Što je ekstaza u kršćanskoj mistici?
Crkva tvrdi da je autentična ekstaza, kako su je opisali sveci, ukorijenjena u poniznosti, strahopoštovanju i dubokom osjećaju strahopoštovanja pred veličanstvom Božjim. U mnogim različitim tradicijama kršćanskog misticizma, ekstaza se često opisuje kao iznimno transformativno iskustvo u kojem duša nadilazi (ili, bolje rečeno, obustavlja) fizička osjetila i ulazi u intimno metafizičko zajedništvo s Bogom.
To stanje, koje su detaljno opisali veliki mistici Crkve (uglavnom sv. Terezija Avilska i sv. Ivan od Križa), shvaća se strogo kao božanski dar – a ne kao završna faza vlastitih duhovnih napora. Bog odvlači dušu izvan ograničenja tijela i doživljava izmijenjeno stanje svijesti koje se često manifestira kao duboki osjećaj mira, blistave radosti i povećane svijesti o Božjoj ljubavi. Ekstaza nije emocionalni ili psihološki događaj, već osobno duhovno okupljanje duše s božanskim.
U katoličkom se učenju ovo iskustvo shvaća kao uzdizanje duše Duhom Svetim. Mistik često gubi svijest o vanjskom svijetu i ulazi u ono što je Sveta Terezija nazivala “obustavom osjetila”. U tim se trenucima pojedinac osjeća potpuno zaokupljen Božjom prisutnošću, što dovodi do onoga što neki opisuju kao neodoljiv osjećaj mira i ljepote. Ta iskustva, iako prolazna, ostavljaju trajan dojam na dušu i produbljuju njezin odnos s Bogom do nepoznatih razina.
Sveci koji su doživjeli ta stanja često su izvještavali o dubokim vizijama ili otkrivenjima tijekom ekstaze. Na primjer, sveta Katarina Sijenska, čija su ekstatična iskustva dobro dokumentirana, opisala je trenutke kada se njezina duša osjećala uznesenom u nebo, susrela Krista i primila božanske upute. Sveta Ruža iz Lime, još jedna mističarka, često je satima ulazila u ekstazu, a njezini subraće dominikanci primijetili su da je tijekom tih iskustava izgledala potpuno odvojena od fizičkog svijeta. Ovi primjeri pokazuju da religiozni zanos nije samo osobni događaj, već ga ljudi oko mistika često doživljavaju kao vidljiv, pa čak i čudesan znak Božje prisutnosti.
Crkva je uvijek pokazivala razboritost kada su u pitanju takva izvanredna duhovna iskustva. Kao što je objasnio sveti Toma Akvinski, mistična ekstaza može imati različite oblike, od jednostavnog obustavljanja vanjskih osjetila do najvišeg oblika – izravne kontemplacije Boga. Kaže se da je u tom stanju duša toliko preplavljena božanskim svjetlom da tijelo privremeno gubi sposobnost normalnog funkcioniranja. Međutim, ovo iskustvo nije cilj duhovnog života: ono je samo sredstvo da se duša privuče u bliže jedinstvo s Bogom.
Zapravo, veliki mistici Crkve preporučuju da se takvim vrstama nadnaravnih iskustava pridaje malo ili nimalo pažnje, podsjećajući vjernika da krajnji cilj duhovnog života nije ekstaza, već rast u ljubavi. Također je važno razlikovati pravu mističnu ekstazu od drugih emocionalnih ili psiholoških stanja koja joj mogu nalikovati. Mnogi teolozi i vjerski učenjaci dosljedno tvrde da neki pseudo-oblici kvazi-religioznog zanosa mogu biti pod utjecajem osobnih emocija – ili čak zlog duha. Katolički nauk ističe da je pravi test mističnog iskustva njegov plod. Ako iskustvo vodi do veće poniznosti, ljubavi i predanosti vjeri, ono se smatra autentičnim. Nasuprot tome, ako vodi u ponos ili podjele, na to se gleda sa sumnjom.
U moderno doba, koncept religiozne ekstaze i dalje je dio određenih karizmatičnih kršćanskih pokreta (katoličkih ili drugih), gdje se ekstatične prakse obožavanja (kao što je “počivanje u Duhu” ili “sveti smijeh”) vide kao znakovi prisutnost Duha Svetoga. Međutim, Crkva tvrdi da je autentična ekstaza, kako su je opisali sveci, ukorijenjena u poniznosti, strahopoštovanju i dubokom osjećaju strahopoštovanja pred veličanstvom Božjim. Opet, mistična ekstaza nije nešto što treba tražiti samo za sebe, već je dar koji se daje vjernicima koji traže slavu Božju kroz kontemplativnu molitvu.
U konačnici, ekstaza u kršćanskoj mistici ukazuje na božansku stvarnost koja čeka svaku dušu. To je predokus neba, gdje će duša doživjeti savršeno jedinstvo s Bogom, oslobođena osjetilnih ograničenja. Za one koji ga dožive, ekstaza je trenutak duboke milosti, podsjetnik da je Bog blizu, privlačeći dušu u Njegovu vječnu ljubav.
