ispovjediti, ali još uvijek malo oklijevaju.
Kako ići na ispovijed kad nisi išao godinama
1. korak: ispitajte svoju savjest. Ovo je najnužniji dio ispovijedi. Prije nego što možete ispovjediti svoje grijehe, morate ih upoznati. Obično osoba ide na ispovijed i svećeniku kaže grijehe kojih se sjeća od posljednje ispovijedi. Da je njihova posljednja ispovijed bila prije 20 godina, moglo bi biti prilično teško. Ključno je reći svećeniku sve smrtne grijehe kojih se sjećate (najbolje što možete). Kad razmišljate o tim grijesima, sjetite se da je svećenik već sve čuo. Nećete ga iznenaditi ili šokirati.
Također, o ispovijedi razmišljajte kao o odlasku liječniku. Ako liječniku ne kažete da vas boli ruka, on to neće moći dijagnosticirati i ponuditi lijek. Slično tome, ako svećeniku ne kažete grijeh, on neće moći ponuditi oprost za njega i pomoći u zacjeljivanju te duhovne rane.
Trebam li ići na ispovijed prije povratka na misu?
U mnogim dijelovima svijeta katolici jedno vrijeme tijekom pandemoje nisu mogli prisustvovati javnoj misi. Imajući ovo na umu, mnogi se katolici pitaju: “Trebam li ići na ispovijed prije nego što se vratim na misu?” Brzi odgovor je “Da” i “Ne”. Katekizam Katoličke Crkve tumači: “Svatko tko je svjestan da je počinio smrtni grijeh, ne smije primiti svetu pričest, čak i ako iskusi duboku skrušenost, a da prethodno nije primio sakramentalno odrješenje, osim ako ima ozbiljan razlog za primanje pričesti i tu nema mogućnosti odlaska na ispovijed” (KKC 1457).
Uglavnom, ako ste nakon ispita savjesti svjesni smrtnog grijeha na duši i imate priliku ispovjediti svoje grijehe svećeniku, onda je vaša dužnost tražiti sakramentalno odrješenje.
Koliko često katolik treba ići na ispovijed?
Jedno od najčešćih pitanja koje katolici postavljaju jest: “Koliko često katolik treba ići na ispovijed?” Odgovor je jednostavan i kompliciran u isto vrijeme. Prema kanonskom pravu, minimum je jednom godišnje. Nakon navršene diskrecijske dobi svaki je vjernik dužan barem jednom godišnje vjerno ispovjediti svoje teške grijehe. (Kanon 989) Međutim, taj je zahtjev vezan uz primanje svete pričesti, kako to objašnjava Katekizam Katoličke Crkve. Druga zapovijed (“Ispovjedi svoje grijehe barem jednom godišnje”) osigurava pripravu za Euharistiju primanjem sakramenta pomirenja, čime se nastavlja djelo krštenja obraćenja i oprosta. (KKC 2042) Imajući to na umu, Katekizam dalje tumači da se za ispravno primanje svete pričesti treba uvijek prije ispovjediti teške grijehe.
Bojite se odlaska na ispovijed? Moli ovu molitvu za hrabrost
Ovdje je molitva prilagođena Zlatnom priručniku koja stavlja sve te potrebe pred Boga i savršena je priprema za ispovijed.
O premilostivi Bože, prosvijetli me, jer ti znaš sve moje putove i paziš na sve moje korake. Dođi, svjetlo istinsko, i rasprši tamu srca moga, da vidim što ti je u meni nemilo, i da skrušena srca raskajem svoje grijehe, ispravno ih ispovjedim i popravim svoj život. Pošalji svoje svjetlo u moju dušu i pokaži mi sve one grijehe koje bih trebao ispovjediti u ovom trenutku. Pomozi mi svojom milošću i daj mi hrabrosti i snage da ih mogu izvijestiti svećeniku, potpuno, ponizno i skrušena srca, i tako dobiti savršeno oproštenje svojih grijeha po tvojoj neizmjernoj dobroti. Amen.
Evo zašto se ne biste trebali sramiti odlaska na ispovijed
Sveti Ivan Zlatousti razumio je ovaj zajednički osjećaj i uputio pokornike u 4. stoljeću da se služe sakramentom, gledajući na to na sasvim drugačiji način. Ne stidi se pristupiti (svećeniku) jer si sagriješio, dapače, pristupi upravo zbog toga. Nitko ne kaže: Zato što imam čir, neću ići liječniku niti uzeti lijek; naprotiv, upravo zbog toga potrebno je pozvati liječnike i primijeniti lijekove. Mi (svećenici) dobro znamo opraštati, jer smo i sami podložni grijehu. Zato nam Bog nije dao anđele da nam budu liječnici, niti je poslao Gabrijela da upravlja stadom, nego iz samog ovčinjaka bira pastire, između ovaca postavlja vođu, kako bi bio sklon oprosti svojim sljedbenicima i, imajući na umu vlastitu pogrešku, ne smije se oštro postaviti prema članovima stada. Ključ je u tome da na sakrament ispovijedi gledamo kao na posjet liječniku, liječniku naše duše. Za neke ljude čak i ova slika može biti zastrašujuća, jer ne vole ići liječniku. No, svi se mogu složiti da kada ste fizički bolesni ili teško ozlijeđeni, trebate otići liječniku. Liječnik nije vaš neprijatelj, već vaš odvjetnik, koji je tu da vam pokaže put ozdravljenja.