Fra Marin Mikulić oprostio se od župe Međugorje
Današnja sveta misa u 11 sati u crkvi svetoga Jakova u Međugorju bila je ispunjena posebnim emocijama. Fra Marin Mikulić oprostio se od župe u kojoj je proteklih godina služio kao župni vikar, zahvalivši svećenicima, župljanima i svima s kojima je dijelio svoj svećenički put. Posebne riječi zahvalnosti uputio je mladima.
Nije to bio samo službeni oproštaj svećenika koji odlazi na novu službu. Bio je to trenutak u kojem su se ponovno vratile uspomene na brojne svete mise, propovijedi, ispovijedi, molitve i susrete koji su tijekom godina povezali fra Marina s međugorskim župljanima i hodočasnicima.
Stojeći pred zajednicom kojoj je služio, fra Marin zahvalio je svojoj subraći svećenicima na zajedništvu, suradnji i svemu što su zajedno proživjeli. Svećenička služba u Međugorju nosi posebnu odgovornost, ali i neizmjerno bogatstvo susreta s ljudima koji iz cijeloga svijeta dolaze tražiti mir, utjehu, oproštenje i novi početak.
Zahvalnost je potom uputio župljanima koji su ga prihvatili i pratili tijekom njegove službe. Upravo su župljani oni s kojima svećenik dijeli svakodnevicu: radost krštenja i vjenčanja, ozbiljnost ispovijedi, bol rastanaka, obiteljske poteškoće, ali i tihe trenutke molitve koje vidi samo Bog.
Posebno emotivan dio oproštaja bio je trenutak kada se fra Marin obratio mladima. Oni su tijekom njegova boravka u Međugorju zauzimali posebno mjesto u njegovu svećeničkom djelovanju i srcu. S njima je dijelio molitvu, razgovore, susrete i brojne aktivnosti, nastojeći im približiti Krista i pokazati da vjera nije nešto udaljeno od života, nego snaga koja čovjeka prati u svim njegovim odlukama i kušnjama.
Možda upravo rastanak najbolje pokazuje koliko su se ljudi međusobno povezali. Dok susreti traju, često nismo ni svjesni koliko nam nečija prisutnost znači. Tek kada dođe trenutak odlaska, postaje jasno koliko je uspomena ostalo, koliko je riječi dotaknulo nečije srce i koliko je jedan svećenik postao dio života župne zajednice.
Fra Marin Mikulić u Međugorju je bio prepoznatljiv po otvorenim, snažnim i izravnim propovijedima. Govorio je bez uljepšavanja o vjeri, grijehu, obraćenju i odgovornosti kršćanina, ali je njegove poruke uvijek pratio poziv na povratak Bogu, njegovu milosrđu i ljubavi.
Njegove riječi nekada su opominjale, nekada tješile, a često poticale vjernike da se iskreno zapitaju kakav je njihov odnos prema Bogu i bližnjima. Upravo zbog toga mnogi će pamtiti njegovu službu u Međugorju.
Odlazak svećenika iz jedne župe nikada nije samo administrativna promjena. Svećenik odlazi, ali iza njega ostaju ljudi kojima je podijelio sakramente, mladi koje je ohrabrio, pokornici kojima je u ispovjedaonici navijestio Božje oproštenje i vjernici kojima je svojim riječima pomogao ponovno pronaći put prema Bogu.
Fra Marin svoju će svećeničku službu nastaviti kao župni vikar u župi svetoga Stjepana Prvomučenika u Čerinu. Pred njim je novo mjesto služenja, novi susreti i novi ljudi kojima je poslan.
Međugorje ga ispraća sa zahvalnošću. Današnje zbogom nije kraj, nego zahvala za sve ono što je utkano u život župe svetoga Jakova.
Fra Marine, hvala za svaku svetu misu, propovijed, ispovijed, molitvu i pruženu ruku. Hvala za služenje župljanima i hodočasnicima, a osobito za vrijeme i ljubav darovane mladima.
Neka Vas u novoj službi prati Božji blagoslov i zagovor Blažene Djevice Marije, Kraljice mira. Ono što ste tijekom proteklih godina ostavili u Međugorju nastavit će živjeti u srcima ljudi koji su Vas susreli.
